Dobra knjiga: Prolazne pojave

Godina je 2025. i u svijetu je uveden univerzalni temeljni dohodak. Ljudi više ne trebaju biti zaposleni da bi si osigurali egzistenciju i sada imaju slobodnog vremena napretek.

Bračnom paru Oršić, Olgi i Gregu, ova je novonastala situacija razotkrila mnoge pukotine u njihovom partnerskom odnosu. Osjećaji distance i nezainteresiranosti između supružnika ponukali su Olgu da nakon dugog niza godina posjeti svoj rodni otok Zalis. Odluka da barem nakratko simbolički otputuje iz svog braka ujedno je i odluka da ponovno doputuje u vlastito djetinjstvo i mnoge naizgled izgubljene uspomene povrati u pamćenje. Olga Ivelja Oršić središnji je lik romana „Prolazne pojave“ (CeKaPe, 2022.) kojeg potpisuje Suzana Bosnić Majcenić. Iako Olgina priča čini okosnicu romana on sa svojom distopijskom notom donosi i autoričina promišljanja o svijetu u kojem živimo i smjeru u kojem se čovječanstvo kreće na krilima novih tehnologija.

Te se noći Greg budan okretao po krevetu. Grad je bio bez struje zbog preopterećenja prijenosne mreže. Nije imao što raditi osim leći. Svi su prozori bili otvoreni. Znojio se i suočavao s ogoljenim vremenom. Praznim vremenom. Vremenom lišenim osjećaja življenja. Sve ono vrijeme koje mu je prije izmicalo i uvijek mu nedostajalo, sad ga je bilo uhvatilo u sebe, potpuno i nemilosrdno. I bilo je samo njegovo, do te mjere da mu se gadilo. Bio je sam. I bio je osuđen na vrijeme. Vrijeme ga je stezalo u upornu zagrljaju, do gušenja. Vrijeme ga je zatočilo. Ništa osim vremena nije imao.

Kad se tome pridoda i živopisna plejada žitelja otoka Zalis onda ovaj roman možemo čitati na tri razine: individualnoj kroz Olginu sudbinu, lokalnoj kroz međusobne odnose mještana i njihov odnos prema strancima te globalnoj portretiranoj kroz gradski život Olge i Grega u nekom „novom vrlom svijetu“. Olgin povratak korijenima podsjeća nas da ne možemo krenuti naprijed sa svojim životom dok nismo prihvatili svoju prošlost ma kakva ona bila. Ponekad su nesvjesni mehanizmi kojima se služimo u obrani od traume i boli isti oni koji nas onemogućavaju da ostvarimo pozitivna životna iskustva poput bliskosti i ljubavi. Zaštita u jednoj fazi života postaje smetnja u drugoj. Zidovi koje je Olga izgradila u djetinjstvu da bi se iza njih sklonila od boli gubitka majke, vječno odsutnog oca i neprihvaćanja okoline jer je otac oženio strankinju, a ne neku „domaću“ ostali su čvrsto stajati između nje i Grega u njihovom braku.

S. Bosnić Majcenić u otočku sredinu smješta osebujne likove i njihove neobične životne priče koje nas vraćaju na onu biblijsku „tko je bez grijeha, neka prvi baci kamen“ i kako jedno naizgled nebitno, dobro ili loše, djelo može pokrenuti lavinu sličnih događanja.

Imala je osjećaj kao da se događa sve ili ništa. Gušila ju je potreba za razrješenjem, a sve je titralo u nejasnoći, ništa nije bilo na svome mjestu i nešto se moralo promijeniti, nešto se moralo definirati, pa i krajem ako treba.

I dok čitajući „Prolazne pojave“ svjedočimo Olginom suočavanju s prošlosti i razotkrivanju nekih dugo skrivanih tajni njenih sumještana na Zalisu, istodobno se susrećemo s autoričinim opisom svijeta i života koji nas moguće očekuje u skoroj budućnosti. Svoja promišljanja diskretno upliće u unutarnje monologe koje pojedini likovi vode sami sa sobom ili dijaloge koje vode međusobno. Kraj romana donosi rasplet za Olgu i Grega kao i ostale likove, a čitatelja ostavlja s pitanjima kako će doista izgledati naša bliska i dalja budućnost te kakav svijet nam donosi najavljena četvrta industrijska revolucija i hoće li i ona, poput drugih u prošlosti, „pojesti svoju djecu“.

Ostale prijedloge knjiga koje valja pročitati potražite u rubrici DOBRA KNJIGA.

Tihana Malenica Bilandžija

– psihologinja, sistemska konstelatorica, coach i trenerica u području osobnog i organizacijskog razvoja; autorica stranice Inspiracija.net

Foto: Pexels, PR