Za lakše razumijevanje i sveukupno shvaćanje savjetujemo da prije čitanja ovog članka pogledaš prvi dio. Poveznica je ovdje.
O vibracijama i energijama proteklih se godina sve više govori i zna, među ostalim stoga što je Čovječanstvo, Majka Zemlja i cijeli Svemir u fazi evolucije koju obilježava porast životne energije, a s njom i Svijesti. Naravno, impuls dolazi od duha i naše duše, pa nam postaje sve prirodnije spoznavati kako Jesmo Ljubav te kako, kao takvi, imamo jedan jedini, zajednički zadatak na Zemlji: živjeti tu Ljubav i vibrirati je, u svim sferama svog života – od posla kojeg radimo kao poslanje, posvećeno i radosno (a ne kao tešku muku koja se mora skinuti s kičme), do odnosa, koji se najviše mijenjaju, prvenstveno stoga što se mijenja naš odnos prema sebi.
Osvještavamo kako smo stvoreni iz Božanske Ljubavi, kako smo sam izraz iste... Premda taj proces pokreće duhovna svijest, on je u stvari vrlo fizički: svjetlost, kao najjača energija univerzuma, pojačano se izlijeva iz galaktičkog centra, a putem Sunca i njegovih solarnih oluja dotiče Zemlju te ljude jer je svatko svojom aurom usidren u auri Sunca. Fiziološki, ova radijacija čini da se čakre - naši energetski centri koji služe kao prijemnici i provoditelji energije - čiste, otvaraju, mijenjaju/up-gradeaju... S tim se razvija Svjetlosno Tijelo čovjeka, povećava pojedinčeva i kolektivna Svijest te rađaju nove psihičke moći – prvo one jasnovidnosti, telepatičnosti i bilokacije (sposobnosti istovremenog bivanja na više mjesta putem projekcija astralnog tijela). Netko ovome svjedoči u snovima, netko na javi vidi i zna što se događa (primjerice, istovremeno hoda cestom, telepatski komunicira s nekim i kontemplira neku drugu ravan, a sve doživljava fizički)... netko možda još nema pojma, ali to je individualno i ovisno o osobnom stupnju razvoja, dušinim izborima...
No, što se u ovom procesu događa s odnosima? Uzlaze, kao mi i naša svijest, Zemlja i Svemir - kao što mi postajemo Multidimenzionalni, tako postaju multidimenzionalni i naši odnosi.
U praksi to znači da odjednom primjećujete kako stvarno i iskreno volite svog partnera/partnericu – on je i dalje posebno biće s kojim se obožavate usprkos nervozama rutine, dijelite karme/dharme, dogovore duša, stavove, ciljeve... – ali... jednakim intenzitetom, a na sasvim drugačiji način, volite i nekog drugog, trećeg... Nemojte upadati u paniku ako tj. kad vam se ova iskustva počnu događati i nemojte, u tom slučaju, razmišljati na stari (tzv. 3d) način, u smislu „koga ostaviti, s kim biti“. Toga nema više. Novi odnosi, u multidimenzionalnosti, nose to da možemo istovremeno biti sa svakim s kim osjetimo Cjelovitost Ljubavi.
Ovo nije poziv na raspuštenost, seksualna iživljavanja ili divljanja, da se odmah dogovorimo. Zapravo, ovo ni ne mogu ostvariti oni koji još trebaju odkarmati i otpustiti blokade s razina partnerstva i seksualnosti. Jer je u multidimenzionalnim odnosima riječ o produbljenoj Ljubavi, svetoj seksualnosti i povećanoj odgovornosti. No, sada sve to možemo nositi jer smo energetski up-gradeani: zamislite da ste, recimo, laptop, pa imate dva utora za memory stick, a sad, s gore opisanim energetskim svjetlosnim razvojem, dobijete još šest utora za šest novih stickova, ok? Sve funkcionira i dalje, samo s povećanim i poboljšanim kapacitetom. To nam se energetski događa i odražava se u svemu, pa i odnosima. Gradi nam se svjetlosno tijelo, za svjetlosne odnose, a svjetlosni odnosi su potrebni za uspostavu svjetlosnog društva na Zemlji – afirmiranje svjetlosne zemlje. Tj. Raja na Zemlji – baš kao u svetim spisima svih tradicija gdje je opis rajskih planeta/dimenzija obilježen velikim obiteljskim zajednicama koje žive u ljubavi, slobodno je izražavajući i dijeleći. Te opise smo često doživljavali metaforički: ali oni su stvarni – na taj način žive neke razvijene vanzemaljske civilizacije, a drevne zemaljske kulture su to preslikavale kroz plemenske zajednice. Da, to je društvo u koje idemo – ne preko noći, ali proces je počeo.
U tom se smislu stari odnosi raspadaju. A, ruku na srce, i neka. Nisu se baš stari načini pokazali izvrsni... Strast nestaje u nekom trenu, ostaju krediti i obaveze, moranja, očekivanja, trebanja.... tajna maštanja, krivnje, nerazgovaranja, projekcije.... Huuu, to baš ne izgleda kao ljubav, jel' da? A onda, što znamo o Ljubavi? Puno teorije, no najglasniji smo kad govorimo o tome da je Ljubav slobodna. No, je li? Jesu li naši odnosi istinski slobodni? Je li izraz slobode ljubavi ljutiti se na partnera što se okreće za zgodnom ženom na cesti i osjećati se povrijeđeno zbog toga? Je li izraz ljubavi tražiti od voljene osobe da se ponaša tako-i-tako jer smo mi onda sretni? Jesu li emotivne ucjene – „kad ti ovako i ovako, ja sam tužna/povrijeđena“ - izraz čistoće srca? Nije li to prokleto uvjetovanje, skriveno maskom ljubavi: „ako me voliš, onda se ponašaš tako i tako, i ne radiš to i to....“ Nije li to ego u svom najžešćem izrazu sebičnosti? Skoro podivljao jer „ako smo se mi vjenčali, onda to znači da ćemo tako-i-tako...?“ Pobogu, zar je moguće da smo upali u tu zamku, da smo se vezali, pa tako izgubili ljepotu povezanosti? Da smo se ograničili i tako ograničili nekoga koga volimo? I da to napravimo svaki put, sa svakim novim početkom, misleći da je sad nešto drugačije jer je posrijedi nova osoba? Nova osoba + stari mehanizam = već iskušan rezultat.
Jer, što u stvari potiho mislimo kad kažemo za nekoga da je naša ljubav? Niz divnih stvari, ali.... one imaju svoje sjene. Te sjene kažu „ti si moj/moja“, što znači „imam pravo na tebe“, što je robija, a ne sloboda. Posesivnost, ne ljubav. Slično kao kad roditelji, sasvim nesvjesno, projiciraju svoje fiksacije na dijete „jer je njihovo“. Naravno da reći partneru „ti si moje sveto biće“ znači puno toga dubokoga i lijepoga, iz naše duše... No, ne upadnemo li često u posesivnost – od toga da očekujemo određena ponašanja, inzistiramo na njima i onda se prilagođavamo tako umjetno dogovorenim tvorevinama jer „tako treba biti i tako smo se dogovorili“? Naravno da zajedništvo traži zajednička pravila i dogovore, no.... oni traže redovitu reviziju, jer je sve u stalnoj mijeni. A i što se, u stvari, dogovorimo, i na temelju čega – kojih očekivanja, prava i obaveza? Pa nije ni čudo da ljudi na ovaj način, vremenom postaju nesretni i frustirani, brakovi raspadnuti, djeca proizišla iz njih puna strahova i kompleksa, a ljudi ranjeni i preplašeni. Nije li ljubav reći: ja te volim i sretna/sretan kada si ti sretan...? I, ako ti za svoj razvoj trebaš još nešto osim mene – super, podržavam te i sretna/sretan sam zbog tebe. Imamo li snage, suosjećanja, ljubavi i svijesti za takvu slobodu bezuvjetne ljubavi? Nema veze ako je odgovor niječan, mijenjaju se stvari.
No, posesivnost, inhibicije i strahovi čine da se ovo čini kao posvemašnje svetogrđe. Je, pomalo je šokantno o ovome i razmišljati. Odrasli smo na bajkama o vječnoj ljubavi. I ona uistinu postoji, i može se ostvariti u fizičkoj razini. Ali ne na način na koji smo mislili. Ne na način ograničenja, ucjene i posesivnosti koji su se, tijekom proteklih tisućljeća, prirodno nametali s ozbirom da smo živjeli u vremenu zaborava i mraka – fazi Vječnosti u vedama zvanoj Kali Yuga (koja dolazi prirodnom smjenom plusa i minusa, temeljnih polariteta kojima se Jedno/Božansko izražava), a koju obilježava pad svijesti, zaborav Istine i vrijednosti Ljubavi. No, sada se ciklus okreće, pol opet mijenja i mi se rađamo u Svjetlosti: nova frekvencija čini da osvještavamo kako smo Ljubav i da nam je, kao takvim, priroda voditi Ljubav s Cijelom Kreacijom.
Romantično to zvuči kad, shodno povećanju Svijesti i Svjetlosnog tijela (radu čakri) komuniciramo s biljkama, pticama, dušama... No energija se i dalje spušta, pa se „voditi Ljubav s cijelom kreacijom“ događa i u praksi tj. materijalnoj stvarnosti. Jer, jedna od glavnih stvari, fiziološki, koja obilježava proces Uzlaza jest – otvaranje srca. Svjetlosne vibracije, naime, dižu cijelo energetsko tijelo: prva i druga čakra (centri partnerstva, seksualnosti.....) se profinjuju, a iz njih „otpadaju“ materijali sile, posesivnosti.... Vođenje ljubavi počinje se i astralno i fizički događati iz srca: zato je moguće da ste fizički udaljeni od nekoga s kim se volite, a osjećate prisutnost tako jaku kao da vas osoba grli ovdje i sad. Na sličan način počinje i uspostava multidimenzionalnih odnosa – duše se dodiruju prvo eterski, astralno. Na javi to izgleda kao da na nekog jako mislite, i točno znate da on/ona misle na vas, ali proces nije kao klasično razmišljanje nego jednostavno osjećate vibracijsku promjenu polja oko vas. Zapravo, vi vodite ljubav.
Foto: Unsplash, Instagram
