Dunja Ercegović: „Primijetila sam da se osjećam dobro kada postanem svjesna da apsolutno nikome ništa ne dugujem“

Dunja Ercegović, široj javnosti poznatija kao Lovely Quinces, svakako je jedna je od najzanimljivijih hrvatskih kantautorica. Snažne karizme te posebnog i moćnog izričaja začarat će vas, baš kao što to čini i njena glazba.

Na vrhuncu solo karijere okrenula je stvari i Lovely Quinces je postao bend s vrsnim glazbenicima. Nedavno nas je Dunja opet iznenadila i pokrenula solo projekt Bad Daughter. Nakon duboke i pomalo drske Lovely Quinces, Dunja nam je ovog puta pokazala svoju senzualniju stranu. Sve ovo je bilo i više nego dovoljno da porazgovaramo s Dunjom. Što nam je sve otkrila otkrijte u nastavku u njenom razgovoru s našom urednicom Indirom Juratek.

Široj glazbenoj sceni poznatija si kao Lovely Quinces, a nedavno si se predstavila sa svojim novim solo projektom Bad Daughter i singlom Favourite Game koji je nešto sasvim novo na hrvatskoj glazbenoj sceni. Koliko su za tebe Lovely Quinces i Bad Daughter drugačije persone?

Mnogo drugačije, ali opet istovremeno polaze iz istog mjesta. Obje persone se bave sličnim motivima, ali se razlikuju u tome kako se postavljaju prema određenoj problematici. Lovely Quinces dosta grčevito pripovijeda/pjeva o ljubavnim izdajama, prevarama općenito srcobolji, dok Bad Daughter dosta smireno, hladnokrvno postavlja stvari na papir. To se osjeti možda i u stilu pjevanja u ovim projektima, LQ reži dok Bad Daughter senzualno, u ulozi lovca, pokazuje svoju narav. Jako je zabavno mijenjati te karaktere, tj. mislim da svatko ima taj dr. Jekyll and Mr. Hyde moment u sebi.

Kada si nakon uspješne solo karijere s Lovely Quinces zaokrenula priču i pretvorila Lovely Quinces u bend mnogi su se iznenadili. Smatraš li da kantautor izgubi nešto od slobode kada uđe u kolektiv ili je to moćan upgrade s obzirom da u bendu imaš izvrsne glazbenike?

Izgubila sam slobodu u smislu da moram svoje vrijeme usklađivati s tuđim rasporedima te je potrebnija puno veća organizacija i planiranje, no smatram da je to apsolutni upgrade kada se uzme u obzir s kojim vrsnim glazbenicima sviram. Apsolutno su te moje pjesme poprimile drugi oblik sada kada su se uključile neke druge energije. Ne želim reći da je s bendom bolje, jednostavno je drukčije i možda mi trenutno napetije, jer sam dosta dugo svirala sama. Iako sam u zdravoj mjeri egomanijak, jedva sam dočekala da dijelim pozornicu s genijalcima koje poštujem/volim privatno i profesionalno.

Je li ti bolji osjećaj na pozornici kada si solo izvođač ili kada si s bendom?

Kao što rekoh, ovisi sve o kontekstu. Velike pozornice traže deblji i masniji zvuk iako su mi rekli da se jako dobro nosim i sama u tom scenariju. Volim svirati sama u nekim intimnijim atmosferama, gdje osjetim da ljudi zaista slušaju, tj. gdje se ne trebam boriti sa žamorom.

Nedugo nakon osnivanja Lovely Quinces je bio predgrupa Skunk Anansie, jednom od najvećih bendova ikada. Je li te se to dojmilo? Jesi li primijetila razliku u funkcioniranju „velikog benda“ i npr. tvog kolektiva?

Imala sam sreću da sam bila predgrupa mnogim velikim bendovima i zaključila sam da nema neke velike razlike. Naravno ti bendovi imaju iza sebe mašineriju, tehničku/produkcijsku, cijeli menadžment itd., ali mislim da svi bendovi osjećaju isto prije izlaska na pozornicu i nakon što se skinu s nje. Moram pohvaliti baš Skunk Anansie što se tiče pristupa prema nama, jer su dolazili do našeg backstage-a samo da se upoznaju i da požele sreću te su nam se tijekom svog koncerta još jednom zahvalili i spomenuli naše ime. To je baš lijepo i ne viđa se takva kolegijalnost od strane velikih bendova svaki put.

Prvo što pomislim kad te netko spomene je karizma. Osjećaš li i sama da imaš tu energiju i snagu koja je toliko moćna i zarazna? Usmjeravaš li ju u kreaciju ili se nekad i „mučiš“ s njom?

Ovo će možda zvučati umišljeno ili nadmeno, ali ne želim glumiti lažnu skromnost, jer svjesna sam da imam tu određenu energiju koja je potrebna za ovo čime se bavim. Ne znam jesam li je oduvijek imala ili je ona došla iskustvom, ali ja smatram da je ona bila tu negdje od moje 4. godine dok sam glumila karizmu pred stereom svojih staraca u kuhinji, pjevajući i zamišljajući da je ispred mene ogromna publika. Veliki dio te karizme dolazi iz iskrenosti, a to je ono što smatram najbitnijom stavkom i što konstantno usmjeravam u sve što radim, tj. kada radim glazbu ili nastupam.

Favourite Game je igra koju želimo stalno igrati. Ima li nešto što se u tebi promijenilo kada si u glazbenom izričaju krenula u jednom nježnijem i senzualnijem izdanju od onog na kojeg smo navikli?

Nije se puno toga promijenilo. Dobila sam samo još jedan novi teren koji mogu istraživati. To je možda neka uzaludna borba, ali kao što ne želim da se dečko navikne na mene, isto to ne želim i za publiku koja me prati.

Ovaj singl je ujedno i najava studijskog albuma. Kada ga možemo očekivati?

Album Let me panic izlazi na jesen/zimu. Spremamo sad jednu singlicu koja bi trebala uskoro izaći, u srpnju, na streaming servise te ćemo izbaciti još jedan spot na jesen.

Nakon godine dana bez koncerata napokon su se počele vrtiti neke svirke. Kada i gdje tebe možemo uloviti live?

Lovely Quinces svira 3.7. u dvorištu Močvare s Jonathanom pa nas možete tamo uloviti. 🙂

Kako bi opisala sebe? Jesi li lovely ili bad ili sve u jednom? 😉

Onako kako kaže Fiona Apple:
Seek me out
Look at, look at me
I am all the fishes in the sea. 😉

I za kraj, što za tebe znači biti dobro?

Teško pitanje, jer sam dobro na mahove. Ali sam primijetila da se osjećam dobro kada postanem svjesna da apsolutno nikome ništa ne dugujem… ne dugujem kavu, ne dugujem nužno da budem pristojna prema strancima koji me smaraju, ne dugujem nikome da budem rame za plakanje ako nisam psihički spremna za to itd. možda to zvuči sebično i poziv na anarhiju hah, ali smatram da je neophodno da se ljudi nekad oslobode tih latentnih, izmišljenih obveza ukoliko nemaju energije za njih.

Indira Juratek

Foto: Lorna Kijurko