Food blogerica Doris Valković izdala je svoju prvu kuharicu Biljni užitak

 

Doris Valković, food i gastro blogerica te autorica na Budi Dobro, poznatija iza imena i bloga Foodoris, upravo je izbacila svoju prvu kuharicu – Biljni užitak.

Kuharica dolazi u elektronskom izdanju, a na 79 stranica možete pronaći više od 40 veganskih recepata. Uz recepte, Doris je dio kuharice posvetila i opremi koju koristi u svojoj kuhinji, kao i o principima na kojima se temelji njeno pripravljanje hrane. Dodatno, kuharica sadrži planer za lakše kreiranje tjednog/mjesečnog jelovnika i karticu u koju možete upisati sastojke te proces pripreme vlastitih recepata.

Kuharicu Biljni užitak Doris je u potpunosti složila sama, od recepata, fotografija do dizajna, što joj daje posebnu vrijednost. Kuharica se može u pdf.- u čitati na svim uređajima, a kupnjom dobivate link za skinuti kuharicu (cijena je 9.64 dolara, što je oko 60,73 kn).

Sve ovo je bilo i više nego dovoljno razloga da popričamo s mladom riječankom o ideji i motivaciji za kuharicu, o sve većem trendu veganstva te općenito o životu. Što nam je sve otkrila pročitajte u nastavku u razgovoru Doris Valković i Indire Juratek.

Tvoja prva kuharica Biljni užitak upravo je ugledala svjetlo dana i razveselila mnoge. Biljni užitak donosi preko 40 recepata baziranih na prirodnim namirnicama biljnog porijekla. Želja ti je bila da ova kuharica inspirira, potiče i stvara zadovoljne kuhare amatere koji svojim kuhanjem usrećuju sebe i ljude oko sebe. Što po tebi ovu kuharicu izdvaja od ostalih?

Ono što ovu kuharicu izdvaja od drugih je to što su recepti bazirani na namirnicama biljnog porijekla, prilično jednostavni i raznovrsni. Također velika većina recepata su bez glutena. Recepti koji se u njoj nalaze pripremam često, a tu su recepti za doručak, ručak, večeru, slastice, snackove i namaze te napitke. Vjerujem da si svatko može pronaći nešto za sebe u kuharici.

Što te motiviralo da svoju ljubav prema hrani pretočiš i u kuharicu?

Imala sam ideju napraviti video recepte i uobličiti ih u nešto poput tečaja, no kada sam krenula snimati nisam bila u nekom najboljem stanju i shvatila sam koliko je to veliki zalogaj pa sam odlučila zaustaviti snimanje. No kako volim dosta brzo krenuti u realizaciju svojih ideja (klasična ovnica) nisam htjela zanemariti želju da napravim nešto svoje, nešto drugačije i nešto s čime se mogu ponositi. Tada mi je kliknulo – pa e-book “tick all the boxes” odnosno obuhvaća sve gore navedeno. Brže – bolje sam krenula istraživati kako uopće napraviti kuharicu, što se dizajna tiče. Idući dan već sam imala popis ideja i krenula testirati recepte.

Vjerujem da sve što unosimo u nas djeluje na našu energiju i energetsko polje pa me oduševio naziv kuharice – Biljni užitak. Koliko je po tebi za naš sveukupni wellbeing i self-care nužno i važno voditi računa o tome što jedemo i na koji način pripremamo obroke?

Nakon dugo godina kažnjavanja sebe što bih pojela nešto “nezdravo” shvatila sam da si upravo tim kažnjavanjem radim gore i stvaram potpuno krivi i nezdravi odnos prema hrani. Imala sam perioda kada sam bila skroz fokusirana na “clean eating” odnosno na prehranu koja je prilično restriktivna, jer zagovara jedenje samo “zdravih” namirnica. Smatram da takav, ograničavajući, odnos prema hrani definitivno nije dobar i ne treba si braniti jesti određenu hranu, osim naravno zbog zdravstvenih razloga. Mislim da je bitno slušati svoj organizam i priuštiti si taj sladoled, tu čokoladu, pizzu ili ostalu hranu koja se naziva lošom ako za time zbilja žudimo, pritom ne mislim svakodnevno u velikim količinama. Kažnjavanjem, restrikcijom i strogim dijetama nećemo ništa dobroga dugoročno postići.

Mislim da prehrana treba biti raznovrsna, no bazirati se na prirodnim namirnicama, što znači da bi većina namirnicama koju konzumiramo trebala dolaziti direktno iz prirode, jer takva ima najbolju energiju i najviše nam služi. No isto tako povremeno si za gušte priuštiti nešto za čime žudimo. Kao i svugdje, balans je i ovdje ključan.

Na IG profilu Foodoris prati te više od 12000 ljudi i ta brojka stalno raste. Imaš li osjećaj da mijenjaš stav ljudi prema hrani?

Huh, teško mi je dočarati ovaj veliki broj pratitelja pa mi je teško i predočiti si koliko utječem na baš svih njih ili većinu. Iskreno, meni nije cilj mijenjati stavove ljudi. Davno sam shvatila da je to nešto što je prilično teško i iziskuje jako puno energije, a često je i potpuno lupanje u prazno. No ipak, ljudi koji me prate sami žele promjenu. Cilj mi je pružiti izbor plant-based recepata te osvještavati postojanje raznih mogućnosti i raznovrsnosti takve prehrane. Po komentarima i porukama vidim da se dosta ljudi interesira za moje recepte, a time i za prehranu baziranu na namirnicama biljnog porijekla. Zahvaljujući fotografijama, koje definitivno na prvu privuku pratitelje, uspijevam dočarati koliko takva prehrana može biti privlačna, a onda se pratitelji na temelju toga “ohrabruju” na pripremu kod kuće. To je moj cilj.

Sama pripremaš, stiliziraš i fotografiraš svoja jela. Koliko ti taj kreativni proces u kuhinji i oko hrane pomaže da budeš dobro?

Za mene je navedeni proces meditacija, ljubav i čisto uživanje. Zbilja mi nije teško po cijele dane kuhati, namještati i fotkati hranu. Teško mi je i izdvojiti koji mi je segment najdraži. Zapravo, cjelina koju čine veseli me i zbog ovog posla koji radim, zbilja sam zahvalna i više nego dobro, jer ipak radim ono što volim 🙂

U svijetu je trenutno totalni hype oko veganizma, kod nas se sve to polako budi. Nailaziš li osobno na predrasude spram veganizma?

Predrasuda je uvijek bilo i nažalost, uvijek će ih biti. No, treba pristupiti takvom problemu staloženo, a ne agresivno, kako se zna često reagirati. Ljudi su naučeni raditi određene stvari o kojima često niti ne razmišljaju, kao svojevrstan automatizam, kao da im je prirođeno – pa tako recimo ne znaju odakle meso iz trgovina dolazi. Pritom ne mislim na zemlju porijekla, već na živo biće koje bi možda na nekoj farmi mazili, dragali i govorili kako je slatko. Često nisu svjesni svojih radnji i postupak, te koliko to utječe na okoliš, životinje i ljude oko njih. Treba raditi na osvještavanju, edukaciji i pružanju mogućnosti i opcija.

Čini li ti se da je veganstvo budućnost čovječanstva?

Ja se iskreno nadam! No isto tako sam, rekla bih, realist. Teško, gotovo nemoguće je, da će se apsolutno svi odreći namirnica životinjskog porijekla. Bilo bi to previše utopistički. Ali da će se smanjiti konzumacija mesa i ostalih namirnica životinjskog porijekla – hoće. Već se takve stvari događaju i sve su češći slučajevi prelaska na veganstvo, barem što se moje okoline tiče, ali i ono što pratim po raznim medijima.

Što misliš da kao čovječanstvo moramo promijeniti kako bismo imali zdravo sutra?

Odnos prema prirodi, odnos prema drugima i sebi. S koronom, kada su se dogodili lockdownovi diljem svijeta, se vidjelo koliko utječemo na prirodu, koliko je zagađujemo, trujemo i ne poštujemo. Uzalud sva silna “zdrava”, “prirodna” hrana ako pijemo vodu koja je zagađena, ako udišemo zrak koji nas truje. Smatram da edukacijom, prvenstveno djece, možemo imati šansu za zdravo i bolje sutra.

2020. je bila godina velikih promjena i velikih izazova. Koji je tebi osobno bio najveći izazov godine koju ćemo pamtiti?

Meni je osobno 2019. godina bila jako teška i tada sam doživjela neke slomove, padove i teške trenutke. Nakon nje 2020. mi nije predstavila tešku godinu već samo mogućnost da se u usporenom ritmu vratim sebi, svojim potrebama, svojim željama. Mislim da sam iskoristila najbolje što sam mogla vrijeme koje nam je “dano” i ne smatram to kao nešto loše već pruženom drugom šansom da si posložimo prioritete, živote i osvijestimo što je zbilja bitno.

2021. ti je dobro počela. Iako je 1/3 već iza nas, kakvom se nastavku nadaš?

Nadam se da će nam se životi početi odvijati bez otežanih okolnosti, da ćemo nastaviti s “normalnim” životom nešto pametniji, “budniji” i zahvalniji.

 

Više informacija možete pronaći na blogu foodoris.com, na društvenim mrežama Foodoris ili putem e-maila foodoriss@gmail.com

 

 

Foto: Doris Valković