Joe Dispenza intervju: meditacija i transformacija svijesti

Dr. Joe Dispenza svjetski je poznati predavač, istraživač iz područja neuroznanosti i autor brojnih bestselera. Već dugi niz godina posvećen je proučavanju mogućnosti međusobne interakcije mozga, tijela, stvarnosti i misli. Na temelju rezultata znantsvenih istraživanja stvorio je metodu kojom pruža mogućnost transformacije vlastitog života.

Njegove su radionice diljem svijeta toliko popularne da se rasprodaju u roku jednog dana, a svoju je popularnost među domaćom publikom dokazao i u rekordnom roku rasprodanim predavanjima i radionicom 2017. i 2018. godine u Zagrebu. Brojna su svjedočanstva o učinkovitosti njegove metode i mogućnosti utjecaja uma na genetiku i opće stanje organizma.

Razgovarali smo s dr. Joe Dispenzom o tome kako se počeo baviti onime što sada uči ljude diljem svijeta, koja je njegova životna priča, koja je tajna meditacije i transformacije svijesti te o brojnim drugim temama. Što nam je sve dr. Joe Dispenza otkrio saznajte u nastavku.

1. Autor ste brojnih bestselera od kojih su Stvorite novo ja, Placebo ste vi i Ostvari svoje neograničene sposobnosti prevedeni i kod nas. Međunarodni ste predavač, istraživač, neki vas nazivaju modernim mistikom, i učite ljude o znanosti osobne promjene. Kako ste se ovime uopće počeli baviti?

Odgovor je vrlo jednostavan – moja djeca! Dugi niz godina bavim se učenjem iz perspektive neuroznanosti o čemu sam i napisao knjigu o neuralnim mrežama i simulacijama funkcioniranja mozga. Bavim se neuroplastičnošću mozga odnosno njegovom sposobnošću da se mijenja. Ako je točno da se naš mozak stalno mijenja uslijed podražaja kojima je izložen i tako gradi nove sinapse što se događa s našom djecom kad su satima svaki dan izloženi digitalnim medijima. Počeo sam istraživati i došao do spoznaja koje nisu nimalo ugodne. IT industrija je najmoćnija industrija na svijetu i prikazuju digitalizaciju kao nešto poželjno i ostvaruju ogroman profit na zdravlju, obrazovanju i životnom stilu naše djece umjesto da o njima brinu.

Smatram da bismo se probudili, neki od nas trebaju pravi poziv na buđenje. Kada sam 1986. sudjelovao na triatlonu u Palm Springsu u Kaliforniji, za vrijeme biciklističkog dijela utrke u trenutku kad sam u zavoju prestizao dvojicu biciklista, udarilo me vozilo koje je jurilo brzinom od oko 90 km na sat. Bilo mi je slomljeno 6 kralježaka, dio smrskanih fragmenata otišao je u leđnu moždinu, a kružni luk kroz kojeg prolazi leđna moždina slomio se poput pereca. Može se reći da sam završio s vrlo ozbiljnim ozljedama leđa koje se obično liječe operacijom tijekom koje režu stražnje dijelove kralježaka te ugrađuju nove dijelove od nehrđajućeg čelika. Nakon što sam dobio mišljenje četvorice vodećih kirurga u Južnoj Kaliforniji, odlučio sam da ipak neću prihvatiti operaciju. Pomislio sam: možda mogu sam sebe izliječiti. Prognozirali su mi da vjerojatno više nikad neću moći hodati, ali jednostavno u tom trenutku nisam mogao pristati na takvu operaciju znajući da ću nakon toga ostatak života provesti na lijekovima ili u kolicima i zato sam odlučio riskirati. Duboko vjerujem da se u svima nama nalazi inteligencija koja je izvor života, koja nas štiti i liječi, koja organizira probavu i sve funkcije u tijelu. Pomislio sam, možda sad dok ne idem nikamo i ne radim ništa, možda je moguće da se povežem s tom inteligencijom i dam joj plan, predložak, nacrt onoga što želim. Kada bih bio zadovoljan tim nacrtom predao bih tu viziju višoj svijesti i dopustio joj da krene s procesom izlječenja. I to je upalilo. Trebalo mi je deset i pol tjedana, a negdje oko šestog ili sedmog tjedna počeo sam primjećivati kako se osjećam puno bolje zbog čega sam s još više snage nastavio unaprjeđivati svoju viziju. I tada sam obećao sam sebi – ako ponovno prohodam, ostatak svog života provest ću proučavajući povezanost uma i tijela, kao i ideju od nadmoći uma nad materijom.

2. To je vrlo impresivna priča. Jeste li prije nesreće ikada mogli zamisliti da ćete jednom živjeti život kakav sada vodite?

Apsolutno ne. Osjećam se blagoslovljeno što je moj život ovakav kakav jest i što imam priliku stajati pred publikom i podučavati ih procesu promjene, jer nakon moje ozljede, nakon što prođete jedno takvo iskustvo, jednostavno se ne možete vratiti starom načinu života, vi ste na neki način promijenjeni. Nakon nesreće i oporavka, počeo sam si postavljati veća pitanja: što je to što mi se dogodilo, što je to što zbog čega sam postigao izliječenje? Nije postojao konvencionalan odgovor koji bi me zadovoljio stoga sam počeo proučavati kvantnu fiziku, neuroznanost, neuroendorkinologiju i epigenetiku. Ta nova područja znanosti, uključujući i psihoneuroimunologiju, jasno su me upućivala na mogućnosti. I tada mi je ideja da mi ljudi nismo robovi naših gena zbog kojih se ne možemo promijeniti, već da smo zapravo oličenje prilagodljivosti i mogućnosti promjene koja se događa uz pravu stimulaciju, dobila smisao.

3. Kamo vas je ta ideja dalje odvela?

Zapitao sam se – ako sam ja to postigao, je li to učinio još netko? Zato sam počeo proučavati slučajeve spontanih remisija. Posjetio sam 17 zemalja i razgovarao s ljudima koji su se liječili bilo konvencionalnom ili nekonvencionalnim načinom, ali koji s tom terapijom nisu napredovali ili im je čak postajalo sve lošije, sve dok se odjednom nisu iznenadno oporavili. Želio sam znati što je bio uzrok tome. Želio sam produbiti svoje znanje zbog čega sam se vratio na sveučilište gdje sam učio o neuroznanosti, jer je u svakom od tih slučajeva um imao tako važnu ulogu. Nakon što sam otkrio koji su osnovni principi koji stoje iza spontanih remisija, opisao sam ih u svojoj prvoj knjizi. Ispostavilo se da isti model koji je je primijenjiv kod spontanih remisija mogu primijeniti i ljudi koji jednostavno žele neku promjenu u svom životu ili žele promijeniti nešto kod sebe. Smatram stoga da je znanost postala jezik misticizma, znanost demistificira mistično. Živimo u vremenu kada nije samo dovoljno znati, živimo u trenutku u povijesti u kojem je potrebno znati kako. Sretan sam što mogu reći da u trenutku kada napustimo područje filozofije i teorije i uđemo u područje praktične primjene, iskustvo koje nastaje primjenom tih filozofskih postavki počinje nas doslovno mijenjati na dramatične načine. Upravo je to područje mojih istraživanja i proučavanja kojim se bavim posljednjih godina.

4. Vrlo pojednostavljeno rečeno, vi govorite kako svojim mislima stvaramo i mijenjamo svoj život. No ne radi se o pozitivnom mišljenju i afirmacijama. Možete li objasniti povezanost i utjecaj misli, emocija, ponašanja na naš život?

Ne, moj rad nema nikakve veze s pozitivnim mišljenjem. Ako razmislite o ideji da naše misli imaju neki utjecaj na naš život, da dnevno pomislimo između 60 i 70 tisuća misli od kojih je 90 % istih misli od prijašnjeg dana, nije potrebno da budete mistik kako biste shvatili da iste misli uvijek vode do istih izbora koje ćete tog dana donijeti, da isti izbori dovode do istog ponašanja, da će isto ponašanje dovesti uvijek do istog iskustva, a isto iskustvo će izazvati iste emocije koje će pak potvrditi naš identitet i ponovno dovesti do istih misli s kojima smo započeli ovaj krug. A time će naše neuronske mreže u mozgu, naši hormoni i geni ostati isti. Misli, ponašanja i osjećaji čine našu osobnost koja je direktno povezana s našom osobnom stvarnošću. Zato, ako želite stvoriti novu osobnu stvarnost, novi život, morate promijeniti svoju osobnost. Drugim riječima, morat ćete početi opažati svoje misli i mijenjati ih, morat ćete postati svjesni svojih nesvjesnih navika i ponašanja te i njih mijenjati, a onda ćete se trebati suočiti s određenim emocijama koje predstavljaju kemijski zapis iz prošlosti, one su kemijski zapis nekog vašeg prošlog iskustva. I tada morate odlučiti pripadaju li te emocije vašoj budućnosti.

5. Praksa vašeg učenja je meditacija. Što se događa kada meditiramo?

Ponekad sa zadrškom koristim riječ meditacija, jer neki ljudi taj pojam vežu uz nešto dogmatsko ili imaju predodžbu zbog koje misle kako meditiranje nije za njih. No, važno je znati da je sve što radimo utemeljeno u znanosti. Kod većine ljudi su misli i emocije potpuno pod utjecam njihove okoline, vanjskog svijeta koji ih okružuje. Mi reagiramo na određene ljude, na određena mjesta ili vrijeme, što posljedično uzrokuje da mislimo i da se osjećamo na određeni način. Ako smo toliko uvjetovani našim okruženjem zbog kojeg uvijek mislimo na isti način i koji izaziva uvijek iste emotivne reakcije te ako naše misli i emocije kreiraju naše stanje, mi svjesno ili nesvjesno ponavljamo isti začarani krug misli i emocija i time održavamo isto stanje bivanja. Primjerice, ako pomislimo na nesigurnost, ta misao izaziva osjećaj nesigurnosti u nama, koji pak priziva još više misli o nesigurnosti. To će aktivirati iste neuronske krugove u mozgu. Ponavljanje ovog obrasca uvjetuje da tijelo postane um. To moramo promijeniti. Ako se svakog jutra probudite i ponovite iste radnje koje ste učinili i jutro prije, ustanete na istu stranu kreveta, perete zube na isti način, u isto vrijeme pijete kavu iz iste šalice te onda odlazite na posao, vaše je tijelo programirano da ponavlja predvidivu budućnost na osnovu vaše prošlosti. I tada niste u sadašnjem trenutku. Zato razmišljajte o meditaciji kao činu u kojem ćete sjesti, zatvoriti oči, pustiti laganu glazbu, isključiti se iz vanjskog okruženja i time smanjiti osjetilne podražaje koji ulaze u vaš mozak. Tada se vaši moždani valovi počinju polako mijenjati. Vaše tijelo sjedi i miruje, no vi ga počinjete pomicati iznutra.

6. Vaše su knjige Stvorite novo ja, Placebo ste vi i Ostvari svoje neograničene sposobnosti iznimno popularne i u Hrvatskoj. Zajedno s prevedenim CD-ima za meditaciju prodane su u više od 20.000 primjeraka. Posljednja objavljena knjiga o kojoj ste govorili i prilikom gostovanja u Zagrebu je Ostvari svoje neograničene sposobnosti.

Knjigu Ostvari svoje neograničene sposobnosti sam napisao jer sam želio ispričati priču o istraživanjima koje smo radili posljednjih godina i o nevjerojatnim promjenama koje smo zabilježili kod polaznika radionica. Želio sam da i drugi ljudi saznaju što je moguće postići. Te smo promjene znanstveno izmjerili na radionicama – regulaciju gena, jačanje imuniteta, promjene u markerima. Drugi razlog zbog kojeg sam napisao ovu knjigu je moja strast prema mističnom. Ne radi se o mističnom koje je dogmatsko, radi se o onim dubokim momentima koji zavijek promjene predodožbu o tome tko smo kao ljudska bića. Duboko vjerujem da je jedna od najvećih neistina koje su nam rekli ta da smo linearna bića koja žive linearne živote. Ja sada jednostavno znam da smo višedimenzionalna bića koja žive višedimenzionalna živote, no to nije nešto što ćete usputno nabaciti kao temu razgovora s bilo kime. Istraživao sam sisteme u mozgu i tijelu koji, kada se aktiviraju, oogućavaju nam iskusiti ta duboka mistična iskustva. U knjizi sam želio, najbolje što mogu, podastrijeti znanstvena objašnjenja bazirana na istraživanjima koja smo radili koja dokazuju da jednom kad se ovi sistemi aktiviraju, to će vam promijeniti pogled na svijet i na same sebe. U stvari, otkrivanje i razumijevanje misterija koji ste vi sami postaje vam vrlo uzbudljivo te ćete stoga postati manje zainteresirani za gledanje televizije, praćenje loših vijesti, za besmislene razgovore. Ne možete se više vratiti starom načinu životu. U knjizi sam želio podastrijeti dokaze da smo stvoreni da doživimo duboka iskustva i da smo puno više od onoga što mislimo da jesmo.

7. Na hrvatski su prevedena 2 cd seta za meditaciju Stvorite novo ja i Placebo ste vi. Kada govorite o meditiranju i kreiranju novog ja naglašavate da u tom procesu nema mjesta nestrpljivosti, zahtjevima, ultimatumima. Najljepša iskustva, mistična iskustva, prema vašem iskustvu, događaju se u stanju opuštenosti i zaigranosti.

Mogu vam reći da željeti, maštati, truditi se, boriti se, nadati se, ništa od toga neće uroditi plodom. Ovdje se radi o procesu postajanja ili utjelovljenja novog stanja bivanja. Pokušat ću to objasniti. Živimo u svijetu u kojem osjećamo odvojenost, jer nas naša osjetila navode na to da percipiramo svijet kroz objekte u trodimenzionalnoj stvarnosti. Moja mi osjetila govore kako smo vi i ja potpuno odvojeni jedno od drugog. Štoviše, mi živimo pod utjecajem hormona sresa, kojeg osjećamo uvijek kad smo izbačeni iz homeostaze i tada su naša osjetila izoštrenija. Kada osjećamo svijet kroz to povišeno stanje osjetila, postajemo materijalisti, jer je materija jedino što percipiramo kao stvarnost. Tada se fokusiramo na nov auto, novu vezu, novu kuću, sjajno zdravlje, idealnu sliku koju stvara naš mozak. No za to vrijeme naše tijelo emocionalno proživljava oskudicu, jer mi to nemamo. Zbog toga sanjarimo gledajući novi model automobila i onda pomislimo: oh kako želim taj auto ili taj novi mobitel ili nove cipele. Shvaćajući da to ne posjedujemo, naš mozak proizvodi sliku tog željenog predmeta za kojeg, jednom kad ga dobijemo, očekujemo da će ukloniti onaj duboki unutarnji osjećaj odvojenosti ili oskudice. No što ako se to nikad ne dogodi? Trošimo svoj život živeći u osjećaju oskudice i nemanja, nadajući se da će se to promijeniti. Živeći u stresu, osjećamo se više kao materija, a ne energija. To znači da bismo nešto dobili ili ostvarili mi doslovno mičemo svoje tijelo kroz prostor i vrijeme, s jednog mjesta na drugo, idemo na posao svaki dan kako bismo zaradili za kuću, vikendicu, putovanje, novu priliku… Tako materija kreira materiju. No, što kada biste počeli osjećati emociju prije nego se događaj ostvari? Drugim riječima što ako biste se počeli osjećati bogato prije nego zaradite puno novca, što ako biste se osjećali puni ljubavi prije nego vam se dogodi nova veza ili osjećali zdravo prije nego bolest nestane? Takav pristup potpuno mijenja način na koji kreiramo.

Druge zanimljive intervjue možeš pročitati ovdje.

Vlasta Prohaska Jarec

Foto: Nakladnička kuća Planetopija