iscrpljenost
ZEN tarot – Iscrpljenost
lipanj 12, 2018
intuicija
Osmijeh za Život
lipanj 12, 2018
 

Svaka žena je drugačija i svaki je porod jedinstven. Žensko tijelo iz prirode je stvoreno da začme, gaji i rodi dijete. Porod je kao planina na koju se treba popeti: kreće se od podnožja koje je, iako najmanje zahtjevan, često i najduži dio puta, a planina zatim prelazi u sve strmiji uspon. Nakon toga dolazimo do dijela pred sam njezin vrh, fizički i mentalno najzahtjevniji dio puta.

Usporedba poroda i planine je vrlo snažna analogija za shvaćanje što se sve događa u ženinom tijelu i duhu kako ona napreduje, odnosno, kako se penje uz planinu poroda. Holistički pogled na porod uzima u obzir sve aspekte individue, uključujući tijelo, um i duh te prepoznaje njihov utjecaj na iskustvo trudnoće i poroda. Fizičko zdravlje, vrijednosti, uvjerenja, odnosi, emocionalno stanje i spiritualnost utječu na tijek trudnoće i poroda, ali i obrnuto, iskustva trudnoće i poroda utječu na tijelo, um i duh.

Ovo je priča o onome kroz što žena prolazi dok njeno dijete dolazi na svijet, ispričana kroz neometan porod uz primalju u toplini ženinog doma.

 
 

PODNOŽJE PLANINE (latentna faza)

Podnožje planine je početak puta, žena je zakoračila na njega i prije nego li se sam porod nagovijestio prvim kontrakcijama. Svi oni znakovi da će putovanje uskoro krenuti: od gniježđenja i naleta energije do promjene bioritma, leptirića u trbuhu, cijele lepeze novih senzacija u tijelu, sve su to maleni dijelovi podnožja planine.

Žena intuitivno osjeća ovaj period te zna da je blizu dan kada će novi život doći na ovaj svijet. Ona zna da ne treba ići daleko od kuće, nagon za gniježđenjem se pobrinuo za to i zove je da završi sve što je još trebala. Baš kao ptica, ona priprema svoje gnijezdo: posprema, popravlja, kuha, čisti, pere i kupuje.

Kada započnu prve kontrakcije, obično je uzbuđena, pomalo nervozna te se još mora pobrinuti za ostale članove obitelji prije nego li se potpuno prepusti ovom putovanju. Razgovorljiva je i još uvijek želi opisivati i dijeliti s drugima oko sebe kako osjeća senzacije u svome tijelu, hoda i priča kroz trudove. Oni traju oko 30 sekundi, mogu biti i na 5 minuta razmaka, a ženin cerviks je otvoren do 4 cm.

Kako trudovi postaju intenzivniji, usklađeniji, duži i više ritmični, majka postaje ozbiljnija, sve je manje prisutna i sve je više vuče druga stvarnost u koju mora ući sama. Ta druga stvarnost odnosi se na endorfine koji se izlučuju u tijelu i počinju mijenjati njezinu svijest. Moždani valovi se usporavaju djelovanjem endorfina te iz beta prelaze u alfa valove. Što je žena više neometana na ovom putovanju, to će lakše prijeći u tu drugu stvarnost. Možda će par puta doći do ovog prelaska, ali će odlučiti ne preći u nju još ili će je okolnosti u kojima se nalazi sprečavati (prekidanje ritma i stalno ispitivanje vraćaju je u ovu stvarnost). Trudovi sada traju skoro 60 sekundi i dolaze u valu svakih par minuta. Često se žene iznenade silinom i jačinom boli koja dolazi na ovom dijelu puta iako su još u podnožju planine. Ali onda shvate da im pomaže kada prestanu razmišljati i kada svojim dahom prodišu te trudove. Stoga se majka povlači u sebe: primjećuje što se događa oko nje, ali joj to postaje sve manje bitno.

 
 

USPON NA PLANINU (aktivna faza)

Žena kreće na intenzivni dio putovanja u kojem je najbitnije da joj drugi oko nje pruže sigurnost i da nitko ne prekida njezino putovanje ometanjem ili očekivanjima o trajanju poroda, zvukovima ili njezinom ponašanju. Žena u ovoj fazi poroda intuitivno traži samoću, mrak, toplinu i intimu.

Ona prelazi u najdublja stanja svijesti, teta valove, valove duboke podsvijesti. Trudovi su snažni i produktivni, traži položaje koji joj odgovaraju i tako pomaže svome tijelu i svojoj bebi. U ovom stanju promijenjene svijesti, majka dobiva informacije i nove perspektive koje je mijenjaju kao ženu, ali i njezinu buduću obitelj. Povezuje se s bebom, upoznaje njezinu dušu, kreće se sa svojim trudovima koji su dugi oko 90 sekundi. Porod je intenzivan i izazovan, ali majka nije izgubljena, ona posjeduje ono što je potrebno da nađe put.

Ne trebaju joj riječi, samo potvrda osobe do nje koja joj dopušta privatnost i pruža sigurnost, iako je pokoja tiha ohrabrujuća riječ može podsjetiti da je sve u redu. Možda će željeti dodir, kontakt očima, ljekovitu moć vode ili ništa od navedenoga. U porodu nikada ništa ne trebamo pretpostavljati, samo pratiti majku i njezin put. Možda najbitnija pouka u porodu je da majku ne možemo nositi uz planinu poroda.

 
 

PRED VRH PLANINE (tranzicija)

Majka je toliko blizu vrhu planine da ga ne vidi i ne zna da je još malo dijeli od kraja. Vrh planine je najneizvjesniji dio poroda, žena mora prizvati svu svoju snagu i znati da je partner uz nju, a da primalja drži sve pod kontrolom. U tranziciji su trudovi od 80-120 sekundi dugi te dolaze svake 2 do 3 minute.

Majka želi odustati, misli da više ne može, želi plakati i želi da sve prestane. S druge strane, ona je hrabrija, moćnija i odvažnija nego ikada prije u životu. U tim trenucima bol više nije bol, prostorije više nema, ljudi više nisu oko nje, ona odlazi daleko i duboko u sebe.

Djevojka u njoj umire. Ona se povlači u sebe i zauvijek pozdravlja s jednim dijelom sebe te prepušta mjesto novoj ženi. Rađa se majka.

Ona polako postaje svjesna da je pri vrhu planine, a istovremeno duboko u vrtlogu, otvorena prihvaćanju mudrosti, licem u lice s vrškom planine. Po ovo je došla, upoznavanje djeteta koje je stvorila skupa s partnerom, nove osobe i nove duše. Ona poziva svoje dijete i donosi njegovu dušu na Zemlju.

Možda i zatraži pomoć, ali to nije prava potreba da netko nešto učini, već poziv drugima da budu svjedoci u ovoj najtežoj fazi do sada. Ponekada će joj prisustvo voljene osobe vratiti smirenost i sigurnost što će joj dopustiti da odjuriša na kraj svemira. Žena je potpuno otvorena i nalazi svoj put, sebe, svoju moć i volju te se vraća natrag sa silama većima no što je ikada očekivala.

 
 

VRH PLANINE (smiraj)

U ovom trenutku dolazi do velikog zatišja, žena zna da se dogodilo što se trebalo dogoditi te da je našla ono po što je došla. Smiraj pred rođenje bebe je jedna od najvažnijih faza poroda, to je vrijeme kada majka obnavlja energiju, ali i uživa u putu kojeg je do sada prešla. Kada se popne na planinu, neće se odmah ići spuštati dolje. Uživat će u pogledu neko vrijeme.

Njezini moždani valovi su se usporili u delta valove.

“To je najsporiji uzorak, koji joj omogućava ulazak u carstvo podsvijesti, dubokog znanja, razumijevanja i snažnih iskustava. Ovo je područje transformacije u kojem ona prima znanje i shvaćanje vezano za novo ljudsko biće koje donosi na svijet. Mudrost, koja je lako dostupna na ovim visinama planine i promijenjenim stanjima svijesti.” - Whapio Diane Bartlett , američka primalja

Da bi žena doživjela ovakvo iskustvo, mora se osjećati kao da nitko ne vrši pritisak niti ima očekivanja od nje, ali i da ona sama nema čvrsta očekivanja kako bi porod trebao izgledati.

Na kraju ove mirne faze putovanja, trudovi se vraćaju, adrenalin preuzima mjesto oksitocinu i žena u trenu postaje vrlo budna i spremna spustiti se niz planinu i dočekati svoju bebu.

 
 

SPUŠTANJE NIZ PLANINU (porod djeteta i babinje)

Bebina je glavica došla do majčine međice što će potaknuti trudove tiskanja. Žena je povezana sa svojim trudovima i tiska s njima, ali neke majke ne tiskaju uopće već maternica sama odradi sav posao te sa snažnim kontrakcijama potiskuje bebu. Adrenalin je preuzeo mjesto oksitocinu te daje snagu i moć potrebnu za ovu zadnju dionicu puta, ali je žena i dalje u oksitocinskom omotaču, u oblacima, a istovremeno i čvrsto na zemlji. Dubokim glasanjem ona poziva svoju bebu na ovaj svijet. Žene koje su neometane i ne govori im se što da i kako rade, najčešće zauzimaju položaj da kleknu na jedno koljeno. U ovoj poziciji je stabilna i slobodnih ruku da ulovi svoju bebu. Partner je obično ispred nje, zaštitnički nadgleda situaciju, svjedoči stvaranju svoje obitelji. Primalja je u blizini, ali rijetko potrebna, jer je majka prisutna i instinktivna da primi svoju bebu. Njene ruke to same znaju. Beba se polako rađa i po prvi puta osjeća zrak na svojoj koži.

Neposredne babinje su vrijeme kada je beba iskliznula u novi svijet te zajedno s majkom proživljava vrijeme reintegracije. Opet se javlja ona mirnoća i tišina kao pred samo rođenje, majka promatra svoje dijete te ga polako počne dodirivati, ona je sada nova žena i gleda svijet drugačijim očima. Bebin krovotok se mijenja od fetalnog na neonatalni, započinje disanje, miriše okolinu, osluškuje, promatra i doživljava prve impresije ovog svijeta. U ovim trenucima, majčin oksitocin je na najvišoj razini no što će ikad biti u njezinom životu i ona stvara neraskidivu vezu sa svojim djetetom. Beba gleda majku i zaljubljuje se u nju, a tako i majka u bebu. Nitko se ne treba miješati među njih već samo tiho čuvati ovaj trenutak povratka iz promijenjenog stanja svijesti ponovno na ovaj svijet te zaštititi njihovu privatnost i intimu. Majka i partner će nakon kratkog vremena odlučiti podijeliti dolazak svoje bebe s ostalima prisutnima.

Porod još uvijek traje jer jedan bitan dio nije rođen, a to je posteljica, predivan organ – prva djetetova prijateljica, zaštitnica i hraniteljica. Organ koji je stvoren i iz majčinih i iz djetetovih stanica, jedinstven u svojem postojanju, a premalo cijenjen nakon poroda. Otprilike trideset minuta do sat vremena nakon poroda majčina pozornost se prebacuje na posteljicu. Budući da je beba pokušala već dojiti, dodiruje majku koža na kožu, a oksitocin se izlučuje kao nikada do sada u životu žene, posteljica se već odvojila od maternice te je njen porod lak i siguran, a krvarenje je svedeno na minimum. Beba je budna i pomno prati što se oko nje događa prvih sat vremena, a onda obično zaspe, nakon što je jela i zaljubila se u svoju majku koja je sada spremna i sama uzeti hranu i piće, odmoriti se, otuširati te s primaljom pregledati stanje svojega tijela nakon poroda.

Tijekom sljedećih par dana majka i beba uspostavljaju svoju vezu i ritam. Promjenjeno stanje stvarnosti je još uvijek opipljivo, ali se polako zatvara. Tijekom ovog vremena, obitelj i prisutni na porodu se prisjećaju događaja u porodu. Ovo je iznimno bitno vrijeme svjedočenja i dijeljenja putovanja jednih s drugima. Babinje su vrijeme kada žena treba od svoje zajednice dobiti priznanje za svoje teško putovanje, za činjenicu da je ona sada nova žena i majka. U babinju vrijede posebna pravila: majka treba osjetiti da zajednica brine o njoj, poštuje je (praktični vodič za posjet novorođenčetu) i voli nju i njezinu bebu.

 
 

Jela Ravnjak

Doula svestranog dvojca Lele

 

Foto: Unsplash, lele.hr

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.