Svjetski je dan pjesništva – upoznajte naše Dobro mjesto neobjavljene poezije

 

Od 1999. godine na današnji dan se obilježava Svjetski dan poezije (pjesništva). UNESCO je ovaj dan proglasio s ciljem promoviranja čitanja, pisanja, objavljivanja i poučavanja poezije širom svijeta. Tada je istaknuto kako treba odavati priznanje i poticaj nacionalnim, regionalnim i međunarodnim poetskim pokretima.

Svjetski dan poezije zapravo se slavio još od 1505. godine, a uglavnom se obilježavao 15. listopada, na rođendan velikog rimskog pjesnika Vergilija. Sve do UNESCO-vog službenog proglašenja 21. ožujka Svjetskim danom poezije, praznik je naizmjenično slavljen u listopadu i studenom. Ta tradicija obilježavanja održala se do danas u mnogim zemljama.

Mi na Budi Dobro volimo i osjećamo jezik poezije te smo stoga odlučili pokrenuti novu rubriku – DOBRO MJESTO NEOBJAVLJENE POEZIJE – kojom ćemo dati priliku onima koji poeziju osjećaju, žive i pišu da se predstave širem čitateljstvu.

U nastavku donosimo izbor iz poezije četiri dame, Marije Butirić, poznatije kao glazbenice Mary May; Rajne Racz, kazališne redateljice; Kristine Andlar, profesorice sociologije i filozofije i diplomirane knjižničarke; Indire Juratek, osnivačice i urednice Budi Dobro, ekologinje i terapeutkinje.

Marija Butirić (Mary May)

Kantautorica Mary May nam je svojim dolaskom na glazbenu scenu pokazala da pjevanjem može „upaliti“ mnoga srca i duše i osvojila nas već na prvo slušanje, a ta ljubav traje već nekoliko godina i svakom novom pjesmom se produbljuje. Mary May piše i poeziju, jednako moćnu i nježnu poput njene glazbe.

Život ponekad pobjegne iz poezije

Život ponekad pobjegne iz poezije

Sunovrati se čak

u predjele nedostupne

oku nepoznate

glavi nedohvatne

srcu teške

i boravi tamo dokle god je potrebno

da njegov povratak slomi

bar par srca

i najmanje još toliko

čaša

 

Moj neprijatelj

Moj neprijatelj ne hoda

on plazi

Moj neprijatelj me čuva

me pazi

Moj neprijatelj ne može bez mene

kad me nema

Mom neprijatelju ja sam oltar,

stijena

Moj neprijatelj misli

da nije nalik meni

On širi moja bedra

onda kada ja ne bi

Moj neprijatelj i ja smo isti

Čisti

Njegovi prljavi prsti

Moje pogane misli

 

Danas sam rijeka 

Danas sam rijeka

pa nek me nosi

Nek se u meni ogledaju stabla

i šumski nemiri,

narcisi svake vrste

Nek ne služim nebu

ništa više nego zemlji

Pastrva nek zna da sam njen dom

ali i izdajnik

(Gle, udica!)

Danas ću kao rijeka poteći

ispod naselja i gradova

pozdraviti prijatelje, ništa srdačnije nego neprijatelje

uzdrmat ću ih ne čineći ništa, već

samim svojim postojanjem, tihim protjecanjem

Od naplavina s mog ruba uzdignut će kuće

hrabri ljudi koji znaju zasuči rukave i ne zaziru

smočiti se do ramena

Nek sam rijeka, danas i uvijek

nek mi se oprosti s lakoćom

jer znam onoliko koliko se

u meni ogleda

i mogu onoliko koliko se

korito pruža

Kristina Andlar

Kristina Andlar je profesorica sociologije i filozofije i diplomirana knjižničarka. Zaljubljena je u glazbu, knjigu, film, aktivizam i jogu. Obožava šetnje sa sinom Pavelom i psom Mirkom. Bavi se pisanjem, fotografiranjem, jogom i poticanjem mladih na aktivističko djelovanje putem medija dokumentarnog filma.

Crtama do crtice

pozadina je plava

svijetleći izlaziš iz nje

usta su ti malo otvorena

oči također

što nije neobično

čujem ti glas

on bi se pojavio prije

ne trebam te slušati

svejedno govoriš

velike riječi treba izgovarati boljim tonom

neku lijepu rečenicu

ikad smišljenu dosad

***

paradajz juha je najbrže jelo kad si na moru

stalno ju miješam i dodajem šećer

često u nju upadne osa pa ju nitko ne jede

voliš li ju rjeđu ili sa rižom?

***

san je od prhkog tijesta

zapamtim ga, raspadne se

mrvi se po vratu

zato mi spavaš na trbuhu

slušaš kako sreća raste

unutra je toplo i mračno

baš kako treba da cijeli zasjaš

***

živiš na zadnjem katu

vidiš preko šume

tu su još i vrhovi otoka

još dalje je zelenije

podigneš bradu

počešeš se po licu

razmišljaš o doručku

između reklama za madrace i prolaza do kuhinje zapneš za moje lice

kratko, vrlo kratko

 

Sanjam

Brod sam. Mrežom skupljam noć.

Debela sam žena. Padam u more.

Živa sam rana. Imam malu peraju.

Poruka sam. Ne znam se poslati.

Ližeš mi trbuh.

Poštar sam na magarcu. Imam kljun.

Tunel sam.

Najfinija zračna životinja sam. Nemam krila.

Sanjam se.

Tako sam blizu.

 

Kratki pregled poraza

Poraz je izdaleka plav, a izbliza krvav.
Porazno je spakirati torbe, otići od kuće, pa se na prvom semaforu vratiti.
Porazno je kad ne računaju na tebe za pivu.
Porazno je iznenada prdnuti usred pametnog razgovora.
Porazno je ne znati odmah pomnožiti 8 sa 9.
Porazno je stati na kočnicu, umjesto na gas.
Porazno je ne dobiti odgovor na emotivnu poruku.
Poraz je šutljiv na kopnu, a u zraku radikalan.
Porazno je napiti se s mlađima i pričati im o intimnim problemima.
Porazno je guglati svoje ime.
Porazno je loše se našaliti.
Porazno je praviti se važna s razmazanom pljuvačkom na licu.
Porazno je gledati tvoje fotke na fejsbuku.
Porazno je odustati od čvrsto donesene odluke.
Poraz je u rukama kamen, a u očima jelen.
Porazno je osramotiti se pred svojim djetetom.
Porazno je preći na drugu stranu ulice kad ugledaš pijanog oca.
Porazno je lagati ljudima u lice.
Porazno je izaći na glasanje, kao i ne izaći.
Porazno je pozdravljati susjeda fašista.
Porazno je otići na koncert Parnog valjka.
Poraz je kod žena obilježeni put, kod muškaraca provalija.
Porazno je gledati koliko si sretan otkako se više ne družimo.
Porazno je rugati se svome tijelu.
Porazno je skočiti na trbuh u more.
Porazno je vjerovati da se sve još stigne napraviti.
Porazno je pojesti teglicu ajvara u tri ujutro.
Porazno je istinski osjećati da me voliš.

Rajna Racz

Rajna Racz je mlada režiserka, spisateljica, sanjarka, vizionarka, ljubiteljica umjetnosti i stvarateljica jednog svijeta koji nam je svima prijeko potreban, a ovih dana kao da nam izmiče iz prstiju.  Diplomirala je komparativnu književnost, na diplomskom je studiju  Kazališne i radijske režije.

Zagrade

Ležiš pored mene
Mi smo dva polumjeseca
tijela osuđena na bjelinu između.

Ne pripadamo ovoj priči.
Postojimo da budemo
Objašnjenje onog što nisu znali.

Razdvajamo početak i kraj
Pokušavajući produljiti vrijeme.
Tumačimo rečenicu.

U sebi imamo glagol graditi
Ali nismo stvorili grad
Samo visoke zidove.

Kad me upotrijebiš
Udaljavaš me za pedalj srca
Mi – Suvišak svake cjeline

Ti nikad nećeš otići,
A ja nikad neću stići.
Između zarobit ćemo njega.

 

Crtica ili spojnica?

u sintaksi nikada nisam naučila
razliku onog što razara i onog što spaja
dvije bjeline više
mijenja se značenje istog znaka.
Riječ ponekad ne stane u okvir rečenice
Slamamo ju – trgamo – razdvajamo
Njen ostatak
prebacujemo u drugi red.
Mi smo riječ-tumor.
Pružaš ruke prema meni
Sad smo dva sloga
(Hvatam ih)
Isprepleteni prsti lijepe nas.
Čovjek može biti udah i most.
Stvara nas u dodiru
Zubiju i jezika
Izgovarajući nas
Odgrizao me od tebe.
Ako se pretvorimo u slova
Koja usamljena ništa ne znače
Slovo pored slova
Slovo pored slova
Slovo
Zajedno uvijek značimo.

 

Prapočetak

U mojoj ulici u tuđem dvorištu
Raste grm s bijelim bobama
Ginkgo biloba
Djed i ja brali smo ih
na povratku iz glazbene škole
Zvuk raspuknuća veselio me
Bila je to bezazlena igra.
Po putu sam sebe ubrala i
poigrala se krivo.
Sada tragam za cjelinom
U malenom ateljeu na rubu gradova
Gledam tuđeg djeda
od zemlje stvara šalicu
iz koje moja majka pije čaj.

Ispunjavam razdaljinu između rebara
Zlatom.

Indira Juratek

Indira Juratek je osnivačica i urednica portala Budi Dobro, ekologinja, majstorica i učiteljica reikija i theta healing terapeutkinja, vlasnica brenda nakita od kristala Zoe, ljubiteljica svega lijepoga. S obitelji živi na selu pored šume, gdje pronalazi svakodnevnu inspiraciju za svoj životni put.

Dah (upali pluća)

Šuma u mojim plućima je prevelika.
(Prevelika kažem.)
Nema ovdje mjesta za dah.
(Ne dišem.)
Ne znam gdje završava stablu korijen.
(Duboko je).
Jesu li moje ruke njegove grane?
(A gdje ti je lišće?)
Koje lišće velim.
(Smijeh.)
Ne volim kad mi se smiju.
(Onda plačem).
Moja je rijeka prolazna.
(A ti ne vidiš njene obale.)

Dan prije sreće

«mora da je bio tužan dan»
«sve nas to očekuje»
«vidjeti stvarnost drugim očima»
«predati se sudbini»
«pomiriti se s onim što ti život daje»
«izgubiti ograničenja»
«samo plavo veliko more»
«duhovita umovanja o seksu»
«put k unutrašnjem svjetlu»
«Ljubav (s velikim slovom)»
«ne mogu ti sada reći»
«nekad je puding bio omiljena slastica»
«dani u kojima ti nije važno što radiš»
«kao crveno nebo pred snijeg»
«hrabrost iz vida izgubiti obalu»

Vanilija

On misli da sam ja žena od vanilije,
A htio bi čokoladu s višnjom.
I baš mu je slatko zbijati šale s nečim tako običnim.
(Jesam li ja obična?)
Nije mu jasno kako to da mojim venama teče kofein,
I govori mi da se prebacim na čaj – ali ne valja kamilica ili komorač.
Trebao bi barem biti šipak.
(Šipak ću ti piti čaj.)