6 uobičajenih nezdravih načina nošenja s nelagodnim emocijama

 

Nošenje s nelagodnim emocijama i stanjima poput tuge, ljutnje, bijesa, razočarenja, anksioznosti, srama, krivnje i nebrojenog niza drugih, predstavlja prilično veliki izazov mnogima.

Nelagodne emocije i osjećaji popraćeni su intenzivnim tjelesnim senzacijama i stanjem emocionalne boli koju je ponekad jednako teško za podnijeti kao i fizičku bol. U nedostatku vještina i snage za procesuiranjem takvih stanja, većina će posegnuti za nesvjesnim nezdravim strategijama koje za posljedicu imaju zadržavanje emocija u tijelu u obliku tenzije mišića ili neprestanog stresa što dugoročno može dovesti do ozbiljnijih psihičkih i fizičkih poteškoća.

6 uobičajenih nezdravih načina nošenja s nelagodnim emocijama

1. IZBJEGAVANJE I DISTRAKCIJA jedan je od najčešćih načina nošenja sa stanjem emocionalne nelagode koji uključuje preusmjeravanje pažnje od vlastitih osjećaja k aktivnostima ili drugim ljudima te njihovim potrebama ili osjećajima. Osobe koje posežu za ovom strategijom tvrdit će da su jednostavno prezaposlene i da po tom pitanju mogu malo promijeniti, no to je najčešće samo nesvjesni izgovor. Odvraćanje pažnje od nelagodnih emocionalnih stanja uobičajeno je za osobe koje su u djetinjstvu bile izložene nedostatku osjećaja sigurnosti što je bilo popraćeno snažnim osjećajem nelagode u tijelu. Kako bi izbjegla takav osjećaj nelagode osoba je naučila odvraćati pozornost od iste kroz zaokupiranost drugim stvarima i ubrzanim načinom života. Ova je strategija česta i kod osoba koje imaju povećanu emocionalnu senzibilnost i koje naprosto izbjegavaju osjećati u tako velikoj mjeri i intenzitetu.

2. PROMJENA STANJA je strategija koja uključuje posezanje za aktivnostima ili supstancama koje dovode do promjene nelagodnog stanja u stanje ugode kao što su npr. seks, alkohol, droge, posao, vježbanje, hrana… U svojoj srži navedena ponašanja nisu loša, no ona postaju problematična kada se koriste kao vid nesuočavanja s emocijama i osjećajima. Ova strategija tipična je za osobe koje su kao djeca doživljavali preintenzivne i prebolne emocije npr. uslijed traume, emocionalnog ili fizičkog zanemarivanja te ih nisu ni na koji način mogli izbjeći niti se s njima sami nositi.

3. ANALIZIRANJE je strategija pomoću koje osoba poseže za intelektualizacijom osjećaja umjesto da ih osjeća. Korištenje kognitivnih sposobnosti kao npr. pridavanje smisla emocijama je važno, no ako preskočimo prvi osnovni korak, a to je osjećati, puko analiziranje emocionalnog stanja neće donijeti ništa dobro. Ova strategija se pojavljuje kao rezultat odrastanja u okruženju u kojem se intelekt smatrao vrjednijim u odnosu na osjećaje ili kao rezultat nedostatka sigurnosti i emocionalne podrške u djetinjstvu pa onda um postaje jedino mjesto koje osoba doživljava sigurnim.

4. OKRIVLJAVANJE DRUGIH ljudi za emocionalna stanja vrlo je uobičajeno kada su emocije poput ljutnje, razočarenja ili uznemirenosti povezane s događajima koji uključuju neku drugu osobu. U takvim situacijama, umjesto da pažnju usmjeravamo na procesuiranje naših vlastitih emocija, fiksiramo se na narativ onoga što druga osoba je ili nije učinila, a koji je vezan uz naše emocionalno stanje. Pritom je važno naglasiti da nikoga ne želimo lišiti preuzimanja odgovornosti za počinjena djela, no to nećemo postići okrivljavanjem kao niti što preuzimanje odgovornosti i okrivljavanje neće osigurati da mi adekvatno procesuiramo svoje osjećaje. Ova strategija tipična je za osobe koje su odrastale u obiteljskom okruženju u kojem se emocionalno izražavanje posramljivalo ili u kulturi u kojoj je sasvim prihvatljivo okrivljavati druge i tražiti krivca, ali je neprihvatljivo osjećati.

5. EMPATIZIRANJE je neprocjenjiva kvaliteta ljudskog bića, no ona postaje problematična kada se umjesto osjećanja vlastitih emocija potpuno stopimo s osjećajima druge osobe te osjećamo tuđa emocionalna stanja kao naša vlastita. U tom slučaju zanemarujemo i nismo u stanju raspoznati ono što mi uistinu osjećamo. Ova strategija je svojevrsni mehanizam preživljavanja koji se razvija kada je osjećaj sigurnosti u djetinjstvu bio uvjetovan osjećajnim stanjima primarnog skrbnika/ce sklonih emocionalnom ili fizičkom nasilju. Identificiranje s emocionalnim stanjima skrbnika djetetu je omogućavalo da predvidi ili čak pokuša kontrolirati da ne dođe do nasilja. Ovaj obrazac je također tipičan kod osoba koje nisu imale dovoljno prostora za iskazivanje vlastitih osjećaja ili nisu dobivale dovoljno pažnje kao što je npr. slučaj drugog ili trećeg djeteta.

6. SOMATIZACIJA je strategija kod koje dolazi do nesvjesnog manifestiranja nelagodnih emocija u obliku fizičkih simptoma kao npr. glavobolje, boli u leđima, boli u trbuhu… Emocionalna energija kojoj nije pridana pažnja se negdje mora kanalizirati te se to često događa kroz ispoljavanje energije kroz tijelo. Važno je naglasiti da nisu uvijek svi fizički simptomi rezultat neprocesuiranih emocija, ali su vrlo često njihov značajan dio. Ova strategija se javlja kod osoba koje su naučile da nije sigurno osjećati ili kada se emocionalna stanja doživljavaju presnažnim i preteškim za podnijeti.

Iscijeljenje emocionalne boli

Dugoročno gledajući, navedeni nezdravi načini nošenja s nelagodnim emocijama dovode do toga da se osjećamo još lošije. Jedini način da iscijelimo emocionalnu bol je upravo taj da je za početak u potpunosti osjetimo, da smo prisutni sa senzacijama u tijelu koje nam daju informaciju o tome kako se osjećamo. Tako na primjer mindfulness tehnike mogu biti od velike pomoći u razvoju vještine nošenja s emocionalnim stanjima.

Za kraj je važno naglasiti da kada nismo u stanju osjećati nelagodne emocije, jednako tako nismo u stanju u potpunosti doživjeti niti ugodne emocije poput ljubavi, radosti i užitka. Stoga obratite pozornost na koji se način izbjegavate nositi sa svojim osjećajima i emocijama i ako je potrebno potražite podršku u učenju vještine nošenja s emocijama i emocionalne samoregulacije.

 

Možda vas zanimaju i ove teme:

Što su emocije u koju nam poruku donose negativne 

Emocije – naš putokaz kroz život 

Emocije i stvarnost 

Neiscjeljene negativne emocije pretvaraju se u bolest 

 

 

Iva Bubalo

– u svom radu s velikom strašću integriram znanja iz područja psihologije i duhovnosti s ciljem poticanja ljudi na povezivanje i življenje u skladu s unutarnjom harmonijom i radošću koju svatko u sebi nosi. Iscjeljujuće izvore pronalazim u prirodi, dahu, kundalini jogi i snovima, a psihoterapijski pristup koji je okosnica u mom radu je model Unutarnjih obiteljskih sustava („Internal Family System“) s naglaskom na tjelesno orijentirani pristup. Osobni i kolektivni proces transformacije smatram neodvojivim te s takvim pogledom na svijet koračam kroz život.

 

Foto: Pexels

POST COMMENT

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.