
5 knjiga za opuštanje na ljetnom odmoru
Ljeto je u punom jeku i vrijeme je za usporavanje dnevnog ritma, opuštanje i, možda, promjenu okruženja. Za one koji na odmor ne idu bez dobrog štiva preporučujemo pet naslova koji će donijeti upravo ono što od njega i očekujemo: mentalne gimnastike taman toliko koliko je našem mozgu potrebno za dobru zabavu, dovitljiv humor, razbibrigu i poneki sretan kraj.
5 knjiga za opuštanje na ljetnom odmoru
TI I JA NA ODMORU, Emily Henry
Egmont, 2023.
Prijevod: Tanja Jelinić
Emily Henry s razlogom nosi titulu kraljice romantičnih komedija. Taj status potvrđuje uvijek iznova sa svakom novom objavljenom knjigom. Alex i Poppy glavni su likovi u njenom romanu „Ti i ja na odmoru“ koji se poznaju od prvih studentskih dana prije dvanaest godina i otada su najbolji prijatelji. Ona živi u New Yorku, a on u Ohiu, ali svakog ljeta nekoliko tjedana otputuju zajedno i time nadoknade vrijeme u kojem su tijekom godine bili razdvojeni. Međutim, prije dvije godine, na putovanju u Hrvatsku, dogodile se nešto što ih je udaljilo i otada nisu u kontaktu.
„Možemo li se slikati zajedno?“ upitam, ali zapravo mislim: Voljela bih da mogu staviti ovaj trenutak u bočicu i nositi ga kao parfem. Tako da uvijek bude sa mnom. Gdje god išla, tako bi i on bio tamo i tako bih se uvijek osjećala svoja. On izvadi svoj telefon i mi se stisnemo jedno uz drugo da se slikamo. Kad pogledamo fotografiju, on ispusti prigušen zvuk iznenađenja. Vjerojatno se trudeći da ne izgleda tako pospano, širom je otvorio oči u posljednjem trenutku.
„Izgledaš kao da si vidio nešto strašno u istom trenutku kad se upalila bljeskalica“, kažem.
On mi pokuša izvući telefon iz ruku, ali ja se zavrtim od njega trčeći mu izvan dohvata dok si pišem poruku. On me slijedi, pokušavajući se ne nasmiješiti, a ja kažem vraćajući mu telefon: „Evo sad kad imam kopiju, možeš je izbrisati.“
„Ne bih je nikada izbrisao“, reče Alex. „Samo ću je gledati jedino kad sam sam, zaključan u svojem stanu, tako da mi nitko drugi ne vidi lice na toj slici.“
„Ja ću ga vidjeti“, kažem.
„Ti se ne računaš“, reče on.
„Znam“, složim se. Volim to, to što sam osoba koja se ne računa. Osoba koja smije vidjeti cijelog Alexa. Ona koja ga čini čudnim.
E. Henry posjeduje izoštren osjećaj za ritam priče, gradi je kroz duhovite, iskričave dijaloge i kreira situacije u kojima smješta svoje likove kako bi u potpunosti iskoristila potencijal koji joj pruža žanr ljubavnog romana. Čak i kad možemo pretpostaviti ili znamo kako će se priča završiti želimo znati kako će to autorica izvesti i kako će se situacija rasplesti u njenom scenariju. Ono što joj također polazi za rukom jest likovima i situacijama pridodati životnost i slojevitost ne gubeći na lakoći i zanimljivosti pripovijedanja.
NIJEMA PACIJENTICA, Alex Michaelides
V.B.Z., 2024.
Prijevod: Ana Knežević
Slikarica Alicia Berenson je prije šest godina osuđena za ubojstvo supruga i smještena u psihijatrijsku ustanovu. Otada nije progovorila niti riječ. Polako pada u zaborav javnosti koja je bila šokirana da jedna krhka i osjetljiva umjetnička duša može počiniti takav krvav zločin, a i oni koji su po profesionalnoj dužnosti u obvezi skrbiti o njoj pomalo dižu ruke jer se čini da je do nje nemoguće doprijeti. Međutim, forenzički psihoterapeut Theo Faber koji dobiva posao u ustanovi The Grove u kojoj Alicia provodi svoje vrijeme pokazuje izniman interes za njen slučaj i vjeruje da će je pridobiti da ponovno progovori.
Alicia je gledala kroz prozor u sivo nebo što se naziralo onkraj rešetke. Pričekao sam trenutak pa nastavio: „Nešto ti moram reći, Alicia. Ja sam na tvojoj strani. Nadam se da ćeš jednoga dana povjerovati u to. Naravno, povjerenje se gradi s vremenom. Moja stara terapeutkinja znala je reći da intimnost zahtijeva opetovano iskustvo u kojem te netko razumije – a to se ne događa preko noći.“ Alicia me gledala ne trepćući nedokučivim pogledom. Minute su prolazile. Sve je više sličilo testu izdržljivosti nego psihoterapiji. Činilo mi se da ne postižem nikakav napredak. Možda je sve bilo beznadno.
„Nijema pacijentica“ prvi je roman scenarista Alexa Michaelidesa u kojem je pokazao iznimno umijeće pisanja priče koja ni u jednom trenutku ne gubi na svojoj napetosti i dinamici, a gradi je paralelno iznoseći Alicijin i Theov pogled na situaciju. Otkud Theu Faberu toliki entuzijazam i samouvjerenost da će baš on postići nešto s Alicijom što nitko od njegovih iskusnijih kolega nisu? Zbog čega se smatra sposobnijim i pozvanijim pridobiti nijemu pacijenticu da ponovno počne komunicirati? Kada se upustio u taj, za njega, izazovan profesionalni pothvat nije ni slutio što će otkriti o Aliciji, ali i o sebi.
TAJNA KUĆNE POMOĆNICE, Freida McFadden
Egmont, 2024.
Prijevod: Dijana Štambak
Američka liječnica Freida McFadden proslavila se svojim spisateljskim umijećem u žanru psiholoških trilera i kriminalističkih romana. Našla se na popisima najprodavanijih autora Amazona i uglednih časopisa poput „New York Timesa“, „USA Todaya“, „Wall Street Journala“, „Sunday Timesa“ i „Publisher’s Weeklyja“. Romani su joj proglašavani knjigama godine, a prevedeni su na više od trideset jezika dok je njena „Kućna pomoćnica“ u prošloj godini osvojila nagradu International Thriller Writers Award za originalnu priču. Stoga ne čudi da je ubrzo dobila svoj nastavak pod naslovom „Tajna kućne pomoćnice“ u kojem je glavni lik Millie opet u potrazi za novim poslom.
Douglas Garrick izgleda upravo onako kako zamišljate čovjeka koji stanuje u penthausu na Upper West Sideu. Ima četrdeset i koju godinu i zgodan je na klasičan, dotjeran način. Nosi odijelo koje izgleda vrlo skupo. A njegova tamno smeđa kosa, sjajna je i stručno podšišana i stilizirana. Njegove duboko usađene smeđe oči pronicave su i uspostavljaju pravu količinu kontakta s mojima.
„Drago mi je… Douglase.“
„Puno ti hvala što si danas došla.“ Douglas Garrick zahvalno mi se nasmiješi dok me uvodi u prostranu dnevnu sobu. „Moja supruga Wendy obično obavlja kućanske poslove – ponosi se time što se trudi sve napraviti sama – ali kako se ne osjeća dobro, inzistirao sam da nađemo nekoga za ispomoć.“ Posljednje što je rekao učini mi se čudnim. Žene koje stanuju u ogromnim stanovima na vrhu zgrade kao što je ovaj općenito se ne „trude sve napraviti“ same. Obično žene poput ove imaju služavke za svoje služavke.
I u ovom romanu Freida McFadden iznenađuje obratima u tijeku priče čime drži pažnju čitatelja od prve do posljednje stranice iako je sam početak nešto usporeniji u smislu zahuktavanja radnje. Ponovno uspješno koristi potencijal koji proizlazi iz dvije linije pripovijedanja: Milliene i Wendyne perspektive. Svi oni koji su čitali „Kućnu pomoćnicu“ vjerojatno su očekivali da će ovo biti nastavak u doslovnom smislu te riječi, što nije slučaj, jer se radnja ne nastavlja na završetak prethodnog romana već postoji određeni vremenski odmak u Millienom životu s kojim autorica započinje novi zaplet. U tom smislu se ovaj roman može čitati neovisno i bez poznavanja radnje u „Kućnoj pomoćnici“. Za ljubitelje trilera, pa i one najzahtjevnije, oba nastavka će ispuniti očekivanja.
NE, NE I NE, Nina Lykke
Naklada Ljevak, 2023.
Prijevod: Željka Černok
Pedesetogodišnjaci Ingrid i Jan u braku su preko dva desetljeća dok Hanne u svojim tridesetima nikako ne uspijeva upoznati nekoga s kim bi poželjela skrasiti se. Kada im se putevi isprepletu, svatko od njih će se odlučiti za radikalnu promjenu života, no ujedno i shvatiti da se neke unutarnje borbe nastavljaju i kada smo mislili da smo se riješili onoga što nas je mučilo ili sputavalo, odnosno dobili ono što nam je nedostajalo. Služeći se slojevitim portretiranjem likova i satirom Nina Lykke podsjeća da jedina istinska promjena nastupa iznutra i da se često zavaravamo da ćemo biti sretniji kad nam se promijene vanjske okolnosti, a zapravo se, i u tim novim okolnostima, vrlo skoro suočimo s onim istim starim nezadovoljstvom od kojega smo željeli pobjeći.
Što ako je prava istina da se stvari ne događaju nama, nego se mi događalo stvarima, razmišljala je dok se tuširala. Što ako je prava istina da je čovjek rođen s uzorkom koji cijelo vrijeme potvrđuje i tako biramo među stvarima koje nas okružuju, na isti način kao što, kad se nađemo pred švedskim stolom, uzmemo samo ono što nam paše i na taj način formiramo stvarnost koja već postoji u nama. Na svijet dolazimo s već postojećom idejom i cijeli je život pokušavamo ostvariti.
Autorica je uspjela kreirati likove specifičnih i osebujnih karaktera, a opet u njih ugraditi neke univerzalne ljudske slabosti i ukazati na to kako nam one diktiraju život dok god se s njima ne odlučimo suočiti. Naravno, taj proces ima svoju cijenu koju često nismo spremni platiti. Za ovo djelo N. Lykke je u domovini nagrađena nagradom mladih kritičara Ungdommens kritikerpris, a roman je, osim u Norveškoj, postigao uspjeh u Njemačkoj i Švedskoj te bio nominiran za knjigu godine 2018. Knjižnog kluba Bonnier.
SAVRŠENO UBOJSTVO: DNEVNIK DOBRE CURE, Holly Jackson
Egmont, 2023.
Prijevod: Romana Čačija
Prvi roman Engleskinje Holly Jackson „Savršeno ubojstvo: dnevnik dobre cure” ne silazi s top liste najprodavanijih knjiga New York Timesa otkad je objavljen 2019. godine, a iako spada u kategoriju tzv. romana za mlade (engl. Young Adult Fiction) svojom radnjom osvaja ljubitelje trilera svih uzrasta. Maturantica Pippa Fitz-Amobi za istraživački rad na završetku srednje škole izabire temu ubojstva srednjoškolke Andie Bell koje se dogodilo prije pet godina. Za policiju i za javnost slučaj je riješen, a ubojicom proglašen njezin dečko Sal Singh. Međutim, tijelo žrtve nikada nije pronađeno, a ubojica je sam sebi presudio objesivši se i pritom ostavio oproštajnu poruku u kojoj priznaje svoju krivnju. Ipak Pippa ima nešto drugačije pretpostavke i odlučna je, pod krinkom školskog projekta, provesti svoju kriminalističku istragu. Pristupa joj bez predrasuda, pronicljivo i temeljito, a to je dovodi do vrlo zanimljivih saznanja.
Kada su se i Carini kapci sa svakim treptajem počeli sve više zatvarati, Pip se odšuljala natrag do svoje vreće za spavanje. Primijetila je da su Ant i Connor još uvijek budni i da šapuću, ali ona je bila spremna za spavanje, ili barem da legne i nada se da će zaspati. Kad je uvukla noge u vreću za spavanje, nešto je zašuškalo kraj desnog stopala. Privukla je koljena do prsa, rukom posegnula unutra i dohvatila komad papira. Bit će da je komadić nekog omota od hrane nekako dospio unutra, pomislila je. Izvukla ga je. Ne. Bio je to čisti bijeli komad papira za printer presavijen napola. Razmotala ga je i preletjela pogledom njegov sadržaj. Velikim fontom posred stranice bilo je ispisano: „Prestani kopati, Pippa. Ispustila je papir prateći ga pogledom dok je padao. Njezin se dah ponovno vratio u onaj ritam kad je trčala u mraku, a pred očima su joj se pojavili fragmenti drveća pod bljeskanjem džepnih svjetiljki. Nevjerica je prešla u strah. A nakon pet sekundi taj se osjećaj pretvorio u bijes.
H. Jackson krasi umijeće jednostavnog pripovijedanja slojevite radnje. U Pippinoj istrazi ima puno tragova, detalja i mogućih smjerova koji vode do pravog ubojice, jer Pippa je apsolutno uvjerena da to nije Sal Singh i koristi sve svoje sposobnosti da to i dokaže. Radnja postaje sve uzbudljivija kako se roman približava kraju i ne da čitatelju da ga ispusti iz ruku, a iako se sve vrti oko „mračne“ teme ubojstva spisateljica atmosferu romana vrlo vješto omekšava humorom i crticama iz Pippinog obiteljskog života i odnosa s prijateljima koji su, pak, za protutežu, ispunjeni ljubavlju, brigom, podrškom i drugim pozitivnim emocijama.
Prijedloge knjiga koje valja pročitati, kao i recenzije potražite u našoj rubrici BOOKMARK.
4 feel-good knjige koje možete čitati na morskim plažama
Foto: Freepik
POST COMMENT