Bill Mollison – In Memoriam

Na današnji dan prije 4 godine napustio nas je Bill Mollison (4. svibanj 1928.–24. rujan 2016.), otac permakulture.

Što je Bill Mollison učinio toliko bitno da ga zovu ocem permakulture? Što je toliko bitno učinio da je proglašen ‘čovjekom godine’ u svojoj domovini Australiji te 1981. godine dobio Right Livelihood Award, također poznatu i kao Alternativna Nobelova nagrada. Na kraju, zašto je toliko bitan da su pojmovi permakultura i Bill Mollison neraskidivo vezani već gotovo četrdeset godina? Ovdje bi se moglo nabrojati mnogo razloga koji idu u prilog tome. Ja ću se fokusirati samo na jedno kratko razdoblje njegovog života koje po meni ima najveći značaj.

U prvih četrdesetak godina života Mollison je već sakupio velik dio životnog iskustva radeći raznovrsne poslove poput ribara ili šumara. Ujedno je proučavao ekosisteme u australskim kišnim šumama, pustinjama i oceanu. Krajem šezdesetih godina, potaknut rastućom ovisnošću agrikulture o kemijskoj industriji, počinje intenzivnije raditi na konceptu stabilnih agrikulturnih sistema. Za to vrijeme počinje predavati na Tasmanijskom sveučilištu gdje upoznaje studenta Davida Holmgrena.

Foto: permaculture.com.au

U turbulentnim sedamdesetim godinama 20. stoljeća, u zapadnom svijetu gotovo se kao pomodarstvo javljaju mirovni, socijalni i ekološki pokreti. Osim mnogo buke i protivljenja establishmentu takvi pokreti u Australiji nisu davali mnogo ploda, a i nisu nudili konkretna rješenja. Polovicom sedamdesetih Mollison i Holmgren razvijaju koncept stabilnih agrikulturnih sustava koji su nazvali Permakulturom. Upravo to razdoblje smatram ključnim za značaj Billa Mollisona. Motive za takav koncept najbolje će dočarati njegove vlastite riječi:

‘…nisam se želio protiviti ničemu i trošiti vrijeme. Želio sam izaći s nečim vrlo pozitivnim, nečim što će nam omogućiti da postojimo bez opasnosti od kolapsa ekosistema.’

Koncept koji su oni nudili naizgled nije bio nimalo revolucionaran. To je niz rješenja koja čine održivi sustav agrikulture, ali u kombinaciji s tehnološkim rješenjima, društvenim odnosima pa čak i metodama financijskih transfera. Primjenjiv je na svim mjerilima, od balkona i malog imanja pa do razine regija i država.

Po svojoj naravi sustav nije radikalan. Priznaje se moderna tehnologija uz racionalnu uporabu. Sve se bazira na principu minimalno uložene energije za maksimalni prinos, ali uz poštivanje prirode i zemljinih resursa. Unatoč praktičnoj naravi sustav ima i duboku etičku pozadinu temeljenu na brizi za prirodu i čovjeka. Praktični dio temelji se na vlastitom imanju na kojem se primjenjuju permakulturni principi. Tamo se živjelo, radilo, ali i eksperimentiralo.

Paradoksalno, u doba ‘radikalnih’ promjena u društvu najradikalnijim se pokazao njegov pristup. Nije zastupao nasilje niti masovne prosvjede, aktivizam po medijima ili interesna udruživanja. Zastupao je pozitivnu promjenu malog mjerila, onu koja polazi od samog pojedinca i preuzimanja odgovornosti za sebe i svoje postupke.

Iz tog razloga se Billa Mollisona s pravom može nazvati pokretačem tihe revolucije. Kulminacija tog razdoblja je objavljivanje knjige Permaculture one 1978. godine, koju su zajednički napisali Mollison i Holmgren. Time je stvorena platforma za globalno širenje permakulture.

O njegovom kasnijem životu i radu širom zemaljske kugle mnogo toga bi se moglo reći. No to je tema za neku drugu priču. Bitno je samo da je istinski živio ono u što je vjerovao, a to je odlučio na jedan nenametljiv i pozitivan način podijeliti s drugima.

Ivan Juratek