Ususret gostovanju u Zagrebu razgovarali smo s Jamesom Nestorom

Američki novinar James Nestor, autor je svjetskog hita Dah: Nova znanost o izgubljenom umijeću, fascinantnog istraživanja o disanju koji je na listi bestselera New York Timesa proveo 18 tjedana zaredom.

Povodom objavljivanja njegove knjige na hrvatskom jeziku u izdanju Planetopije, Nestor stiže u Zagreb kada će u Kino dvorani SC-a u petak, 22. listopada, u 19 sati održati predavanje o disanju i utjecaju daha na naše zdravlje.

Nestor je knjigu Dah: Nova znanost o izgubljenom umijeću pisao pet godina proučavajući drevne tekstove te intervjuirajući ronioce na dah, superdisače, znanstvenike s Harvarda, Stanforda i drugih uglednih ustanova koji su potvrdili neke od najčudnijih priča o dahu i disanju. Otkrili su da se naš kapacitet za disanje promijenio tijekom dugih procesa ljudske evolucije te da se način disanja znatno pogoršao od početka industrijskog doba. Otkrili su da 90 % nas diše nepravilno što ili uzrokuje ili pogoršava cijeli niz kroničnih bolesti, o čemu će biti riječi i na predavanju.

Nadahnjuju saznanja da su neki od tih istraživača dokazivali i da se mnoge suvremene bolesti – astma, anksioznost, poremećaj pozornosti s hiperaktivnošću, psorijaza i druge – mogu ublažiti ili izliječiti jednostavnom promjenom načina udisanja i izdisanja.

U iščekivanju čitanja ove fascinantne knjige i ususret gostovanju autora u Zagrebu, razgovarali smo s Jamesom Nestorom. Što nam je otkrio pročitajte u nastavku.

Velik dio knjige posvetili ste izgubljenom “umijeću disanja”. Možete li reći nešto više o starim metodama koje ste otkrili i kako ih možemo primjenjivati danas?

Obično kada ljudi govore o zdravom disanju, fokusiraju se na „duboki udah“. Ali izdisaj je jednako važan. Ne možete zdravo udahnuti ako niste izdahnuli sav ustajali zrak. Rad Carla Stougha u veteranskim bolnicama u SAD-u ( i poslije s američkim olimpijskim trkačkim timom) toliko me se dojmio, jer nije činio ništa drugo nego podučavao ljude da dišu pravilno, usredotočivši se na velik izdah. Njegovi pacijenti s ozbiljnim slučajevima emfizema podučeni su da više pomiču dijafragmu, da više izdišu kako bi mogli više udahnuti. Velik broj tih pacijenata, koji su više-manje bili ostavljeni da polako umiru, napustio je bolnicu nakon terapije disanjem. Olimpijski tim koji je podučavao na kraju je osvojio više medalja od bilo kojeg trkačkog tima u povijesti. To su jedini trkači koji nisu uzimali kisik prije utrke. Za to nije bilo potrebe, jer su savladali umijeće disanja.

Još jedna od zaboravljenih tehnika koju smo ponovno savladali jest tummo, metoda korištenja daha za zagrijavanje tijela na hladnim temperaturama. Stoljećima su budistički i bön redovnici tvrdili da mogu sjediti satima u snijegu, čak i otopiti snijeg u krugu oko sebe, a da ne zadobiju ozebline ili hipotermiju. Belgijsko-francuska operna pjevačica i bivša anarhistica Alexandra David-Néel otkrila je ovu tehniku početkom 20. stoljeća i koristila se njome kako bi zagrijala tijelo na svom četrnaestodnevnom pješačenju Indijom i Nepalom. Mnogo toga je zapisala, ali znanstvenici njezina otkrića nisu shvaćali ozbiljno.

Zatim je 70-ih i 80-ih godina 20. stoljeća Herbert Benson, istraživač s Medicinskog fakulteta na Harvardu, otputovao u Indiju, skupio nekoliko redovnika u istraživačku sobu i snimao što se događa s njihovim tijelima i mozgom. Pokazalo se da su drevne priče istinite. Ti su redovnici mogli smanjiti brzinu metabolizma za 64 % (što je najniže ikada zabilježeno nekim eksperimentom), a istovremeno povisiti temperaturu ekstremiteta za nekoliko stupnjeva. Medicinski udžbenici smatraju to nemogućim, ali podaci ne lažu i mnogo drugih istraživanja je poslije potvrdilo isto. To samo dokazuje koliko malo znamo o potencijalu ljudskog tijela – i disanju.

Može li tehnologija unaprijediti te tehnike i njihove učinke, i ako da, kako?

Najbolja tehnologija nalazi se u našem mozgu, nosu, ustima i plućima. Ta se tehnologija razvijala i usavršavala eonima. „ Više od šezdeset godina istraživanja živih sustava uvjerilo me da su naša tijela puno bliža savršenstvu nego što to beskrajna lista tegoba daje naslutiti“, napisao je nobelovac Albert Szent‐Györgyi. „Nedostatke našeg tijela ne dugujemo urođenim nesavršenostima koliko njegovom zlostavljanju.“

Tako da ne trebamo nikakvu posebnu tehnologiju da naučimo bolje disati. Neke aplikacije, inspirativni treneri i napravice mogu nam olakšati praćenje rasporeda i metoda i pomoći ljudima koji trebaju dodatnu podršku. Ali zdravo disanje, kao i sve u zdravlju i wellnessu, na koncu se svodi na osviještenost i volju. Najbolje što ove metode nude je besplatno, jednostavno i dostupno svima koji ih žele prakticirati.

Jeste li primijetili da vam neka posebna metoda pomaže tijekom ovog jako stresnog razdoblja?

Sigurno. Neke metode koristim često (pokazale su se izrazito korisnim dok sam dovršavao ovu knjigu da ne prekoračim rok!):
Uzmite dva udaha jedan za drugim i zatim sve otpustite. Izdahnite kroz nos ili na usta uz zvuk ššššššš (izdisaji na usta sasvim su u redu za kratke vježbe). Ovu sam vježbu naučio od dr. Andrewa Hubermana, neuroznanstvenika na Stanfordu. On to naziva „psihološkim uzdahom“. Ova brza tehnika može aktivirati skupinu neurona zaduženih za uzdisanje. To pomaže tijelu da se opusti i otpusti stres. Pomislite na lava, mačku ili psa koji se sprema za odmor. Oni često uzdahnu prije spavanja. I mi to možemo, to je odličan način da se jako brzo opustimo.

Ostatak vremena pokušavam udisati brojeći do 5 ili 6, i izdahnuti za jednako toliko vremena. Ne zamarajte se ako ste malo brži ili sporiji – cilj je da se smirite. Ovo „rezonantno disanje“ koordinira različite funkcije u tijelu kako bi ono postiglo visoku učinkovitost te pomaže u organiziranju dijelova u mozgu kako biste jasnije razmišljali. Zvuči ludo? I ja sam tako mislio dok nisam proučio istraživanja i uvjerio se na svojoj koži. Ako imate uređaj koji mjeri otkucaje srca ili krvni tlak, usporedite podatke par minuta prije i par minuta poslije ovakvog disanja. Promjene su znatne.

Kako do svoje ulaznice na predavanje ovoga petka, 22. 10. 2021. u 19 h u SC-u u Zagrebu saznajte ovdje. 

Vlasta Prohaska

Foto: Mark Mahaney, Julie Florech, Planetopija