parallax background

Dobra knjiga: Nevidljivi život Eurídice Gusmão T.U.

namaz od suncokreta
Namaz od suncokretovih sjemenki i vlasca
veljača 6, 2020
anima i animus
Najava radionice Nikole Žuvele: Deprogramiranje odnosa
veljača 6, 2020

 

Prvi roman Brazilke s njujorškom adresom Marthe Batalhe „Nevidljivi život Eurídice Gusmăo“ govori o ženskoj emancipaciji u Brazilu 40-ih godina prošlog stoljeća.

Ova dugogodišnja novinarka i urednica u izdavaštvu napisala ga je 2016. godine i za njega dobila pohvale književnih kritičara i čitatelja, a prema njemu je snimljen i istoimeni film premijerno prikazan 2019. godine na filmskom festivalu u Cannesu. M. Batalha donosi priču o životu dviju sestara Eurídice i Guide koje, svaka na svoj način, prkose vremenu u kojem žive i ograničenjima koje ono pred njih postavlja u svojoj nakani da žive ono što one smatraju autentičnim i sretnim životom za sebe.

Jer, vidite, Eurídice je bila iznimno darovita. Da su joj dali podrobne izračune, projektirala bi mostove. Da su joj dali laboratorij, izumila bi cjepiva. Da su joj dali prazne stranice, napisala bi klasike. Ali dali su joj prljave gaće koje je Eurídice prala vrlo brzo i dobro, nakon čega bi sjela na kauč gledajući u nokte i razmišljajući o čemu da razmišlja.

Nevidljivi život Eurídice Gusmăo

 

Nevidljivi život Eurídice Gusmão T.U., Martha Batalha

U maniri ponajboljih latinoameričkih pisaca poput Kolumbijca Gabriela Garcíe Márqueza ili Čileanke Isabel Allende no s manje primjesa magijskog realizma koji neizostavno obilježava djela spomenutog dvojca, autorica tečnim i humorom obojenim stilom pisanja donosi čitatelju sudbine sestara Gusmăo na dvije razine. Opisuje tijek njihovih života na onoj vidljivoj činjeničnoj razini, a paralelno s njim oslikava i njihov unutarnji svijet iz kojeg proizlazi sve ono što Eurídice i Guida na van rade kako bi opstale u životu koji ne žele živjeti a koji im se nameće sa svim svojim pozitivnim i negativnim datostima te ne bi li se, s druge strane, dočepale života o kojem maštaju.

Je li se Eurídice htjela udati? Možda. Za nju je brak bio nešto što bi zadesilo muškarce i žene između osamnaest i dvadeset pet godina. Nešto poput epidemije gripe, ali ne toliko strašno. Ono što je Eurídice uistinu željela bilo je proputovati svijet svirajući flautu. Htjela je ostati vjerna brojevima i upisati studij strojarstva. Htjela je roditeljsku voćarnicu pretvoriti u trgovinu mješovitom robom, trgovinu mješovitom robom u dobavljačku tvrtku, a dobavljačku tvrtku u trgovački konglomerat, ali nije znala da toliko toga želi.

Brazilsko društvo iz vremena Eurídice i Guide žene drži i doživljava isključivo između četiri zida kuće kao supruge, majke i domaćice. Kao aktivne sudionice i relevantan čimbenik neprepoznate su u svim sferama javnog života od gospodarstva preko umjetnosti do politike, a one od njih rođene s porivima, talentima i ambicijama koje nadrastaju prostor iza kućnog praga pronalaze svoje, nerijetko i (auto)destruktivne, načine da ih realiziraju. Očekivanja roditelja a kasnije i bračnih partnera ostavljaju vrlo malo prostora ženama koje mogu i žele se ostvariti kao cjelovite osobe s potencijalima koje posjeduju. Idealna žena u patrijarhalnom Brazilu tog vremena mogla je težiti samo udaji za muškarca koji zarađuje dovoljno da uzdržava obitelj i pružiti joj siguran krov nad glavom te joj „podari“ djecu o kojoj će brinuti.

Nevidljivi život Eurídice Gusmăo

„Pogledaj ovo Antenore“, rekla je približivši bilježnicu mužu. „Ovdje sam zapisala sve svoje recepte. Misliš li da bi ih mogla objaviti?“
Antenor je odložio tanjur u stranu. Diskretno se podrignuo i prolistao bilježnicu. Eurídice je čekala nepomično slušajući šuštanje papira. Sve dok muž nije prasnuo u smijeh.
„Ostavi se gluposti, ženo. Tko bi kupio knjigu koju je napisala neka domaćica?“
Taj smijeh ušao je Eurídice kroz jedno uho. I nikada nije izašao kroz drugo. Pognula je glavu i, prtljajući prstima po naborima pregače, pokušala mu objasniti. Rekla je kako kuha već godinama i kako se čini da su joj jela dobra. Ali Antenor nije bio raspoložen za usputno čavrljanje. On je govorio samo ono što je smatrao važnim.
„Dodaj mi čačkalice.“
I Eurídice, koja nikad nije upoznala drugi život osim onoga u toj kući i toj četvrti, pomislila je kako njezin muž ima pravo. Antenor je znao o svijetu. Studirao je računovodstvo, bio službenik Banco do Brasil i raspravljao o politici s drugim muškarcima. Dok je radila na receptima, bila je sigurna da stvara nešto vrijedno, ali je sada, pred mužem, sve izgubilo smisao. Objaviti knjigu, govoriti na radiju, poučavati kuhanje, sve su to bili pusti snovi. Onaj tko je imao viziju bio je Antenor – viziju koju je određivalo sve ono što je vidio iz tramvaja kad je išao na posao. Svejedno, i to je bilo više od bilo čega što je mogla vidjeti Eurídice koja je vidjela samo kućne zidove, štandove na tržnici, žitarice u smočnici i golemu prazninu koja ju je izjedala iznutra.

ljevak

Udahnuvši život dojmljivim ženskim likovima poput Eurídice i Guide, Ane, Zelie, Eulalije ili Filomene Marta Batalha nas podsjeća da u životu uvijek imamo izbor ma koliko se beznačajnim doimao i da donošenje odluka za sobom vuče i prihvaćanje njihovih ishoda. I u nezavidnim situacijama kad između dva zla izabiremo ono koje je za nas manje, svejedno odlučimo i izvucimo iz datih okolnosti najbolje što možemo za sebe.

 

Ostale prijedloge knjiga koje valja pročitati potraži u rubrici DOBRA KNJIGA.

 

Tihana Malenica Bilandžija

– psihologinja, coach i trenerica u području osobnog i organizacijskog razvoja

 

 

Foto: Unsplash, Nakladnička kuća Ljevak

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.