parallax background

Intervju: Daniella Kordić – Svjesno moguće mijenja nesvjesno nemoguće

samotnost
ZEN tarot – Samotnost
lipanj 26, 2020
the siids
THE SIIDS su još jednom snažno i emotivno oslikali svoje glazbeno platno
lipanj 26, 2020

 

Psihoanaliza i duhovnost uvijek su se isprepletale u mom životu. Ondje gdje psihoanaliza nije imala odgovor, duhovnost je spremno nudila svoja rješenja. S druge strane, neke duhovne metode iscjeljivanja nisu na mene ostavile dovoljno snažan dojam bez potpore i jačine koju svojim iskustvima unutarnjeg djeteta nosi psihoanaliza. – ističe Daniella Kordić autorica knjiga kroz čiji se sadržaj isprepliću spoznaje iz psihoanalize i duhovnosti. 

Studij psihoanalize na Sveučilištu Birkbeck u Londonu dao joj je uvide u univerzalna načela funkcioniranja ljudske psihe.

Psihoanaliza mi je na djelu pokazala da se sve vraća svome izvoru. Možemo bježati od sebe u bezbroj različitih smjerova, no pitanje je koliko dugo. Želimo li živjeti istinu svoje emocionalne slobode, morat ćemo se kad-tad vratiti onamo odakle smo krenuli. Povratak može u početku obuhvaćati vraćanje u djetinjstvo, no poslije, stječući znanje, ponajprije o ljudskoj višedimenzionalnoj prirodi, ulazimo u proširene frekvencije svjetlosti koje nam otkrivaju dublju istinu o našem Biću.

Psihoanaliza prilazi čovjeku s izravnom i temeljitom metodom rada kada je riječ o emocionalnom iscjeljivanju. Cilj nam je prodrijeti u uzrok problema budući da jedino na taj način možemo uspješno eliminirati simptom. A uzrok, gotovo, svake emocionalne tegobe, nalazi se u zaboravljenom unutarnjem djetetu odnosno u zaključanoj istini o ljudskoj izvornoj moći.

Stečena znanja proširila je i dopunila spoznajama iz područja duhovnosti koju opisuje kao stanje svijesti koje nas oslobađa svjetovnih egoelemenata. To, naravno, ne znači da smo isključeni iz događaja na planetu ili da nas ne zanima što se zbiva u našoj okolini. Dapače, u stanju visoke svjesnosti mi smo apsolutno involvirani u planetarna zbivanja te aktivno pratimo i djelujemo na područjima koja od nas traže primjenjivanje univerzalnih znanja. Bit je u tome što duhovna osoba nije poistovjećena s onime što se oko nje događa. Prosvijetljen čovjek odvojio je svoju svijest od egoidentifikacija koje uzrokuju patnju. Onaj koji je prošao unutarnjom metamorfozom dobro poznaje svoju životnu svrhu. Patnja, iako bolna, vrlo često predstavlja pokretač promjene.

daniella kordić

Kad je riječ o mojem svakodnevnom životu, živim ga kao da je svet. Život jest svet. Otkriti svetost u njegovim, katkad zamršenim sadržajima, prava je raskoš. I ja sam se nekoć borila s niskim entitetima koji su u mojem unutarnjem djetetu utisnuli pečat patnje, no uspjela sam rastvoriti tamne spodobe djetinjstva u energiju izvorne ljubavi. Put je bio dug, ali vrijedan svakog koraka.

Daniella je dosad, u izdanju Cosmos knjige, objavila tri naslova: „Kozmički vatromet“ (2016.), „Portret duge“ (2018.) i „Narcis i ruža“ (2018.). Ova potonja inspirirana je njenim osobnim iskustvom odrastanja uz roditelja s narcisoidnim poremećajem osobnosti.

Čini se da knjiga „Narcis i ruža“ dobiva svoje kultno mjesto u hrvatskom knjiškom svijetu što je meni kao autorici, naravno, drago budući da sam u njezine korice unijela veliku količinu životne energije. Mislim da su ljudi prepoznali važnost autentičnosti kada je riječ o spoju psihoanalize i duhovnosti te da je otvaranje prema obiteljskoj istini, ma kako god gorka ona bila, ključan čimbenik za izlazak iz životnih boli. Imajući uvid u svoju osobnu istinu, čovjek se, u konačnici, lakše povezuje s univerzalnim znanjem koje uključuje spoznaju o svojem kozmičkom postojanju.

Knjiga govori o Ruži koja je pod pritiskom emocionalnog gušenja u okruženju svoje narcisoidne obitelji morala pronaći izlaz iz labirinta životnih teškoća. U traženju odgovora otkrila je da bez ulaska u labirint nema izlaska iz njega. Paradoksalno, izlaz je bio na istom mjestu na kojemu se nalazio i ulaz. No da bi Ruža prepoznala ovaj duhovni trik kojemu je cilj osobni rast, trebala je proći zamršenim, vijugavim stazama iz čijeg su žbunja vrebala različita psihološka čudovišta, uvijek spremna za napad i, da se tako izrazim, ispitivanje iskušeničine (Ružine) hrabrosti i posvećenosti cilju. Nekoliko je puta pokleknula, ali je nastavila dalje. Nagrada za ustrajnost otvaranje je nezamislivih i dotad neviđenih svjetlosnih krajobraza. Prolazak labirintom značio je preobrazbu; od naivne žrtvice-dobrice do zrelog bića ispunjenog životnom mudrošću. Ruža više nije bila ista osoba koja je ušla u labirint.

daniella kordić

Ova priča daje nam psihološko-duhovni uvid u odnose s toksičnim ljudima, privatno i poslovno. Sve dok dobiva hranu za svoj prazni ljudski oblik, energetski vampir uzimat će i iskorištavati gdje god mu se ukaže prilika. Međutim, kada Ruža-žrtva sjedne na svoj duhovni pijedestal, odnosno kada dotakne vrijednost božanskog izvora unutar sebe, njezini svjetlosni elektriciteti natjerat će toksičnu osobu da pobjegne glavom bez obzira. Narcis tada, ne samo da neće moći uzimati ono što mu ne pripada, nego će se, poput zmije, povući u klupko svoga lažnog Ja.

Iako knjiga u biti govori o osobnom odnosu Narcis – Ruža, tekst također ima elemente globalnog prosvjetljenja. Dakle, Ruža je simbol čovjeka-roba koji se buđenjem odvaja od sustava matrice i ulazi u višu razinu postojanja u kojoj koristi svoja kozmička znanja za dobrobit čovječanstva. Osobnom promjenom ne samo da mijenja sebe, nego i svijet.

Okolnosti kojima smo izloženi kao djeca na svakome od nas ostavljaju traga i oblikuju osobnost kakva ćemo postati kao odrasle osobe na što, poprilično pesimistično, upozorava filozof Max Stirner kad kaže da se rađamo kao originali, a umiremo kao kopije. Spomenuti utjecaji mogu biti konstruktivni i omogućiti nam stjecanje obrazaca ponašanja koji će nas činiti funkcionalnim i sretnim pojedincima, ali i djelovati ograničavajuće pa i pogubno na naš razvoj i sazrijevanje. Stoga se u terapijskom radu susrećemo s pojmom „ranjenog djeteta“ koje traži iscjeljenje.

Ranjeno unutarnje dijete vapi za ljubavlju. Budući da dijete nije imalo emocionalnu potporu i razumijevanje obitelji u kojoj je raslo (ili je imalo nedovoljno dobru potporu), ono treba proći ponovnim procesom rasta, no ovaj puta pravilnim razvojem koji uključuje aktiviranje novih, moćnih uvida u cjelovitu sliku osobnosti. Prepoznavanjem i prihvaćanjem vlastite ranjivosti, čovjekova umna percepcija formira veće i šire svjetonazore. Povrede unutarnjeg djeteta rastvaraju svoj oblik u iskustvo i znanje nove svijesti. Dakle, koliko ljudska svijest proširuje vidokrug, u tolikoj mjeri djetetove rane zatvaraju svoje bolne točke.

daniella kordić

S obzirom da je djetinjstvo razdoblje intenzivne socijalizacije te djeca kako bi se uklopila i prilagodila društvu u kojem su se zatekla rođenjem usvajaju prevladavajuća uvjerenja i vrijednosti, a posebno pozorno upijaju informacije koje dobivaju od obitelji, odnosno najbližih odraslih koji se o njima brinu i na temelju čijeg ponašanja i odnosa prema njima grade sliku o (ne)prijateljskom svijetu. I ne samo o svijetu već i o samima sebi, a kako nemaju filter koji bi do njih propustio samo poželjne informacije onda i one negativne nađu put do njih i hrane onaj unutarnji glas koji nas, često, u odrasloj dobi sprječava da ostvarimo svoje potencijale.

Unutarnji kritičar voli nam nametati razloge zbog kojih bismo trebali biti bolji nego što jesmo. To je onaj glas u nama koji nam ulijeva sumnju da nismo lijepi, sposobni, pametni… Njegovi optužujući tonovi pripadaju nekom davnom vremenu kada smo kao djeca bezbrižno plovili svojim prvim iskustvima. Hodajući nevinim životnim koracima, htjeli mi to ili ne, pokupili smo tuđe misli i uvjerenja. Među njima našle su se mnoge kritike, kazne i primjedbe čiji su sadržaji postupno formirali zlokobnog unutarnjeg kritičara. Glas negodovanja koji živi u ograničenom umu predstavlja aspekte nižeg Ja. Kako bi se čovjek oslobodio destruktivnog glasa u sebi, trebat će se otvoriti prema znanju svoje više inačice. Dakle, postići ravnotežu cjelovitosti u razumijevanju svjesne prisutnosti. Svjesna prisutnost prepoznat će iluziju, odnosno tuđa uvjerenja utisnuta iz nekog drugog vremena te unutarnjom integracijom ujediniti čovjekove niže i više aspekte u energiju mudrosti.

U želji da i najmlađim čitateljima ponudi poticajnu i osnažujuću literaturu naša sugovornica je prošle godine objavila i tri knjige namijenjene djeci: „Bubamara Iskrica“, „Slonica Ružica“ i „Vila Latica“.

Pisanje za djecu moja je velika ljubav; uživam u dječjem društvu, volim promatrati te male, sveznajuće duše kako spontano i znatiželjno otkrivaju veliki svijet. Na pisanje dječje trilogije potaknulo me vlastito djetinjstvo koje sam ”odrađivala” u društvu svojih neosviještenih roditelja. To, svakako, nije bilo jednostavno odrastanje, ali budući da sam iz njega uspjela izvući živu glavu, shvatila sam da se ”svjesnim mogućem” može mijenjati ”nesvjesno nemoguće”. A to je ujedno i poruka mojih dječjih knjiga. Mališani koji rastu u nesređenim obiteljima imaju priliku kroz knjige i priče spoznati istinu o svojoj svjetlosnoj iskrici koja ih uvijek prati na njihovu putu bez obzira na okolnosti kojima su sudbinski izloženi.

daniella kordić

I preostale dvije Danielline knjige „Kozmički vatromet“ i „Portret duge“ dotiču se teme osobne preobrazbe, a svatko tko je krenuo tim putem zna koliko je on dug i slojevit, a prije svega nepredvidljiv. Također, ne poznaje prečice niti pristaje na instant rješenja što potvrđuje i sama autorica savjetujući sljedeće:

Svakome tko je krenuo na put svoje osobne ( i univerzalne) istine predložila bih da krene ”od početka”. Nekim ljudima početak označava djetinjstvo, naročito ako u sebi nose izrazito ranjeno unutarnje biće, dok će u drugima riječ početak odzvanjati u kontekstu istraživanja svoje višedimenzionalne cjeline. Moje iskustvo i rad potvrđuju veliki trud kad je riječ o emocionalnom iscjeljivanju. Proces je dug i ne može se odraditi na brzinu. Sve metode i sadržaje detaljno i opširno iznosim u knjigama.

Budući da naš planet Zemlja trenutačno prolazi velikom tranzicijom, živimo u idealnom vremenu za ulazak u svjetove izvan dosega fizičkih osjetila. Duboko sam uvjerena da se u budućnosti nećemo mnogo posvećivati odrađivanju sjenovitog djetinjstva jer ćemo živjeti i raditi u skladu s novim, ljepšim svijetom i njegovim moralnim načelima. Zemljina transformacija odnosno globalna čistka, prilika je za svakog pojedinca da zajedno s Majkom Prirodom uđe u područje svoga uma i započne osobnu čistku kako bi jedanput i zauvijek ostavio iza sebe karmičke i obiteljske nepogodnosti. Potrebno je samo malo dobre volje koja će ga postupno voditi putovima svjesnosti.


daniella kordić

@daniellakordic

Upravo je svjesnost i spremnost na suočavanje s našom životnom istinom, ma kakva ona bila, nužan preduvjet osobnog razvoja. Jedino tako se možemo osloboditi „tereta“ prošlosti, ali i sadašnjosti. Jedan od njih je i „mračni dio“ svakoga od nas, onaj s kojim se ne osjećamo ugodno i zato ga potiskujemo, a koji poznati psiholog i psihoanalitičar C. G. Jung naziva „sjenom“. No, bez njega nismo i ne možemo biti cjeloviti stoga je nužno osvijestiti ga i prihvatiti želimo li biti potpuni i vladati svojim životom preuzimajući odgovornost za ponašanja i izbore za koje se odlučujemo. U protivnome, sjena je ta koja upravlja nama.

Sjena će nas pratiti sve dok u njezinoj silueti ne prepoznamo lažnu osobnost. Sve dok svoje živote oblikujemo nesvjesnim kretnjama naučenih unutarnjih programa, naša će sjena raditi protiv nas. I zato je važno upoznati, a potom prihvatiti vlastitu sjenu. Jednom kada bljeskom svijesti osvijetlimo mračnu siluetu, iz nje će početi izlaziti razne psihološke nemani u obliku straha, krivnje, ljutnje, mržnje…Proces nije nimalo ugodan jer svi ovi niski oblici svijesti neće htjeti tako lako otići. Njihovi obrasci koji su se godinama vrtjeli u umnim strukturama držat će se prilijepljeni, što je moguće duže, za staro i poznato. Mi ćemo stoga imati unutarnju bitku koja će nas nakratko ostaviti iscrpljenima, umornima a katkad i nemoćnima. No važno je znati da je naša borba samo privremena bitka za upoznavanje sjene koja u konačnici prelazi u prihvaćanje, dakle u vječni spokoj i unutarnji mir.

I kao što na putu osobnog razvoja nailazimo na brojne prepreke tako, istodobno, susrećemo ljude ili svjedočimo situacijama koje nam daju vjetar u leđa. Pitanje je koliko smo otvoreni i spremni prepoznati te naizgled slučajne podudarnosti koje su poznate i pod pojmom sinkroniciteta.

Svaki je čovjek svakodnevno izložen mnogobrojnim sinkronicitetima, samo pitanje je može li njegova svijest prepoznati povezanost u naizgled nepovezanim događajima. Sinkronicitet ili smislena slučajnost pokazatelj je da se krećemo u dobrom (božjem) smjeru. Jednom kada unutarnje i izvanjsko započne svoju podudarnu interakciju, čovjek dobiva orijentir svoga višeg vodstva. I stoga, na našem putu osobnog rasta, otkriće ”slučajne podudarnosti” predstavlja pravi blagoslov. Putokazi viših svjetova pomažu nam da uskladimo vibraciju naše individualne svijesti (Duša) s vibracijom Više Inteligencije (Bog, Ljubav, Istina) te na taj način ulazimo u smisao životne svrhe. Kada se Duša tijekom evolucijskog rasta ujedini s Višom Inteligencijom, čovjek postaje Božansko Biće u svome ljudskom postojanju.

Iako je svaki čovjek jedinstvena individua, u konačnici, svi težimo istome – živjeti smislen, ispunjen i sretan život te osjećati se dobro, a za Daniellu biti dobro znači BITI. Biti u trenutku vječnosti – sadašnjem trenutku. Prihvatiti neizvjesnost. Promatrati dah svjesnog postojanja. Uroniti u planetarno jedinstvo. Ukratko, biti dobro znači postati jedno sa svime što jest.

 

Druge zanimljive intervjue možeš pročitati ovdje.

 

Tihana Malenica Bilandžija

– psihologinja, coach i trenerica u području osobnog i organizacijskog razvoja

Comments are closed.