parallax background

Slušaj kako je ovo dobro: Zvonimir Šestak Groove Assembly

vrtlarenje
Buđenje ljubavi prema vrtlarenju
veljača 18, 2022
ribe horoskop
Ribe – Maštovite i emotivne
veljača 19, 2022

 

„O čemu ćeš sljedeće pisati? Jesi li odabrala temu?“, dobila sam pitanje pred par dana i ulovila sam se u mini panici jer – ne, ništa mi nije palo napamet. Nisam se zakačila na ništa što sam vidjela, čula, pročitala. Jedino što me donekle zaintrigiralo i iznenadilo je bila Billboardova ljestvica za Hrvatsku, ali onda sam vidjela članak na jednom od portala gdje je autor kritički obradio temu, djelomično u smjeru u kojem sam i ja zamišljala.

Zapela mi je za oko jedna od rečenica na temu toga kako za nagrade bivaju nominirani u pravilu već poznati izvođači i da nema novih lica na našoj sceni. Iako je on govorio o popu, ta je rečenica upalila metaforičku žaruljicu: „Hah! Možda u popu nema nešto novih lica, ali baš ove godine u kategoriji jazza nominiran je novi autor i izvođač, i to u sve tri glazbene kategorije: najbolji jazz album, najbolja jazz skladba i najbolja izvedba jazz skladbe.“ i pritom pomislim na Zvonimira Šestaka.

Iako je Šestak itekako poznat među kolegama na glazbenoj sceni, gdje ga prati titula najtraženijeg (kontra)basista u Hrvatskoj, krajem 2021. godine izdaje svoj prvi autorski album, In The Pocket, pod imenom Zvonimir Šestak Groove Assembly i sada ga napokon konkretnije može zasluženo upoznati i publika. Iako bih sada mogla nabrajati njegovo školovanje, postignuća i izvođače s kojima je svirao, nije me njegova biografija potaknula na to da pišem o njemu, već njegova glazba.

zvonimir šestak

Foto cover: Mario Žepić

Kad god bih došla na neki jam session ponedjeljkom u Kulturnom centru Mesnička i vidjela da on svira, znala sam da će svirka biti odlična, ali tad se u pravilu sviraju jazz standardi. Kad sam u rujnu prošle godine vidjela da će promociju svog prvog albuma održati 1. listopada u Tvornici u sklopu Jazz.hr-a, najvećeg hrvatskog jazz festivala, nisam ni trenutak sumnjala u to gdje sam taj dan navečer – to jednostavno treba ići čuti. Uz visoka očekivanja koja sam imala znajući o kakvom je umjetniku riječ, svejedno mu (im) je pošlo za rukom iznenaditi me i oduševiti me. I dok i prosječni slušatelj može na prvu čuti da je riječ o jazzu, ono što će prosječnog slušatelja, koji možda i nije baš neki fan jazza, iznenaditi u njegovoj glazbi je prisutnost i energičnost benda koja te vuče da slušaš do kraja pa još i još i još. Njegova ljubav prema brazilskoj i afrokubanskoj glazbi vrlo je prisutna i u njegovim skladbama, što je prepoznala i struka nominirajući upravo skladbu Mamafrykah za najbolju jazz skladbu, dok je za najbolju izvedbu jazz skladbe nominirana pjesma Chuiquinita.

zvonimir šestak

Foto: Petar Milić – Hommage Produkcija

Iako Šestak nije ni prvi ni jedini izvođač čija je kvaliteta prepoznata nominacijama u svim kategorijama, ne događa se tako često da autor to doživi već s objavom prvog autorskog albuma. Slušanjem njegove glazbe neće ostati zakinuti ni ljubitelji tradicionalnog zvuka jazza ni oni koji vole u njemu čuti neku svježinu, nešto drugačije, jer je Šestaku pošlo za rukom da na svom albumu kroz sedam skladbi pomiri upravo te dvije, naoko nespojive i suprotne strane. Vjerojatno je to samo jedan od razloga zbog čega je već s prvim autorskim istupom prepoznat od struke, a publika…

Za publiku mi je sve jasno bilo još na tom koncertu u Tvornici kad sam čula kakav je gromoglasni pljesak publike ispunio dvoranu nakon zadnje pjesme, a zatim još jednom dozvao bend na pozornicu da odsvira bis. Iako je šira publika tek nedavno dobila priliku da zapamti njegovo ime, njegova glazba daje do znanja da je on odavno prisutan i da je ovo tek jedno od brojnih novih poglavlja koja će nesumnjivo upisati u hrvatski jazz.

 

Martina Crnolatec

– Uvijek imam nešto za reći. Kad su mi rekli da previše pričam, počela sam pisati. Riješeno! 

 

 

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.