Dobra knjiga: Izbor – priča o nadi, snazi i oprostu

Rođena u Mađarskoj, dr. Edith Eva Eger bila je tek tinejdžerica kad su nju i njezinu obitelj 1944. poslali u Auschwitz, zloglasni nacistički koncentracijski logor u kojem su njezini roditelji izgubili život.

U svojim devedesetima dr. Eger vodi poznatu kliničku psihološku praksu u La Jolli u Kaliforniji, predaje na fakultetu pri Sveučilištu California u San Diegu te redovito održava predavanja diljem SAD-a i svijeta, a djeluje i kao savjetnica Američke vojske na području izdržljivosti i otpornosti te tretiranju PTSP-a. Gostovala je u brojnim televizijskim emisijama, uključujući The Oprah Winfrey Show i specijalni program CNN-a povodom obilježavanja sedamdesete obljetnice oslobođenja iz Auschwitza. Bila je glavna sudionica dokumentarnog programa posvećenog holokaustu na Nizozemskoj nacionalnoj televiziji. Dr. Eger je imenovana najboljom učiteljicom psihologije 1972. godine, ženom godine u El Pasu 1987. godine te je nagrađena nagradom California State Senate Humanitarian Award 1992. Za devedeseti rođendan Viktora Frankla dr. Eger je održala glavni govor na Međunarodnoj konferenciji logoterapije. Njezina prva knjiga Izbor velika je svjetska uspješnica prevedena na dvadesetak jezika te dobitnica uglednih nagrada: National Jewish Book Award i Christopher Award. Na hrvatskom jeziku ju možemo čitati u izdanju Nakladničke kuće Planetopija.

Izbor – priča o nadi, snazi i oprostu, dr. Edith Eva Eger

„Otkrivaju li ovi prizori iz mojeg sjećanja moju snagu? Ili to koliko sam oštećena? Najvjerojatnije svako djetinjstvo predstavlja teren na kojem tražimo mjesta koja nam otkrivaju koliko vrijedimo ili koliko smo bezvrijedni, kartu na kojoj proučavamo dimenzije i granice vlastite vrijednosti. Možda je svaki život studija onoga što nemamo, a voljeli bismo imati i onoga što imamo, ali bi nam bilo draže da nismo imali. Trebala su mi desetljeća da shvatim da sam u životu trebala osmisliti drukčije pitanje: ne: Zašto sam živjela? Nego: Što bih trebala učiniti sa životom koji imam?„

Dr. Eger je na vlastitoj koži doživjela užase i strahote koncentracijskog logora, kada je sa šesnaest godina sa svojom obitelji odvedena u Auschwitz. Roditelje su joj ubili, a ona je proživjela pakao kroz koji nas vodi jednostavnim jezikom, a toliko snažnim emocijama. Pitko i napeto, njeno svjedočanstvo nas vodi kroz opise strahota i užasa o kojima je teško čitati, koje je teško pojmiti, a koje te poput vrtloga uvlače u sebe, istovremeno pokazujući svjetlo duha koji opstaje unatoč svim okolnostima.

„Magda mi se konačno obrati. „Kako izgledam?“ pita me. „Reci mi istinu.“
Istinu? Izgleda kao šugavi pas. Goli stranac. Ne mogu joj to reći, naravno, ali bilo kakva laž bila bi jako bolna i stoga moram pronaći neki nemogući odgovor, istinu koja ju neće povrijediti. Gledam u plavetnilo njezinih očiju i pomislim da je to što je uopće postavila to pitanje „Kako izgledam?“ nešto najhrabrije što sam čula. Ovdje nema zrcala. Zapravo me pita da joj pomognem da se pronađe i da se suoči sa sobom. I zato joj govorim jedinu istinu koju mogu izgovoriti.

„Tvoje oči“, kažem svojoj sestri, „tako su lijepe. Nikad ih prije nisam vidjela, jer ih je prekrivala sva ta kosa. „ To je prvi put da uviđam da imamo mogućnost izbora: obratiti pozornost na ono što smo izgubili ili na ono što i dalje imamo.“

Prvi dio knjige svjedočanstvo je ratnih godina kroz koji nam dr. Eger pokazuje na mnogim razinama da svakodnevno imamo izbor, kada se čini da smo osuđeni na samo jedan scenarij, na bezizlaznost, na smrt, izbor je uvijek u nama. „Sami odabiremo što želimo naučiti iz užasa. Hoćemo li biti ogorčeni u svojoj tuzi i strahu. Ljuti. Paralizirani. Ili ćemo se držati onog djeteta u sebi, onog živahnog i znatiželjnog dijela, dijela koji je nedužan.“ Dr. Eger je uspijevala održati tu konekciju s djetetom u sebi, s iskrom života, koja ju je podizala do samog kraja.

„To je red za smrt“ kaže djevojka najbliža meni. „To je kraj“.
… Svaki bi trenutak mogao biti posljednji. Zašto uopće mariti? Zašto ulagati? No ipak, ako je ovaj trenutak, baš ovaj, moj posljednji trenutak na Zemlji, moram li ga potrošiti na ravnodušnost i poraz? Moram li ga proživjeti kao da sam već mrtva? „Nikad ne znamo koji red što znači.“, kažem djevojci…“

Teme Auschwitza već su mnogo puta obrađene, ali osobne teme i osobne priče su neiscrpan izvor spoznaje da se taj užas istinski događao stvarnim ljudima – ljudima s imenom, prezimenom, obiteljima, snovima, ljubavima, željama i čežnjama. Drugi i treći dio knjige se bavi opisom života dr. Eger u poslijeratnim godinama te odlaskom u Ameriku koju je smatrala slobodom. Tek dolaskom tamo i pojavom flashbackova te podizanjem duboko zakopanih rana i trauma uviđa da je potrebno unutrašnje iscjeljenje kako bi imala istinsku slobodu.

Ova priča je poruka nade – naši izbori u svakom trenutku mijenjaju našu realnost, vode nas od žrtve do pobjednika, iz zarobljeništva na slobodu, s dna prema visinama, iz tame u svjetlost.

Dr. Eger postala je ugledna klinička psihologinja koja drži predavanja i nadahnjuje ljude diljem svijeta, jer zrači istinom života koji je pokazao da svi mi u sebi imamo sposobnost transformacije i najvećih užasa u dobrobit za svijet.

„Preživjela sam kako bih mogla obavljati svoj posao. Ali ne onaj posao na koji su mislili nacisti – težak rad ispunjen žrtvom i glađu, iscrpljivanjem i ropstvom. Nego rad na sebi. Kako bih naučila preživjeti i cvasti, naučila oprostiti sebi, pomagati drugima da isto čine. A kad obavljam taj posao, onda više nisam taoc ili zatočenica bilo čega. Slobodna sam.“

Indira Juratek

Foto: Indira Juratek, Unsplash