Subota nakon Valentinova donosi intervju s Pocket Palma

 

Subota nakon Valentinova donosi intervju s našom novom glazbenom ljubavi – Pocket Palma. Njihov retro zvuk, a opet toliko nov i svjež, sanjiv, lijep, zabavan, potpuno nas je osvojio i želimo ih uvijek nositi u svom džepu.

Ususret koncertu u zagrebačkoj Tvornici 29.2.2020. gdje će promovirati svoj album, razgovarali smo s ovim simpatičnim synthwave duom. Anja Papa i Luka Vidović nisu nova glazbena imena na glazbenom nebu, bio je tu i Side Project, međutim, njihov glazbeni projekt Pocket Palma osvojio je slušatelje i glazbenu kritiku već prvim singlom. Oni su mladi, energični, duhoviti, zaljubljeni u to što rade. Njihovi glasovi se savršeno nadopunjuju – Anjin nježan, mekao i topli s Lukinim koji je ekspresivan pomalo dramatičan i definitivno sexy. Upoznajte Pocket Palmu i uvjerite se zašto od ove glazbe nećete uzimati godišnji.

1. Koja je priča Pocket Palme?

Luka: Pocket Palma je naš projekt nastao prije godinu dana. Do tad je bio Side Project, pjesme su bile na engleskom, dosta mračnije i ozbiljnije. Taj projekt smo završili, ali htjeli smo raditi nešto novo. Preslušavanjem svega što smo napravili shvatili smo da imamo tu neku poveznicu s vibrama 80-ih i na kraju smo odlučili prevesti jednu Anjinu pjesmu na hrvatski i nastao je Godišnji kao prvi singl. Ljudima se to svidjelo pa nas je to potaknulo da krenemo dalje.

2. Možete li se međusobno predstaviti?

Anja: Luka je moja srodna duša u svakom smislu te riječi i najbolji prijatelj i tata i sin i sve. Jedna od osoba koja me najbolje razumije. Prošli smo jako puno stvari zajedno.

Luka: Ja bih to isto ponovio. (smijeh) Anja je jedna jako neobična cura. Već se fakat jako dugo znamo, ali uvijek me iznenadi razina do koje je nesebična. I kad ima svoje probleme, s njima se nikada ne nosi na način da druge ugrožava. Fascinira me ta njena iskrenost. Prošli smo kroz sve i svašta, mogli smo raskinuti odnos milijun puta, ali nismo i nećemo, jer si trebamo.

3. Primijetila sam da je u RH dosta popularno pjevati na engleskom, a vi ste obrnuli priču. Mislite li da je jezik važan za prepoznavanje glazbe?

Anja: Mislim da uopće nije. Nije mi bitno na kojem jeziku netko pjeva. Mi smo radili na engleskom, jer nam je to bilo prirodno, jer smo slušali stranu glazbu. Na hrvatski smo se prebacili, jer se sve skupa činilo kao dobar koncept. Hrvatska scena je bila dosta jaka 80-ih pa nam se činilo prirodno povezati taj neki synthwave s glazbom na hrvatskom. Teško je ipak povući liniju toga, jer ljudi često zanemaruju hrvatsku glazbu, a slušaju stranu glazbu, a kad hrvatski bend piše na engleskom onda to ne razumiju.

4. Možda zato što to ne smatraju autentičnim?

Anja: Vjerojatno je to, ali ja to ne vidim na takav način. Mislim da je bilo kakva glazba koja dolazi od nekoga autentična, jer je netko od nekuda izvukao neku tematiku. A mislim da se ljudi ipak više povezuju s Pocket Palmom nego Side Projectom, jer im je zbog jezika bliže. Kad sam ušla prije dvije godine u tu cijelu cave pop kulturu puno sam slušala glazbe na korejskom i navikla sam na to. Onda sam nakon par mjeseci otkrila puno turskih i francuskih bendova pa mi više ne smeta to što ne razumijem riječi. Bude mi nekad žao kad vidim koliko je puno glazbe, a koliko ima dobrih izvođača na koje nećeš imati priliku nikada naići, jer je jednostavno previše toga.

5. Otkuda vam dolazi inspiracija? Kako nastaju vaše pjesme?

Anja: Ovisi o situaciji, zna se dogoditi da Luka napiše i tekst i glazbu za sebe ili samo za mene ili obrnuto ili sjednemo i baš radimo nešto skupa. Nema pravila. Ovisi o pjesmi.

6. Kako ste ušli u svijet glazbe?

Anja: Oboje smo ušli u cijeli svijet alternativne glazbe i glazbe 80-ih kroz naše roditelje. Moglo se desiti i da odemo u nekom drugom smjeru. Moja mama je jako voljela rock glazbu, a moj ujak me dosta naučio o post punku kroz Joy Division i New Order, a o elektronici kroz Kraftwerk. Kad sam imala 9 godina ujak mi je donio neki sprženi program za produciranje i ja sam se s tim igrala. Danas uopće ne kužim što sam ja s tim radila i kako sam to tada skužila.

7. A što je za vas glazba?

Luka: Glazba povezuje ljude, međusobno, prijatelje, obitelji… Povezuje i ljude koje nikada nećeš upoznati. Prenosi tu energiju, često se prepoznaš u pjesmama nekoga koga nikada nisi vidio. Ima moć.

Anja: Meni je pisanje glazbe jako puno pomoglo. Mi se nalazimo s obje strane i kao slušatelji i kao glazbenici i znam da se možeš povezati s nekom pjesmom. Kao glazbenik možeš to nekome drugome pružiti i kad ti netko kaže da se povezao s tvojom pjesmom to je tako lijepo. Baš ide u oba smjera između izvođača i slušatelja. Jedna jako moćna stvar. Osim metaforičkog smisla možemo pričati i o današnjoj situaciji kad ne mogu zamisliti da kafić nema glazbu, da serija ili film nemaju glazbu, bilo kakva emisija na TV-u, igrice… uvijek je glazba tu.

8. Imate li omiljeni soundtrack?

Anja: Star Wars. Super mi je sve što rade Trent Reznor i Atticus Ross. To je što se tiče originalnih soundtrackova. Ima puno odličnih s već postojećom glazbom drugih glazbenika poput onih u Sex Education, The end of the fuckin gworld, Skins… To su serije za mlade koje koriste alternativne glazbenike.

Luka: Cijenimo jako Stranger Things soundtrack, Tree of Life… A volimo jako i soundtrack od One Tree Hilla, gdje je jednu traku radio i  Zbigniew Preisner. Jako puno glazbe koje slušamo otkrili smo u Gossip Girl i to izvođače koje nikad ne bi rekli da su tamo poput White Lies…

9. Što mislite zašto ljudi u Hrvatskoj odustanu od glazbe?

Anja: Financijska je komponenta velika. Većini nas glazbenika nije stalno do novca, ali puno se uloži, a mnogo se taj rad podcjenjuje. Mi zaista puno vremena potrošimo na to, ali nismo nagrađeni s nečim materijalnim od čega možemo živjeti.

Luka: U Hrvatskoj je važno i to koja glazba kod nas dobiva fokus. Teško se progurati uopće da te netko doživi. Lakše je biti ustrajan u tome kad shvatiš da je to što imaš tu svoju glazbu koju radiš nagrada sama po sebi.

10. Primijetila sam da imate lijepi i jasno zaokruženi vizualni identitet. Što bi rekli koliko je to važno za glazbenike?

Anja: Jako je to važno, uvijek je bilo, sad pogotovo. Ovisi od osobe do osobe, ali meni je isto stalo kod drugih glazbenika kako se vizualno predstavljaju. Ako mi je nešto ful dosadno, postoji 90 % šanse da to neću slušati. A uz sve te Facebooke i Instagramepuno više ljudi vidi nešto prije nego što čuje pa vjerujem da ako im se svidi to što vide da će ići poslušati. Važno nam je i oko fotki i covera… Na kraju se vidi što je profi, a što ne. Opet vizualni koncept je i kad netko želi naglasak staviti samo na glazbu i maknuti sebe. Jasno mi je da se nekima ne da sve to ostalo, ali djeluje mi to onda neprofesionalno. Koliko god da je glazba glazba i dalje su aspekti cijelog identiteta važni.

11. Kako izgleda vaš savršeni godišnji?

Anja: Seul. Prošle godine sam bila 2 puta i svaki put kad sam išla baš mi je bio godišnji. Toliko sam daleko od doma i skroz sam isključena od svega.

Luka: Ja bih neki usamljeni otok, na jesen, nema nikoga, kiša pada….

12. Imate li nešto u džepovima?

Anja: Još jedan upaljač. Mi žene najčešće nemamo džepove, jer imamo torbu.

Luka: Inače uvijek imam maramice u stražnjem džepu, a sad u kaputu imam samo novčanik i ključeve. Nosio sam torbu, ali onda nosim što mi i ne treba pa ju zadnjih par dana ne nosim.

13. Recite mi što bi za vas značilo biti dobro?

Luka: Odgovorio bih ovom slikom. (smijeh)

Naučiti cijeniti to što imaš i što si svojim radom zaslužio, ne priželjkivati nešto surealno i za što nisi uložio neki trud. Uživati u tome što voliš i povezati se s time.

Anja: Pomirila sam se s tim da život nema smisla i da većina nas neće ništa iza sebe ostaviti, a ja mislim zašto se ne bismo potrudili nešto lijepo napraviti u tom razdoblju. Svemir je ogroman i što mi tu radimo, a opet tu smo. Malo je to preduboko.

14. I za kraj, pripreme za Tvornicu su u jeku. Što možemo očekivati?

Luka: Party, razna iznenađenja, svirat ćemo cijeli album i nešto ekstra. Neke stvari koje su izdane ili isključivo samo na vinilu ili samo na kaseti…bit će lijepo. Jedan povratak u 80-e.

 

Pocket Palmu možete pratiti i na društvenim mrežama: Instagram & Facebook 

Indira Juratek
Foto: Benjamin Strike