parallax background

S Majom Posavec iskreno i bez straha kroz njenu bajku

projekcije
ZEN tarot – Projekcije
ožujak 12, 2019
duhovnost
Kako ostati svijetao i čist u današnjem svijetu?
ožujak 12, 2019
 

Jedna od najupečatljivih glazbenica na hrvatskoj sceni, talentirana kantautorica Maja Posavec, u četvrtak 14. ožujka, održat će u SAX-u koncert na kojem ćemo osim pjesama s Majinog prvog samostalnog albuma moći poslušati i neke nove pjesme koje će se izvesti prvi put u javnosti.  O tome, ali i o umjetnosti, strahovima, bajkama i o još pregršt zanimljivih tema razgovarali smo s Majom. Što nam je sve otkrila, pročitajte u nastavku.

 

1. Majo ti si zaista svestrana žena. Znamo te kao pjevačicu, glumicu, TV lice… Kako bi ti sebe opisala? Što te od svega najviše ispunjava?

Mislim da me najviše ispunjava glazba, da je to moj prvi poziv. Ali isto stvarno volim glumu, mislim da je to način pričanja neke priče. Baš sam čitala intervju s Marion Cotillard i ona je to tako lijepo opisala - volim svoj posao zato što pričam priče. Ja sve to nekako mogu povezati s tim i da je to to. Prijenos neke poruke u smislu priče, emocije... To je sigurno moj poziv i moj odabir, ali isto svaki dan i kroz svoje neko sazrijevanje tražim što u tome mene najviše ispunjava.

 

2. Godinama si bila dio jednog kolektiva, grupe Detour, gdje si ostvarila vrlo zapaženu glazbenu karijeru. Kako je prebaciti se iz grupnog identiteta u ovaj samostalni?

Sebe nikad nisam smatrala kao dio neke grupe pa je to bio najveći razlog što sam htjela osamostaliti se. Mislim da svaki umjetnik teži osamostaljenju, da je to neki prirodni proces i naravno da je bilo puno manje odgovornosti biti dio kolektiva, tj. grupe i brinuti se samo za svoj segment posla. Ono što sad radim je puno izazovnije, ali sada puno više dajem sebe.

 

 

3. Kao kantautorica potpisuješ sve pjesme na svom prvom samostalnom albumu Kada ne bih imala strah, čime dodatno dolazi do izričaja tvoja nježnija i mirnija strana, ali osjeti se i neka kazališna nota. Slušanjem albuma stekla sam dojam da sada puno više otkrivaš sebe… Kako nastaju tvoji tekstovi i glazba?

Ta povezanost s kazalištem nije ništa svjesno, nego nešto što sam pokupila bivajući u kazalištu, ali i nešto što imam kao dio neke svoje estetike pa sam zato i odabrala kazalište. Puno su osobniji, jer su moji osobni, a i to je neki dio koji sam radila, a nikad nisam to predstavila publici. Tekstovi nastaju jako prirodno, nikad ne sjednem i kao idem napisati pjesmu nego jednostavno neka emocija i neki doživljaj, neka inspiracija mi dođe. To je tako oduvijek, otkad sam bila klinka. To je moj mali terapeutski način da se nosim sa životom i s nekim stvarima koje mi se događaju. I onda kad to uobličim u neku pjesmu emotivno odmaknem to od samog događaja ili emocije i postane na neki način jedinka koja sama za sebe živi u svijetu. A tek kad ju pokažem drugima ona poprima svoj puni potencijal.

 

4. Kažeš da ti je terapeutski napisati pjesmu. Jesi li razmišljala o tome da su glazbenici na neki način terapeuti drugima?

To je sigurno. Sva umjetnost je terapeutska, ali možda je društvo to zaboravilo i onda umjetnost postaje zabava. Zabava je isto terapeutska, ali to nije sve. Na mene umjetnost definitivno djeluje terapeutski. A još ovo nešto što ja imam osobno da se mogu izraziti kroz pjesmu, meni to na neki način pomaže. A imam neke umjetnike koji su za mene važni kao terapeuti. To je definitivno Joan As Police Woman, koju uvijek spominjem kao umjetnicu koja mi baš puno znači i puno me inspirira. Ples je isto terapija, osjećam njegove učinke. Sve je to povezano s glazbom. Pjesma iz Kose, Hair I got life, meni je to baš terapeutska pjesma.


 
 

5. Što bi se dogodilo kada ne bi imala strah? Čega se najviše bojiš?

Nisam tip koji ima velike strahove u smislu bojim se zubara, vožnje avionom… Ali sam tip podložan stresu i imam tu jednu zabrinutost. To je dosta prepreka jednoj bezbrižnosti u kojoj ne bih imala strah. Više je to neka moja tjeskobnost. To je meni to kada ne bih imala straha, ne bih imala tjeskobu. A onda bih valjda živjela isto, samo bi meni bilo malo bolje. Mada se to isto mijenja. Na neki način kroz ove godine kako je nastajao taj album, izlazile su takve pjesme. A sada vidim kako se i to mijenja. Ja sam tu priču ispričala i sjećam se kad sam to napravila kako sam mislila, ok sad mi je dosta te melankolije i emotivnosti, jer nisam samo to ja, imam ja i nešto drugo za reći. Ta je priča sad ispričana i sad idem dalje.

 

6. Surađivala si s mnogima, no za suradnju s Nenom Belanom dobili ste Porina? Kako gledaš na suradnje i nagrade?

Znači mi u smislu da je to neko poznanstvo, iskustvo i prijateljstvo koje vežem uz to. Volim surađivati s drugim glazbenicima i dati neki svoj doprinos njihovoj glazbi i obrnuto. To me veseli da izađem iz svoje estetike i odabira, a s druge strane ja dobro pratim i skužim što ta druga osoba treba i uživam u tome. Što se nagrada tiče, to je neki način da ti publika kaže čuo sam te. Lijepo je to. Sretna sam i ponosna kad su tu nagrade, ali nikad ne mislim to je sad to. Lijepa je potvrda kroz nagrade da je nešto prihvaćeno, ali opet nije da ono što nije dobilo nagrade nije vrijedno. Nagrade su jako privlačne, ali nisu uvijek realne.


 
 

7. Imala si zanimljiv projekt Večer s Cohenom uz pratnju Ivana Kapeca na gitari. Bio je to svojevrsni hommage »umjetniku ljubavi i smrti« Leonardu Cohenu. Hoćemo li moći uloviti još koju Večer s Cohenom?

Nije to gotovo, ali smo sada napravili pauzu. Odlučili smo da ove godine nećemo svirati kroz godinu u Saxu, nego bismo možda napravili veći koncert na jesen. Htjela bih da taj projekt raste.

 

8. Po horoskopu si Bik. Za Bikove kažu da su senzualni „materijalisti“ - strpljivi, postojani, praktični, pouzdani, ali i vrlo puteni. Također, kažu da Bikovi vole uživati pa da znaju i pretjerati u tome. Pronalaziš li se u ovom opisu?

Potpisujem. Što se tiče bikovskih osobina mislim da nema niti jedna bikovska osobina za koju ja ne bih rekla da jesam baš to. Baš sam prava Bikica. Imam Sunce, Mars, Merkur i Kiron u 10.-oj kući. U podznaku sam Lav. Dosta me to određuje. Emotivno sam puno osjetljivija od nekog stabilnog Bika, ali volim ljenčariti, volim uživati, znam biti dosta rastrošna, dekadentna, teško se pokrećem. Bikovi su pouzdani. Zanimljivo je što Bik vlada područjem vrata i glasa i glazbe. Meni se tu baš to spojilo, način izražavanja kroz pjevanje je dio moje osobnosti.

 

 

9. Tvoja pjesma Bog Svemir me podsjetila na knjigu Žene koje trče s vukovima, poznate znanstvenice i jungovske psihoanalitičarke C.P. Estés. Autorica kroz knjigu predstavlja Divlju ženu – onu koja čini samu bit ženine instinktivne prirode. Cijela knjiga se vrti oko buđenja arhetipa Divlje žene, a koncipirana je kao storytelling i počiva na arhetipskim bajkama. Što misliš o bajkama i svojevrsnoj psihoterapiji kroz priču, glazbu i općenito umjetnost?

Da, kad sam pročitala tu knjigu, ima 10 godina, počela sam se intenzivno zanimati za bajke i proučavati ih i onda mi je baš došlo da napišem bajku koja ima značenje koje mogu povezati sa životom. Ali to još nije završena priča. Ta pjesma ima još dva dijela, od kojih će treći, Trnoružica, sada biti singl. Htjela bih raditi glazbenu predstavu na tom nekom tragu. Jako sam ponosna na tu pjesmu, jer toliko me te bajke inspiriraju i fasciniraju pa sve što živim pokušavam vidjeti koja je to bajka, koji arhetip ponašanja… Trnoružica je neka djevojka koja ima sve što želi i sve što treba, rođena je na dvoru u sreći, ima oca koji će sve učiniti za nju no ipak će ju i upropasti, što je neminovno, jer ti roditelj na ovaj ili onaj način uvijek postavi neke prepreke. Poznat mi je taj osjećaj da spavaš taj stoljetni san, jer si u nemogućnosti da se probudiš dok se ne dogodi nešto u tebi što je toliko daleko od tebe, da mu treba 100 godina da to bude spremno da izađe.

 

10. Pripreme za koncert u SAX-u u četvrtak 14. ožujka su u tijeku? Imaš novi bend Hotel? Što sve možemo očekivati?

Nije toliko novi bend, sviramo već dvije godine. To će biti jedan koncert polusjedećeg karaktera. SAX je dosta intiman prostor, klupski, blizu ti je publika. Svirat ćemo neke nove pjesme, svirat ćemo i tu Trnoružicu. Mi sad već sviramo neko vrijeme, imali smo dosta koncerata, dobro funkcioniramo, sve je to gušt. Veselim se svakom koncertu, jer to je zapravo jedini put kad ja mogu stvarno dati sve od sebe. To je najveće uzbuđenje, najveće davanje i primanje.

 

11. Što bi nam još rekla za kraj? Spremaš li nešto novo?

Lana Čulig iz Aquarius Records, koji su moji izdavači, priprema projekt gdje će okupiti ženske kantautorice. Taj album će se zvati Femme Well. Trnoružica će biti prvi singl s tog albuma. To će biti sve nove pjesme. Bit će tu Sara Renar, Nina Romić, Željka Veverec, Remi… To sad pripremam i snimam spot za Trnoružicu.


 

 

Foto: Maja Posavec, Hangtime Agency

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.