Dan planeta Zemlje: kako se nositi s ekološkom anksioznošću?

Danas slavimo Dan planeta Zemlje i naše društvene mreže prepune su savjeta kako očuvati planetu, greenwashing oglasa brendova koji nas žele uvjeriti kako im je zaista stalo do promjena te ponekog citata zahvalnosti prema prirodi.

Ako mislite da bismo svaki dan trebali učiniti nešto za planetu te aktivno mijenjati svoje navike, ako vam budućnost okoliša i planete izazivaju stres ili tjeskobu, niste sami. Odavno smo prošli točku negiranja znakova klimatskih promjena. Ljudski su postupci promijenili klimu, a utjecaj toga postaje sve vidljiviji.

@petrasever

Koji su glavni ekološki problemi povezani s klimatskim promjenama?

Sve veća učestalost ekstremnih vremenskih pojava (valovi vrućine i požari, cikloni i tajfuni, potresi i plimni valovi itd.), povećanje onečišćenja i njegovog utjecaju na zdravlje svih bića na planeti, nakupljanje smeća u oceanima, gubitak bioraznolikosti, nestašica pitke vode, prekomjerno iskorištavanje prirodnih resursa i krčenje šuma, porast razine mora i nažalost još mnogi drugi…

Danas većina ljudi shvaća da klimatske promjene direktno utječu na fizičko zdravlje onečišćenjem, širenjem bolesti i nestašicom hrane. Od shvaćanja do akcije dijeli nas samo naša volja i upornost u promjenama. I dok mnogi ne mogu razumjeti ravnodušnost onih koji ne mare za okoliš, stručnjaci za mentalno zdravlje također ukazuju na jednu ozbiljnu posljedicu naših navika: eko anksioznost – neprestana briga oko budućnosti Zemlje i opstanak života na istoj koja vodi tjeskobi.

Eko anksioznost ne utječe na svakoga od nas jednako. Uglavnom je zastupljena kod ljudi koji su svjesniji važnosti zaštite okoliša i aktivnosti koje su potrebne kako bismo to ostvarili. Naravno da je sasvim uobičajeno osjećati zabrinutost, no u ovom slučaju ona često prelazi u snažan osjećaj krivnje zbog situacije na planeti, što se dodatno pogoršava kada kroz ulogu roditelja razmišljamo o budućnosti svoje djece. Ono što tjeskobu vezanu uz okoliš čini ozbiljnim izazovom jest činjenica da su klimatske promjene stvarna prijetnja, koliko god se ishod činio dalek. Ako vas uznemiri pomisao na trajne promjene temperature, vremena te životinjskih i ljudskih staništa, ovaj je strah sasvim opravdan. Možda se i vi, poput mnogih drugih, osjećate duboko traumatiziranima štetom koja je već nanesena nekim staništima i vrstama.

Simptomi eko anksioznosti

Povećani osjećaj beznađa zbog promjena na planetu samo je jedan od simptoma eko anksioznosti:
– ljutnja ili frustracija, posebno prema ljudima koji ne priznaju klimatske promjene ili starijim generacijama, jer nisu postigli veći napredak i ne rade na promjenama
– fatalističko razmišljanje
– egzistencijalni strah
– krivnja ili sram povezani s vlastitim utjecajem
– posttraumatski stres nakon iskustva utjecaja klimatskih promjena
– osjećaji depresije, tjeskobe ili panike
– tuga zbog gubitka prirodnog okoliša ili populacije divljih životinja
– opsesivne misli o klimi.

Ipak, ekološka anksioznost može se smatrati i “ekološki empatičnom” ili “ekološkom suosjećajnošću”, jer nas povezuje s drugima, s ranjivim ljudima i patnjama životinjskog svijeta.

Nepromišljeno je sugerirati da je netko zabrinut zbog klimatske krize “psihički loše”. Eko anksioznost nije problem mentalnog zdravlja koji treba popraviti ili izliječiti, već zdrav odgovor na situaciju s kojom se suočavamo. Tjeskoba, iako neugodna, svijest je o stvarnosti situacije s kojom se suočavamo. A dobra vijest (ako je mogu tako nazvati) je ta da kad jednom postanete svjesni problema, možete nešto i poduzeti po tom pitanju. S jedne strane, sve veći medijski izvještaji o klimatskim promjenama znak su pozitivnog napretka, jer veća svijest može više ljudi navesti na akciju. Ipak, proricanje sudbine i osjećaj da ne možemo pobjeći vijestima o klimatskim promjenama ne motiviraju svakoga. Stalni nalet šokantnih vijesti može pogoršati tugu i otežati započinjanje ikakvih pozitivnih radnji. Iznimno je lako upasti u začarani krug oštrog osuđivanja sebe i drugih zbog životnih navika koje doprinose zagađenju. Osjećaj krivnje i srama zbog svog utjecaja mogu ići ruku pod ruku s osjećajima nemoći, vođenim satom koji otkucava ograničeno vrijeme za stvaranje promjena.

Svakako možemo poduzeti korake za smanjenje svog utjecaja – ali niti jedna osoba ne može sama riješiti klimatske promjene. To je problem velikih razmjera koji zahtijeva globalnu predanost opsežnim promjenama. Osjećaj bespomoćnosti koji proizlazi iz te činjenice znatno doprinosi anksioznosti.
Učinci iste mogu se svesti na minimum traženjem pozitivne strane u bilo kojim okolnostima, a ključni čimbenik jest učiniti svoj dio brige za planet. Usvajanjem održivijeg načina života koji je u skladu s osobnim vrijednostima pomaže u motivaciji za sve većim promjenama i može inspirirati druge u našoj blizini. Često zaboravljamo da udruženi glasovi zvuče glasnije od samo jednog. Npr. napori za zaštitu zelenih površina uključujući parkove, prirodne rezervate i šume, mogu imati veće šanse za uspjeh kada stojimo zajedno kao zajednica.

Savjeti kako se nositi s eko anksioznošću

Sasvim je razumljivo željeti izbjeći tjeskobu, ali “stavljanje glave u pijesak” otežava akciju, a maskiranje neželjenih osjećaja ih uglavnom samo pojačava.
Jednostavnije je reći nego učiniti, ali ovi vam savjeti mogu pomoći da ostanete na putu naprijed:

Umjesto da negirate stvarnost klimatskih promjena, strah i tugu, dopustite si u potpunosti priznati te osjećaje.

Ako osjećate krivnju zbog prošlih ponašanja koja nisu bila prihvatljiva za okoliš, oprostite sebi i obvežite se na bolji izbor koji vam pomaže u napretku.

Imajte suosjećanja za sebe i druge. Vi ste samo jedna osoba, a samo jedna osoba može učiniti toliko puno.

Provedite vrijeme na plažama, planinarskim stazama i jezerima koja želite zaštititi. Priroda, kakva jest, nudi ljekovite blagodati koje vam mogu pomoći da se osjećate mirnije.

Povežite se sa svojom zajednicom. Sudjelovanje u susjedstvu u vrtu, odvozu smeća ili naporima za smanjenje otpada također može smanjiti osjećaj ekološke anksioznosti.

Suradnja s drugima koji također žele zaštititi okoliš može vam povećati osjećaj povezanosti i olakšati osjećaj same borbe. Emocionalna i socijalna podrška mogu vam pomoći u jačanju otpornosti, povećavajući vaš optimizam i nadu.

Gubitak smisla često nam uzrokuje najviše patnje, ali razumijevanje da ti osjećaji imaju značenje može biti utješno. Važno je pronaći ravnotežu između tih emocija, a zatim ih koristiti na različite načine za stvaranje značajnih promjena, boljih odnosa s obitelji i prijateljima, možda čak i značajnijeg rada ili aktivizma neke vrste. Nismo sami sa svojim strahovima, ali ni u svojim pokušajima da budemo bolji – kao pojedinci i zajednica.

Više eko tema možete pronaći u rubrici ECO. 

Foto: Pexels,  Petra Sever