Prema budizmu, sve što jesmo, rezultat je onoga što smo mislili, odnosno to je zasnovano na našim mislima i načinjeno je od naših misli. Ako čovjek govori i djeluje s lošim mislima, bol ga prati. Ako čovjek govori i djeluje s čistim mislima, sreća ga prati poput sjene koja ga nikada ne ostavlja. U budizmu se o tipovima osobnosti govori uvjetovano, s obzirom na budističku teoriju anatta, odnosno negiranje osobnosti kao trajnog entiteta. Kada nekom osobom vlada određeni činilac, on će odrediti osobu, motive i ponašanje. Time je budizam mnogo ranije razvio teoriju osobnosti od zapadne psihologije. Glavna karakteristika duševnog poremećaja jest utjecaj nezdravog činioca na duh. Bit izlječenja jest otklanjanje nezdravih činilaca, odnosno omogućavanje da se pojavi grupa pozitivnih afektivnih stanja, uz ostale, milost i radost za druge i ljubav prema svemu živom.
Kada se dosegne vrhunac duševnog zdravlja, u duhu se ne javljaju nezdravi činioci. Ovaj se ideal teško postiže jer postoje latentne tendencije u duhu (anusaya), a to su pohlepa, pogrešno uvjerenje, zabluda, odbojnost, sumnja, umišljenost i uznemirenost. To su klice ili sjemenje karme. Potrebno je izbrisati ove latentne tendencije anusaya, a ona odgovara zapadnom pojmu nesvjesnoga. Da bi se to postiglo, potrebno je, prema budizmu, meditirati. Idealni tip osobnosti jest arhat, odnosno mudrac, koji je nadvladao pohlepu, strah, dogmatizam, osjećaj krivnje, bijesa, patnje i dr. U njemu se primjećuju snažna samilost, radost i mir.
Buddha je davno prije svih znao da postoje različiti tipovi ljudi, tako da praksa duhovnosti nije ista za sve. Netko je aktivni tip i njemu ne odgovara cjelodnevna meditacija već kombinirana s aktivnostima preko dana, ili netko je emocionalni tip, pa mu je potrebno služenje. U jyotishu lako odredimo tip ljudi, a to znači da metode za svakog nisu iste i može, iako je prava metoda, izazvati suprotni učinak. Još jedna važan pojam budističke psihologije je bhavanga sota, koja ima slično značenje kao i kolektivno nesvjesno. Bhavanga-Sota je struja koja formira stanje bića ili postojanja’, iz kolektivnog nesvjesnog isto nastaje ono što zovemo čovjek odnosno Jung je doista sa svojim učenjem došao do onoga što je Istok kroz svoju filozofiju objašnjavao.
Ovaj kratki članak imao je za zadatak obraditi mali dio budističkog učenja o tipovima ličnosti tj. pokazati kako je psihologija bila poznata rano prije i da je tijekom tisuća godina, budizam razvio jednu jako kvalitetnu metodu u kojoj doista zdravim učincima, meditacijom i ponašanjem možete umanjiti onaj nezdravi dio osobnosti koji predstavlja ostatke karme, a za psihoterapiju nesvjesno.