Alma Trauber: Sisak je žrtva populističkog diskursa u mainstream medijima

 

Alma Trauber je povijesničarka umjetnosti i ravnateljica sisačke Gradske galerije Striegl, koja je prije nešto više od godinu dana svoj dom pronašla u jedinstvenom kulturno-baštinskom projektu u Hrvatskoj – Holandskoj kući u Sisku. 

Holandska kuća izgrađena davne 1860. godine i jedna je od najatraktivnijih sisačkih zgrada, a u novom ruhu zasjala je kroz projekt vrijednosti gotovo 30 milijuna kuna, financiran sredstvima Europske unije i samog Grada Siska.

Iako je trebala biti trajno mjesto vizualne umjetnosti, prezentacije Zbirke Striegl te fluidna interakcija s lokalnom zajednicom, potres koji je pogodio i Sisak 29. prosinca 2020. promijenio je planove. Kakva je situacija trenutno u Sisku u pogledu potresa i kulture, ali i o gradu Sisku prije 29.12.2020.,  pitali smo Almu Trauber. Intervju pročitajte u nastavku.

Povjesničarka si umjetnosti i ravnateljica sisačke Gradske galerije Striegl koja se tek prije godinu dana preselila u novoobnovljenu popularnu Holandsku kuću. Kako su Holandska kuća i sama galerija te umjetnine prošle u potresu?

Gradska galerija Striegl je dobila na korištenje prostor prvog kata Holandske kuće u kojeg smo uselili u prosincu 2019. godine. Neobična je ta sudbina Gradske galerije Striegl još od njenog osnutka i prvog otvaranja za javnost: od 2003. godine djelovali smo, u smislu izložbenog prostora, na ukupno četiri različite lokacije, a fundus smo selili svega tri puta. Kroz cijelo to vrijeme gotovo sve razine identiteta ove ustanove su se prilagođavale vremenu i prostoru kao i specifičnim okolnostima djelovanja te u tim okolnostima artikulirale potrebe za umjetnošću i kulturom u Sisku. Prvotna ideja i koncept memorijalne galerije koja u svom programu pomiruje ideju paralelne prezentacije Strieglovog rada i opusa kao i izložbenu djelatnost koja se bavi aktualnom i suvremenom umjetničkom praksom, razrađivala se i razgrađivala kroz cijeli ovaj period. Stoga, mijene i promjene u našoj ustanovi su posve utkane u naše programsko djelovanje, a ovaj potres ostavio nas je bez izložbenog prostora još jednom. Holandska kuća je poprilično oštećena i do daljnjega neupotrebljiva za programske aktivnosti. Naš fundus je smješten u depou na drugoj lokaciji u Sisku, koji nam je istovremeno i naša baza djelovanja, i taj prostor je u potresu, srećom, prošao neoštećen. Fundus je također dobro, osim dva rada (trenutno su na posudbi kod nas za potrebe pripremnih radova na izložbi) koja su zadobila oštećenja za koja vjerujemo da ih je moguće sanirati i radove restaurirati. S ove lokacije nastavit ćemo provoditi naše aktivnosti.

Prije potresa je u tijeku bila adaptacija prostora rodne kuće Slave Striegla u Sisku s ciljem realizacije muzejsko-galerijske koncepcije dvojakog karaktera. U kakvom je stanju kuća nakon razornog potresa?

Ideja projekta adaptacije Kuće Striegl je da se u rodnoj kući Slave Striegla realizira muzejsko galerijski prostor u kojem bi u obliku stalnog postava bila predstavljena Zbirka Striegl, ali i mjesto gdje bi se posjetitelji mogli upoznati s cjelokupnim Strieglovim opusom, upoznati Sisak kroz njegove umjetničke perspektive, bilo da se radi o vedutama, pejzažima ili animalizmima. Također bi kroz priču o umjetniku u autentičnom prostoru njegove rodne kuće, u samom centru grada, bila i ispričana priča o građanskom Sisku. Ovaj prostor nam je prioritetan i zbog samog adekvatnog smještaja Zbirke Striegl i cjelokupnog fundusa, jer nam je fundus tijekom cijelog ovog perioda u privremenom smještaju. Grad Sisak je otkupio Kuću Striegl 2010. godine, ona je i pojedinačno zaštićeno kulturno dobro unutar zaštićene kulturno povijesne cjeline grada Siska. Od tada se radi na njenoj obnovi i prenamjeni u muzejsko-galerijski prostor. Netom uoči potresa završili smo prvu veliku fazu arhitektonske sanacije prostora sufinancirane od strane Grada Siska i Ministarstva kulture RH, međutim sam prostor nije se uspio oduprijeti potresu, tako da je Kuća Striegl ipak poprilično oštećena i tek čekamo mišljenje statičara te u kojem smjeru ćemo ići u pogledu obnove. Oštećeni su zabatni zidovi kao i unutrašnji pregradni zidovi te dio krovišta.

Stječem dojam da se o Sisku uvijek piše u negativnom kontekstu i u vidu nekih katastrofa. Kako sam i sama Siščanka znam da se u gradu ipak događalo mnogo lijepih stvari. Možeš li našim čitateljima približiti kakva je kulturna scena Siska bila prije ovih događaja?

Sisak je žrtva populističkog diskursa koji je sveprisutan u našim mainstream medijima kao i površnosti i banalizacije činjeničnog stanja koje se rijetko kada kritički i objektivno promatra u svojim višeslojnostima. Vjerujem da je svima nama više ili manje jasno stanje u kojem se nalazi državni sustav, pa isto tako i da je Sisak tek jedan od gradova koji dijeli identičnu sudbinu s ostalim gradovima u Hrvatskoj. Ništa Sisak nije ”negativniji” od bilo kojeg drugog grada za kojeg iz medija ili ostalog javnog prostora eventualno možemo zaključiti da je poželjniji za život. O kulturnoj sceni vam mogu pričati iz rakursa djelovanja Gradske galerije Striegl i brojnih suradnji koje ostvarujemo na kulturnom polju unutar lokalne zajednice, ali i van nje. Sisak ima zaista versatilnu i bogatu umjetničku scenu koju njeguju javne ustanove, udruge, te brojni pojedinci. Ono što mi se čini važnim je upravo ispreplitanje i umrežavanje pojedinih segmenata društvenog života u svemu tome.

Gradsku galeriju smo kroz programe poput ”Connect/Reflect” i ”Shared Space” nastojali što više otvoriti ljudima, publici i da ljudi osvijeste važnost kulturnih sadržaja, da ih oni sami kreiraju, a ne samo konzumiraju. Jedan od osnovnih ciljeva nam je edukacija na području umjetnosti, i to ne u izvedbenom smislu, već o svemu onome što čini umjetnost danas. ”Shared Space” je program u sklopu kojega se galerijski prostor ustupa na određeni vremenski period lokalnoj zajednici s ciljem povezivanja različitih oblika djelovanja na polju kulture i suvremene umjetnosti te aktivnog uključivanja građana kroz posredne oblike rada unutar gradske ustanove. Na ovaj način Gradska galerija Striegl ”otvara” svoj fizički i prošireni prostor djelovanja (u diskurzivnom, medijacijskom smislu) lokalnim ustanovama, udrugama, pojedincima. ”Connect/Reflect” je program koji ima za cilj kroz interdisciplinarne i interaktivne programske prakse, intenzivnije povezati publiku različitih dobnih i interesnih skupina s programima na polju suvremene umjetnosti, kulturnih i različitih diskurzivnih praksi.

Kulturna scena je vidljiva sve dok funkcionira kao živi organizam i koji prati paradigme vremena u kojem živimo, zato programski forsiramo suvremenost i sadašnjost te kritički pristup kako bismo nastojali bolje razumjeti aspekte života kojeg živimo, ali i ulogu kulture u njemu. Stoga svakom izložbom, predavanjem, popratnim diskurzivnim programima nastojimo aktualizirati sve ono što zovemo ”baštinom”, naslijeđem, identitetom. Osobito je to osjetljivo pitanje u kontekstu prezentacije Strieglovog opusa gdje nastojimo taj opus učiniti živim kroz nova saznanja, nove prezentacije, valorizacije i interpretacije. Naša uloga je u tome da ukažemo da je jedna gradska galerija jednako važna u životu jednog grada i njegovih građana i svih ljudi koji će ovaj grad posjetiti, kao i sve ostale javne službe (javna uprava, bolnice, sudovi, trgovine, arhivi i sl.) te da smo sastavni dio jednog organizma kojeg činimo živim. Na žalost, bez obzir na sve vrijednosne paradigme 21. stoljeća, i dalje je nužno i potrebno ljude uvjeravati u važnost kulture.

Većina ljudi koja nikada nije bila u Sisku vjerojatno zamišlja grad kao mjesto mrtve industrije, što nije tako. Sisak ima bogatu povijest i mnogo vrijednih lokaliteta. Imaš li informacije što je sve od kulturnog dobra stradalo u ovom potresu?

Moram odmah reći da imam, bez obzira što dolazim i djelujem unutar konteksta muzejsko-galerijske struke, pomalo nihilističke stavove spram pojma ”baština” i posebno sam osjetljiva na sveprisutnu dihotomiju između materijalne građe i njene prezervacije kao i svih uvjeta koje ta prezervacija i sanacija uvjetuje u odnosu spram života, ljudi, prilagodbi u aktualnom vremenu i prostoru. Uvijek mi je prioritet život i živa aktivnost u odnosu na pasivno ”čuvanje” i pasivno ”prezentiranje”. Kulturno dobro ne smije biti pasivni objekt, već ga treba tretirati kao svojevrstan medij.

Identitet Siska je izgrađen na njegovoj prošlosti: od Kelta, grandioznog Rima čije ostatke možete pronaći na području cijelog grada, bitke s Turcima, pa sve do industrijske faze kada je Sisak u kontekstu bivše Jugoslavije bio zaista gigant i znao je sve svoje potencijale i mogućnosti usmjeriti na kvalitetne razine, osobito u području kulture, čije rezultate mi baštinimo danas: divan urbanizam naselja Caprag, u njemu smješten Park skulptura koji je nastao u okviru Kolonije likovnih umjetnika Željezara Sisak koja je djelovala u sklopu istoimene tvornice 1971. – 1990. godine. Inače je kulturna ostavština Željezare Sisak bogata, ali isto tako i sve ono što čini ostavštinu ostalih brojnih tvorničkih postrojenja koja su u Sisku djelovala. Tema industrije i ”industrijskog” u povijesnom kontekstu Siska ključna je za razumijevanje razvoja grada kao i za njegove višeslojne razvojne perspektive u sadašnjosti. Temeljem ovoga je i adaptirano jedno od skladišta iz 19. stoljeća i u njemu otvorena ”Holandska kuća – info centar industrijske baštine” unutar koje djeluje i galerijski prostor.

Za sada je teško reći s moje strane koliko je i koja su sve kulturna dobra oštećena, jer to će tek naredno vrijeme detaljno pokazati, ali vjerujem da ta brojka nije mala, jer je velika većina objekata zadobila barem neko oštećenje. Holandska kuća je neupotrebljiva do daljnjega, Gradska vijećnica, Stari grad, Stari most, Kuća Striegl samo su neki od objekata za koje imam informacije.

Grad Sisak već nekoliko godina organizira sisački festival ulične umjetnosti Re:Think Sisak koji je donio nove boje samom gradu. Čini mi se da ova katastrofa može i treba biti nova pozicija za istinsko promišljanje razvoja grada Siska. Što su po tebi najvažnije točke promišljanja što se tiče same kulture u razdoblju obnove koji čeka Sisak?

Rekla bih da je Sisak jedan pametni i izdržljivi grad koji ima sve preduvjete za razvoj u kvalitetnom smjeru. To je ipak grad koji ima svoje rijeke koje bez obzira na sve stalno omogućavaju određeni ”protok”, čiste energije, i donose život. Sisak ima pregršt zelene ”infrastrukture” što prkosi ”sivom”, ”industrijskom”, i ”neprivlačnom”. Voljela bih da se usmjerimo na revitalizaciju i regeneraciju, izgradnju novih, funkcionalnih i održivih objekata umjesto konzervacije i obnove kakvu smo provodili u veoma malim i mikro fazama do sada. Obnova neka počiva na održivoj nadogradnji i reinterpretaciji, a ne replici. Voljela bih da usmjerimo sva raspoloživa znanja i mogućnosti na stvaranje novih sadržaja kako bismo stvorili značenja i tragove vremena u kojem živimo. Usmjerila bih se na aktivnosti koje će poboljšati život ljudi u ovom gradu, što i jest bila dosadašnja strategija. Dostupna sredstva bi trebalo usmjeriti na sve ono što izravno poboljšava i unaprjeđuje kvalitetu života, bilo da se radi o stambenom pitanju, upravnoj, poslovnoj i ekonomskoj infrastrukturi kao i na poboljšanje logističke infrastrukture objekata u kojima se stvara kultura i novi sadržaji te se proizvode nova znanja. Razdoblje obnove treba imati za cilj zadržati ljude u ovom gradu i privući nove, jer bez ljudi grad kao živi organizam sam po sebi je neodrživ.

Za mnoge su to samo zgrade, ali stanovnicima mjesta je grad zaista puno više od toga. Za rodni grad zauvijek smo vezani i doživljavamo ga kao nešto svoje i neraskidivo od nas samih. Kako doživljavaš ovako ranjeni grad?

Grad su uvijek ljudi, mirisi i zvukovi, a zgrade su tu potpornji, materijalizmi koji su nam nužni za preživljavanje i opstanak, jer smo tako navikli i naučili. Trebamo ovo shvatiti kao jednu fazu u životu grada i kao podsjetnik na moment prirode kao takve, na njene apsolutnosti i beskompromisne uvjete s kojima trebamo biti u suživotu, baš isto kao i jedni s drugima. Zanimljivo je kako se u ovakvim situacijama malih i malo većih katastrofa sve svede na elementarno. Tada se pojave neke fine energije i konstruktivna stanja i bilo bi divno kada bi takvi osjećaji i takve sinergije mogle poništiti sva nesuglasja. Ranjeni grad će zacijeliti. Posve sam uvjerena u to. Bilo bi lijepo da se to dogodi i s ljudima.

U čemu sada sama pronalaziš snagu i pozitivizam?

Snagu pronalazim u empatiji, djelovanju i kreativnom promišljanju što, kako i gdje djelovati. Naš sektor i sada može pokazati da nužno nismo vezani za fizičke objekte, već da je grad naš prostor i medij djelovanja. Imati jasno definiran fokus, barem na dnevnoj razini, mi također pruža osjećaj neke sigurnosti i optimizma. Snagu treba održavati i osvježavati, jer ovo stanje u kojem smo sada, potrajat će jedan duži period. Ne bih htjela zvučati predvidljivo i patetično, ali moja najveća snaga je moja obitelj – to je ono prvo ishodište i utočište i u tom okrilju nastaju gotovo sve ideje i poticaji.

Što bi savjetovala onima koji žele pomoći? Gdje je pomoć trenutno najpotrebnija?

S obzirom da je stanje na terenu još uvijek dosta kaotično i veliki broj ljudi želi pomoći i pomaže te je veoma puno pojedinaca i grupa sa svojim inicijativama, mišljenja sam da pomoć treba usmjeriti ljudima koje eventualno poznajete, a na ovom su području, ili se izravno informirati kod poznanika. Dakle, djelovati na mikrorazinama. Meni je iskustvo pokazalo da smo bili najučinkovitiji, u onim prvim danima nakon potresa, u pružanju izravne pomoći krugu ljudi koji su nam bili u neposrednoj blizini. Također, nekoliko je aktualnih kampanja za doniranje sredstava poput one za obnovu Glazbene škole Fran Lhotka, tako da tu ne možete pogriješiti.

Što za tebe znači biti dobro?

Za mene biti dobro znači da su ljudi oko mene dobro, moja obitelj, ljudi s kojima radim i surađujem.
Biti dobro za mene znači davanje maksimuma na dnevnoj razini, život u sadašnjosti i aktualnom trenutku. Biti dobro za mene znači biti empatičan prema drugome, i ljudima i prostoru u kojem jesmo.

 

 

U seriji intervjua s potresom pogođenog područja Sisačko-moslavačke županije do sada smo razgovarali s:

Daniel Berdais: Sisačko-moslavačkoj županiji nije potrebna obnova, već kompletna revitalizacija

Maša Radišić: Nama budućnost dolazi stihijski, zaboravljajući da je danas jučer od sutra!

Kristina Andlar: Ljudskost je sad jedino što motivira da se nastavi dalje

 

Indira Juratek

 

Foto: Dean Zlovolić