parallax background

Smrt prirode – knjiga za promjenu stava čovječanstva prema prirodi

trudnoća
Kako se boriti protiv nelagodnosti koje donosi trudnoća
lipanj 23, 2019
Tjedni jyotish horoskop: naglasak je na novim početcima
lipanj 24, 2019

“Gotovo svakog dana izađem na stražnja vrata i odem šetati u brda. Sto metara od kuće proguta me šuma i ništa me ne podsjeća na ljudsko društvo – nema otpadaka, panjeva, ograda, čak ni prave staze. Gledajući s uzvisina, ne vidi se ni ceste ni kuća – to je svijet daleko od čovjeka. Ipak, ponekad netko u dolini siječe stabla, i tada režanje motorne pile ispuni šumu. Ovih je dana sve teže uhvatiti bezvremenost šuma, jer čovjek je blizu. Zvuk motorne pile ne guši sve zvukove šume i ne tjera životinje, ali s njim nestaje osjećaj bivanja u drugoj, izdvojenoj, bezvremenoj, divljoj sferi.” – iz knjige Smrt prirode

Već stoljećima čovječanstvo uzima prirodu zdravo za gotovo, tretirajući je kao divljinu odvojenu od čovjeka. U knjizi Smrt prirode McKibben strastveno zagovara promjenu takvog stava kako bismo opstali.

Knjiga je poziv za radikalnu akciju koja će nam promijeniti (ili spasiti) živote. Autor tvrdi kako je naš opstanak moguć jedino uz radikalnu promjenu filozofije života, svijesti i odnosa spram prirode i to isključivo na globalnoj razini. Kako piše, svi mali i osobni pokušaji da se katastrofa spriječi su “samo gesta – dobra gesta, no samo gesta. To nisu osobne odluke. Nemamo vremena odlučiti kako ćemo podizati prosvijetljenu djecu koja će polagano promijeniti svijet. Većinu se mora uvjeriti, i to jako brzo, da se promijene. “

Knjiga Smrt prirode nije priručnik za opstanak potkrepljen znanstvenim predviđanjima apokalipse čovječanstva. Ovo djelo o prirodi je must read štivo za sve prirodnjake, ekologe, aktiviste i sve one zabrinute za opstanak Zemlje i nas samih.

smrt prirode

McKibben piše o pravoj ekološkoj katastrofi koja je vrlo izvjesna (kojoj danas već i svjedočimo), bavi se pitanjima kao što su globalno zatopljenje, kisele kiše i uništavanje ozonskog omotača! Važno je napomenuti da je knjiga izvorno napisana 1989. te drugo izdanje 2003. godine. Na hrvatskom jeziku ju možete čitati u izdanju Nakladničke kuće Planetopija. 

Mnogo toga što je autor tada pisao kao svoje slutnje i najcrnje scenarije danas je stvarnost. Nekontrolirani materijalizam društva, konzumerizam bez granica i promišljanja, glad za imanjem i bespoštednim iskorištavanjem prirodnih resursa doveo je Zemlju i čovječanstvo definitivno do kraja jedne ere.

Sir David Attenborough, čovjek koji je zadužio čovječanstvom svojim doprinosima o otkrivanju ljepota prirodnog svijeta (i puno više), koji nam je na male ekrane donio sva čuda i magiju našeg planeta, nedavno je rekao da svijet kakav je nekoć postojao više ne postoji “Ja sam doslovce iz druge geološke ere. Rođen sam u holocenu, razdoblju klimatske stabilnosti od 12.000 godina koje je omogućilo ljudima da osnuju naselja, uzgajaju stoku i stvore civilizaciju. Holocen je završio. Edenski vrt više ne postoji. Svijet smo toliko izmijenili da znanstvenici kažu kako smo sada u novom geološkom razdoblju, antropocenu ili Eri ljudi”, istaknuo je poznati prirodoslovac.

svjetski dan oceana

Knjiga Smrt prirode, nenemetljivo, ali opet tako snažno, upozorava da je čovjekovo razaranje prirode i razaranje samoga sebe. Kako autor navodi “tragat ćemo kao ludi za svim mogućim razlozima da ne promijenimo naše stavove”, a jedina nada za opstanak je promjena cjelokupne filozofije globalnog čovječanstva – okretanje filozofiji poniznosti. Shvaćanje da nismo ovdje da bismo pokorili i podredili prirodu sebi. Ovdje smo u zajedničkom suživotu. “Došao je dan kad moramo odabrati između cjelovitosti s čovjekom i prirodom ili izdvojenog čovjeka – između drevne jasnoće i novonastale tame.“ – piše McKibben.

U današnjem užurbanom i poprilično stresnom svijetu, ljudi su toliko okrenuti tehnologiji da zaboravljaju da je priroda naše prirodno okruženje i da mi nismo odcjepljeni od nje te da se sve promjene u njoj odražavaju i na nas same.

Unatoč otcjepljenosti, sigurna sam da ljudi traže tu iskonsku povezanost, tu svrhu i urođenu pripadnost. Kako McKibben kaže “…i dalje osjećam potrebu za nedirnutom prirodom, prirodom najvećim dijelom netaknutom ljudskom rukom. Iako je nećemo posjetiti, ona nam je i dalje važna. Moramo znati da iako živimo okruženi zgradama, postoje bespuća u kojima svijet živi onako kako je živio oduvijek.” To nam je ona nada u budućnost. Vjera u sutra. Vjera da možemo. Vjera da je svijet dovoljno velik i priroda dovoljno moćna da se odupre čovjekovom bezumlju.

Ali osvrnimo se oko sebe, zahvaljujući tehnologiji, mobitelima, društvenim mrežama, svaki dan imamo priliku vidjeti u što smo pretvorili naš dom, vidimo sasječene šume, onečišćenje plastikom nevjerojatnih razmjera, izumiranje životinja, ekstremne vremenske prilike, bolesti… Iako su osobni napori možda zaista samo gesta, vjerujem da ako nekoliko milijardi pojedinaca čini ovakvu gestu, onda to više nije gesta. Drugo oružje koje imamo je promišljanje o materijalnim dobrima, svjesno bojkotiranje kupovine od megatvrtki kojima je profit jedino načelo poslovanja, okretanje manjim i lokalnim proizvođačima, ekološki materijali, razgradivi materijali…

Kao biolog zaista vjerujem da osim znanstvenog pristupa proučavanju (i poštovanju) prirode postoje i visoko moralni, etički i nadasve duhovni razlozi povezanosti s prirodom.

 

Indira Juratek

 

Foto: Unsplash, Planetopija

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.