Baš zahvaljujući njoj možemo razlikovati intuiciju od osjećaja kao programa uma: Intuicija je MIRNA. Kao i Svećenica, staloženo sjedi. Tiha je, ne dere se (osjećaj uglavnom nešto urla). Intuicija ne izaziva emociju, nego pruža Znanje. Osjećaj nije miran. Uvijek je nabijen, uvijek navija, ima boju. Intuicija nema boju, transparentna je, prozirna, naprosto jest. Nema navijanje u sebi, osjećaj je uvijek ili ushit ili očaj, u ekstremu, ili nešto između tj. na putu do toga. Intuicije ne; ona šuti i miruje. Ne izaziva niti mir niti nemir. Naprosto jest. Samo se trebamo dovoljno smirit i da je čujemo: zato nas Svećenica podržava da meditiramo, kako bismo njezin glas – poruke njezine tišine – jasno čuli.
Također, podsjeća nas da je potrebno strpljenje kada pokušavamo čuti taj unutarnji šapat. Svećenici je potrebno vrlo malo akcije ili djelovanja, ona jednostavno preferira samo – biti. Povezana je s Mjesecom: i njegovom svijetlom i tamnom stranom te njihovim tajnama. Mjesec simbolizira njezinu duboku imaginaciju, osjećaja, sjećanja, raspoloženja i nesvjesne težnje. Mjesec joj i pomaže kada putuje mračnim predjelima, jer osvjetljava tamna i skrivena područja. No, u svom mračnom aspektu, ona može čuvati tajnu dugo vremena. Mjesec također predstavlja vrijeme spavanja kada san dopušta podsvjesnom, Svećenici, da izroni sa svojim porukama i pozove nas. Zato nas ona traži i da obratimo pažnju na svoje snove – da ih zapisujemo, ili vodimo njihov dnevnik jer informacije iz njih sadržavaju važne upute i odgovore koje nam ona pruža.
Mjesec, kao i Svećenica, predstavlja žensku stranu stoga i plodnost, hormonske utjecaje, menstrualni ciklus i tajnovitu stranu ženske prirode te oscilacije raspoloženja. No, Svećenica zna raditi s magičnom mjesečevom energijom – nije pod njezinom kontrolom, nego ona kontrolira nju. Svećenice i čarobnice svih kovena upotrebljavaju njezino znanje baš kako bi u život unijele najviše od te energije.
Budimo je tišinom.... Sjednemo, opustimo se s onoliko udaha i izdaha od tjemena do tabana koliko je potrebno da osjetimo i fizički mir tijela i potom se sviješću spustimo u svoje srce. I iz njega promatramo svoj um – sve misli, ideje, smetnje što dolazi, samo gledamo. Puštamo da ide. Ne opiremo im se, ne borimo se s njima. Gledamo i ispraćamo u mjesec, ili zvjezdano nebo dok ne osjetimo siiiiiiiiiilnu unutarnju tišinu.