Toni Starešinić – kapetan intergalaktičkog broda Chui
Ako pratite hrvatsku jazz scenu, Toni Starešinić je ime koje sigurno jako dobro poznajete. Moglo bi se reći da je Toni predvodnik jednog novog vala jazza, koji osvaja i publiku i kritiku svojom nepredvidljivošću i izvlačenjem jazza iz očekivanih okvira u neočekivana glazbena prostranstva gdje “otpor je uzaludan”.
Toni Starešinić nalazi se na čelu jazz banda Chui, koji je upravo izdao svoj peti studijski album Iz kapetanovog dnevnika, što je bio odličan povod da porazgovaramo s ovim glazbenim virtuozom.
Ukrcali smo se s kapetanom Tonijem na njegov intergalaktički brod Chui i porazgovarali o albumu, svirkama, vanzemaljcu Chuiju, SF-u i drugim fantazijama. U nastavku saznaj što nam je sve otkrio.
1. Chui je pažnju publike, ali i glazbene kritike osvojio na samom početku, a od tada ste objavili pet albuma i pobrali mnoštvo nagrada. 5. Chui album “Iz kapetanovog dnevnika” upravo je ugledao svjetlo dana. Možeš li nam reći više o njemu? Što nas očekuje na ovom glazbenom putovanju?
Novi Chui album po mom subjektivnom mišljenju donosi najautentičniji zvuk do sad. Na starim albumima ima tih repova koji bacaju na nešto ili bar pokušavaju baciti na nešto, a mislim da sam na ovom albumu uspio to smanjiti na najmanju mjeru do sad i u kontekstu jazz fusion rock glazbenih stilizacija mislim da sam barem u ovim našim regionalnim okvirima uspio postaviti poprilično autentični zvuk.
Novi album donosi još žešći zvuk, a zasluge za to svakako mogu pripisati novoj ritam sekciji Konradu Lovrenčiću i bubnjaru Ivanu Levačiću. Dečkima je to i prvi „jazz“ album koji su snimili u životu i drago mi je da ih je Chui doveo u poziciju da mogu dati nešto novo, a obojica su već poprilično dugo na glazbenoj sceni, dok sam ja tek počinjao oni su bili već opaki igrači.
Na albumu imamo i puno gostiju, kako volimo stilski šarati tako su nam i gosti šarolikih glazbenih usmjerenja. Tu su klasičari, ali zapravo samo obrazovanjem klasičari, sa srcem otvoreni prema eksperimentiranju s rockom jazzom – udaraljkaši Ivana Kuljerić Bilić i Nikola Krbanjević, koji zajedno nastupaju kao Ink Experiment duo, pa world music virtuozi didgeridooist Dubravko Lapaine i gitarist Ivan Uravić poznati kao sastav Druyd, zatim je tu jazz gitarist Zoran Majstorović i moj alter pop jazz sastav Mangroove, odnosno Željka Veverec, Leo Beslać i Silvio Bočić.
2. Što je bila inspiracija za album Iz kapetanovog dnevnika?
Inspiraciju za album sam potražio u znanstvenoj fantastici. Chui je zapravo od početka obilježen znanstvenom fantastikom s obzirom da je Chui zapravo mali svemirac. Ovaj put sam htio ispričati i njegov dolazak na naš planet kroz naslovnu pjesmu koju sam ispričao kroz reference na meni najdraži SF TV serijal Star Trek.
Htio sam skrenuti i pozornost na neka odlična djela devede umjetnosti. Tu se moram zahvaliti našem izdavaču stripova Fibri koja mi je otkrila puno novih fantastičnih svjetova za koja uopće nisam znao da postoje. Tako da se par pjesama referira na kultna djela Moebiusa, a Moebius je bio strip inovator pogotovo u pogledu znanstvene fantastike. Mnogo stripova koje je stvorio su bili čista improvizacija odnosno jazz.
Tu je i Eternaut, klasik argentinskog stripa koji je poslije postigao kultni status u svijetu, nastao je prije skoro 70 godina i predstavlja nevjerojatno točno proročanstvo tragedije preko trideset tisuća desaparecidosa (nestalih) iz vremena vojne hunte u Argentini koja će uslijediti dvadeset godina poslije. Među tim nestalima se, nažalost, našao i autor Eternauta, Hector German Oesterheld.
3. Možeš li nas upoznati s malim simpatičnim vanzemaljcem Chui? Iz koje galaksije ili paralelnog univerzuma dolazi? Nema dugo izašla je i 3D figurica. Tko stoji iza nje? Bi li rekao da tvoja neiscrpna kreativnost dolazi iz te “dječačke” crte pune entuzijazma i zaigranosti?
Mali Chui je nastao u vakumu između moja dva uha hahahaha. Kad sam dobio 3D figuricu shvatio sam da sam zapravo kroz Chuia prikazao sebe u onom svom esencijalnom obliku. Velike uši, velike oči i nedostatak usta jasno govore da radije komuniciram sa svijetom audio-vizualno što se najbolje vidi i po Chui albumima od glazbe do omota, a s druge strane verbalna komunikacija definitivno mi je slabija strana. Također malo tijelo govori o tome da nisam nametljiv lik, ne preferiram fizičku komunikaciju, ajmo je nazvati tako.
A 3D figuricu sam naručio sebi za rođendan, s obzirom da mali geek čuči u meni i imam već nekoliko figurica dragih mi likova iz raznih znanstveno fantastičnih serijala. Taman je našao svoje mjesto između Predatora i Jean Luc Picarda hahaha. Srećom naletio sam na ekipu D3 Stooges 3D koja se bavi 3D printanjem i poslao sam im svoje crteže Chuia i napravili su genijalan posao i jako me usrećili.
U pravu si, sva ta kreativnost dolazi iz dječačke igre i mašte, ali mašta je početak svega, a igra je sloboda istraživanja i otkrivanja novih rješenja i mogućnosti. Cijeli svijet počiva na mašti i igri, žao mi je ljudi koji to negiraju pod fasadom ozbiljnosti, ali takvi su onda obično samo replikatori i ne donose ništa novo na ovaj svijet.
4. Poznato je da osim Chui, sa životnom odabranicom Željkom Veverec imaš band Mangroove, glazbeno pratiš Josipu Lisac i Edu Maajku, pojave se tu i neke suradnje s drugim glazbenicima poput Borisa Štoka. Iako je tvoj talent izniman, koliko ti je zapravo lako ili teško prebacivati se iz svih tih priča, koje su slične, jer su glazbene i vrhunske, a opet toliko stilski različite?
S jedne strane tu je nužnost surađivanja s mnogim glazbenicima zbog financijskih razloga, a s druge strane je to i more kreacije, samoispunjavanja , upoznavanja i druženja s divnim ljudima. Realnost je takva s obzirom da smo malo tržište. Svaki od tih sastava nema toliko koncerata da bih glazbeno bio stalno u top formi sa svakim programom koji izvodim pa u kratko vrijeme skačem s jednog programa na drugi pa se zna desiti da zablokiram na nekoj pjesmi ili nešto pogriješim. Čim je više koncerata istog glazbenog programa u što kraćem periodu automatski je sve lakše.
5. Ova godina je za tebe bila izrazito stvarateljski plodna. Osim glazbenih postignuća, bio je tu i soundtrack za dokumentarni film Arsena Oremovića, Ritam vlaka 216. Koliko se to razlikuje u kreativnom procesu od dosadašnjih stvaranja?
Snimanje soundtracka za dokumentarni serijal mi je otkrilo nove mogućnosti koje tek trebam do kraja istražiti. Naime cijeli album sam snimio doma u dnevnom boravku i miks albuma sam napravio doma i na kraju sam ispao jako zadovoljan kako je to sve ispalo. Sam način rada je puno opušteniji s obzirom da mi ne kuca studijski sat i slobodan sam koliko god mi dopuštaju tehnički uvjeti. Naravno uvjet za to je bila sloboda koju sam dobio od redatelja Arsena Oremovića i mnogo sam mu zahvalan da je pristao na praktički sve moje zamisli. Neke situacije sam morao prilagoditi slici i situaciji na sceni, ali na albumu koji izlazi kasnije ovu jesen sam bio potpuno slobodan.
6. Razmišljaš li da se kreativno izraziš i na neki drugi način (sjetila sam se tvog SF romana )?
Hahahaha taj SF roman je srećom uništen i ne postoje nikakvi dokazni materijali da je ikad postojao osim ovog tvog pitanja i mog odgovora hahahaha. A imam ideju za Chui igricu, ali otom potom, moram naći nekog s kim bih ju realizirao.
7. Kad možemo uloviti Chui live? Hoće li biti promocija albuma?
Prvi Chui live stiže ubrzo, 17.10. otvaramo Berlinale specijal i to na vrlo specijalan način. U kinu Tuškanac ćemo uživo izvoditi glazbu na stari crno bijeli film Berlin simfonija velegrada. Radili smo već glazbu za kazalište, a ovo nam je prvi put da radimo glazbu za film i evo već smo složili cijeli program, još su nam preostale generalne probe i jedva čekamo zasvirati u kinu.
A koncertna promocija albuma će biti početkom iduće godine, nek se prvo malo pročuje o novom albumu. A moram i podsjetiti na Tvornicu Kulture u subotu 12.10., jer sviraju moj Mangroove, Kozmodrum i Truth Tribe, a ljubitelji Chuia i Mangroovea mogli bi pronaći svoje nove omiljene bendove u Kozmodrumu i Truth Tribeu.
Album Iz kapetanovog dnevnika možete poslušati na deezeru, a Chui možete pratiti na službenoj Facebook stranici Chui.
Druge zanimljive intervjue možeš pročitati ovdje.
Indira Juratek
Foto: Ivani Buvinić