parallax background

Kako ostati svijetao i čist u današnjem svijetu?

maja posavec
S Majom Posavec iskreno i bez straha kroz njenu bajku
ožujak 12, 2019
integracija
ZEN tarot – Integracija
ožujak 13, 2019
 

Ostati čist, u smeću, najveći je izazov. Da je lotus biti lako, tad bi lotus bio svatko ;) Šalim se, nego pišem ovo za sve koji iz dana u dan njeguju svoje svjetlo, ali se i susreću s efektom „muha na med“. Oni svijetle kao krijesnice i što su čišći i ljepši, to se više muljavih energija na njih lijepi.


 

E, pa braćo i sestre, dobrodošli u svijet energetske matematike na Zemlji. Hoću reći, logično je to što doživljavamo. Energija se uvijek uravnotežuje. Uvijek. Sama po sebi. To znači da uvijek prelazi od onog koji je ima više, tzv. jačeg, na slabijeg, da se postigne neka okvirna ravnoteža, u smislu srednje vrijednosti. Zato mnogi imaju poriv, u žestokim periodima, maknuti se iz grada, biti više u prirodi – jer je mir. A opet, mnogi jaki su baš zato sada inkarnirani, jer baš na taj način dižu vibraciju i drže polje. Znam, zvuči kao žrtvovanje, ali ako se sjetiš da si svojevoljno žrtvovan čim si kao visokorazvijeno, fluidno biće ušao u guste materijalne ravni tijela i Zemlje, onda i nije takav bed.

Sjeti se, samo na Zemlji i u tijelu ima nekih stvari koje nema na drugim sistemima, niti na drugim ravnima: recimo seks, feferoni, čokolada... Vidiš kako je super inkarnacija?


 

Uglavnom, povratak na temu: što raditi kada ti sjajno i uporno blistaš, ali jbg... tu si gdje jesi, pa se „sve to tuđe stalno mulja po tebi?“

Tehnički, dobro je redovito čistiti i štititi čakre, dakle svoje nefizičko tijelo preko kojeg se i to mulja. Ali, budući da već godinama kao papiga pišem o tome, mislim da smo to skužili i da to radimo.

Što dalje? Momentalno provoditi stvari: tipa ti mirno radiš nešto svoje, osjetiš neki uljepak i tada ga osvijesti, gdje ti trza po tijelu i propusti kroz tabane u vatre zemlje na obradu. Neka sprže. Znači, znaš da su tabani jedni od vratarskih ulaza u tijelo: a kroz vrata stvari ulaze i izlaze. E, sada ih koristi kao vrata za izlaz i jednostavno muljavu „fleku“ koju osvijestiš u auri udahni i idahni u vatre zemlje. Na kompost. Gle, ako nećeš ti, neće nitko drugi. A ti si među rijetkima svjesnima koji to mogu i znaju na Zemlji napraviti. Dakle, diši.


 

 

I konačno, promijeni vibraciju u okruženju. To je malo ratnička fora, ali nekad nemaš druge. Vidi primjer: sjedimo mi neki dan u jednom malom restoranu gdje nikad nema nikoga, a super je jer ima neka domaća seljačka jela. I mirno jedemo svoje. U jednom trenu, baš stol do nas (svi su prazni, ali ne, oni sjedaju baš do nas! – tako bi se ego nervirao, ali kada razumiješ foru o privlačnosti energije samo kimneš iznutra, jer mi smo čak došli ovdje pravo s rijeke, totalno puni prane) sjeda mladi ljubavni par. Ovo samo zvuči romantično. Uopće ne vibriraju kao ljubavni par. On vibrira kao sitni kriminalac, takav neuredan mu je i hod, fufljava dikcija, a ona kao netko kome je životni uzor neka narodna pevaljka. Ok, nema frke, nisu mi ni djeca ni prijatelji da me brinu njihovi izbori. Ali avaj! Stiže me njihova energija! Tek što su sjeli, neki mutnomuljavi oblak doleti do nas. Moj dragi ubrzano završava obrok, čak ne dovršava pivo nego govori „hoćeš ti svoje moći pojesti do kraja? Ako ne, nemoj se forsirati. Možemo kavu negdje drugdje?“ Aaaaaaaaaahahahaaa!!!

Svjestan je, naravno, svega i jednostavno se mirno želi što prije maknuti iz situacije. Ali jok. Ja ne mogu. Mogla bih, ali neću jer ovo je moje najdraže jelo, a tek sam na pola. Da, znam, da s tim pipcima u auri riskiram da uz jelo pojedem i neko tuđe sranje, ali ne mogu sada ostaviti ovaj prekrasan tanjuuuur, cijeli tjedan se veselim odlasku u taj restoran. I, ništa, odlučim ja odbaciti te pipke. Svjesna sam da energetski, tipa odrezat ću, ima samo kratkoročan učinak, jer se maknu na tren, pa navale još većom žestinom- ne odustaju. Znači, trebam zaštititi naše aure plus, natjerati pipke da se sami povuku.


 

 

A kako ću to učiniti? Pa tako što ću im postati odbojna. Pustit ću van svoju Masku, svoje lice koje je odbojno onome tko nije usklađen sa mnom i taj će se maknuti sam i pustiti me na miru. I tako ja, suprotno uobičajenoj navici da ne pričam previše dok jedem, krenem dosta glasno objašnjavati nebeske aspekte. Okomim se na svom silnom na priče o Marsu, ali sve ono ledenim, Saturnijanskim tonom. Moja Maska priča, a ja mirno jedem. I gledam što se događa. Oni ustuknu. Gadi im se priča i vibracija. A meni zabavno jer volim pričati o nebu, Marsovim mačevima, sjekirama i ostalom. Da, skratim, ja u čistom auričnom prostoru mirno završim svoj obrok i odemo dalje. Istina je, da samo ostali pola sata duže, riskirali bi, sigurna sam, da nam ti ljudi čak nešto ružno kažu zato što sam osjetila kako im se u auri gruva bijes. A energija se mora izraziti, i vrlo vjerojatno bi se izlila na objekt iritacije, a to sam bila ja u tom slučaju. Energetska ljutnja jer im je odbijena energetska hrana (tuđe svjetlo iz aure), a mentalna stoga što osjećaju nepoznatu, drugu vibraciju, ali je ne poznaju i ne znaju što s tim, pa to izaziva nemoć i bijes kao obranu. No, meni je trebalo samo deset minuta do kraja svog tanjura, tako da je – što se nas tiče – sve proteklo glatko. I razmišljam poslije zašto je to trebalo: očito sam ja u tom trenu iz nekog razloga baš na tom dijelu zemlje i polja trebala zazvoniti u prostoru svojom vibracijom, aktivno. Da nisu oni došli, ja ne bih ostavila taj zvučni otisak u polju, jer u javnosti ja nisam glasan tip. Onako povučeno i nezamjetno obavim svoje i nestanem.


 

Jedini način da ostaneš svijetliti kao zvijezda je da budeš svjestan i DIŠEŠ

Uglavnom, hoću reći da smo svi mi koji smo ovoga svjesni, ponekad samo naizgled u tako zeznutoj situaciji, ali čini se da su upravo te situacije ono za što smo došli. Sumnjam da će ti ljudi iz restorana profitirati od situacije sami po sebi, ali negdje im je u auru ušla vibracija, na čist način (nečist bi bio da su je požderali kao nesvjesni energetski vampiri). Ovako su je dobili, kao Marsov čekić ;) I svi smo nekako dobili.

E sad, mnogo je situacija i svatko od nas ima svoje, tako da generalnog recepta nema osim ovih nekoliko stavki: osvijesti zbivanja u auri, spusti kroz tabane, i reagiraj instinktivno. To može biti da nogom o pod počneš lupati neki ritam, vrtjeti pramen kose, ubrzano disati. Ne znam, ali ti znaš jer je tvoje tijelo i tvoje situacije. Ako ti je tako doma, tipa najbliže osobe su u pitanju: suoči se i reci im u facu. Neka dišu ili ćete živjeti razdvojeno. Nekad moraš radikalno. Ako su djeca, odgoji ih na način da se sami energetski pune i čiste. Snađi se i igraj se. Znam da je moguće jer sam i u ovom životu to prošla. To su scene gdje si na sastanku uprave koji traje satima i maltretiraju te, a ti diskretno i ljubazno pitaš smiješ li otvoriti prozor, pa onda radiš disanja i rukopolaganja, jer nitko ionako ne kuži. To su scene gdje odeš kakti na gablec, a sjediš pokraj jedinog stabla uz zgradu Mordora, pardon korporacije, i dišeš. Snađeš se. Misliš. Dišeš. A možeš i hoćeš jer ako nećeš ti, nitko neće.

Vidiš kako si dragocjen. I čestitaj si uvijek, jer si zato sada tu. U vremenu koje je novo, ali je kao dan: tek je ponoć i ima do svitanja ohohoho. Pa je jedini način da vidiš i ostaneš svijetliti kao zvijezda u toj noći, da budeš svjestan i – znam, milijunti put ovo kažem, DIŠEŠ.


 

Dea Devidas

Autorica Elemenata i najčitanija hrvatska spisateljica duhovne literature

 

Foto: Unsplash

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.