Emocije – naš putokaz kroz život

 

Jeste li svjesni svojih emocija? I znate li zašto je to važno?

Zato jer su naše životne suputnice koje šapuću, a kad treba i viču na nas ovisno o tome u kakvim okolnostima živimo. Pritom ne mislim na fizičke uvjete (iako i oni pobuđuju emocije) već na to jesmo li zadovoljni poslom koji radimo i koji nam osigurava egzistenciju, s kim i kako provodimo svoje vrijeme (partner(ica), djeca, roditelji, prijatelji, poznanici, kolege…), što očekujemo od života i što smo spremni poduzeti da očekivano i dobijemo. A tu je i sve ostalo što čini našu svakodnevicu. Emocije su te koje nam govore: „Hej, sad ti je baš dobro u životu!“, „Ovo je bolan gubitak, treba ti vremena da ga prihvatiš.“ ili „Zašto dozvoljavaš da te kritizira svaki put kad razgovarate?“.

Emocije nam uvijek vjerno služe i, usuđujem se reći, primarni su indikator jesmo li na pravom mjestu u pravo vrijeme s pravim ljudima te putokaz je li odabrani smjer našeg života onaj najbolji za nas. Zamka u koju lako upadamo je kad nedovoljno pažnje posvetimo njihovom nijansiranju. Nerijetko ćemo neugodne emocije opisati kao „stres“ i time si onemogućiti da dublje istražimo što nam one poručuju. Primjerice, taj „stres“ koji osjećamo na poslu može ustvari biti strah (od neuspjeha) kad nam se dodjeli izazovan novi projekt ili tuga i razočarenje jer naš dugogodišnji trud i rad nisu nagrađeni (iznevjerena očekivanja). Ili se pod krinkom stresa krije ljutnja jer podnosimo potpuno neopravdano ponižavanje suradnika ili nadređenih radeći posao koji ustvari volimo i ne želimo ga mijenjati. Znati dobro očitati vlastito emotivno stanje može biti izazovno jer se emocije vole zakamuflirati o čemu svjedoči sljedeća priča iz knjige Jorgea Bucaya „Priče za razmišljanje“:

U dalekome kraljevstvu do kojeg ljudi nikad ne mogu stići, ili kojim možda neprestano prolaze a da toga nisu svjesni…

U čarobnome kraljevstvu, u kojem se neopipljive stvari materijaliziraju…

Bilo jednom…

Jedno prekrasno jezero.

Rukavac kristalno bistre i čiste vode, u kojem su plivale ribe svih mogućih boja i na čijoj su se površini neprestano odražavale sve nijanse zelene. Tome čarobnom i prozirnom jezeru, s namjerom da se zajedno okupaju, približili su se Tuga i Bijes.

Oboje se razodjenuše pa goli zakoračiše u jezero.

Pomahnitalo (jer bijes je uvijek takav), užurbano, i ne znajući zašto, Bijes se na brzinu okupa te pohita van iz vode. Ali bijes je slijep, ili barem stvarnost ne razaznaje jasno, pa kad se onako gol i užurban nakanio izaći, odjenuo je prvo na što je naišao. Tako se zbilo da odjeća koju je na sebe navukao nije bila njegova nego je pripadala Tuzi.

Ogrnut tugom, Bijes ode.

Vrlo mirna i staložena, već prema običaju spremna ostati tamo gdje se nalazi, Tuga završi s kupanjem i, bez imalo žurbe (ili bolje rečeno, bez ikakva poimanja vremena), lijeno i sporo izađe iz jezera. Na obali ustanovi da njezine odjeće nema.

Svi dobro znamo da Tuga nikako ne voli biti ogoljena, pa odjene jedino što je pronašla pokraj jezera, odjeću koju je ostavio Bijes.

Govori se da sve od toga dana, vrlo često, kad susretnete slijepi, okrutni, strašni i ljutiti bijes, ako se malo potrudite, uvidjet ćete da je bijes samo maska i da se iza bijesnog lica… zapravo krije tuga.

Što su emocije ili čuvstva?

Po svojoj definiciji, emocije ili čuvstva su doživljaji izazvani nekom vanjskom ili unutarnjom situacijom, a koja će se od njih pojaviti ovisi o karakteristikama situacije ili događaja te imaju ulogu da nas navode na djelovanje. U korijenu riječi „emocija“ krije se latinski glagol „motere“ koji znači „kretati se“. Dakle, doživljavanje bilo koje emocije sa sobom donosi potencijal aktivnog djelovanja, a neugodne su posebno vješte u stvaranju pritiska da uklonimo njihov uzrok. Međutim, kad to znači donošenje nekih značajnih odluka poput prekida veze ili rastave braka, promjene posla ili preseljenja onda nam nerijetko bude lakše potiskivati ih i ignorirati u nadi da će nas pustiti na miru. Ali, to se u pravilu ne događa samo od sebe već upravo suprotno: stisak postaje sve jači i učestaliji, a moguće negativne posljedice po našu dobrobit (čitaj: zdravlje) sve ozbiljnije i opipljivije.

Tuga nam signalizira gubitak nečega što smo cijenili i voljeli ili čemu smo težili, ljutnja nemogućnost da dobijemo nešto što želimo u vidu ostvarenja konkretnog cilja ili postignuća, ali i poštovanja ili ravnoteže primanja i davanja u međuljudskim odnosima. Strah nam govori da smo u opasnosti, a zavist da želimo imati ili postići nešto što netko drugi već posjeduje ili je ostvario. Radost upućuje na ostvarenje nekog cilja ili ispunjenje želje, a krivnja da smo iznevjerili svoja ili tuđa očekivanja ili se, pak, ogriješili o općeprihvaćene društvene norme koje propisuju što je to moralno i etično ponašanje. Ovo su samo neke od emocija koje doživljavamo, a njihova raznolikost potvrđuje složenost i bogatstvo doživljaja koje osjećamo vezano uz nas same i sve što nas okružuje.

Nije slučajnost što je u ovom tekstu više prostora posvećeno neugodnim emocijama jer njihovo često i intenzivno doživljavanje, odnosno fiziologija u tijelu koja je u njihovoj osnovi, može dugoročno imati značajan negativan učinak na naše zdravlje. Rezultati znanstvenih istraživanja koja su se bavila emocijama ukazuju na povećani rizik od razvoja bolesti poput raka kod ljudi koji su skloni dugoročno potiskivati neugodne emocije, konkretno ljutnju, na način da je ili uopće ne osvještavaju u situacijama kada je osjećaju ili, ako je ipak svjesno dožive, odluče je ne izraziti kao niti išta poduzeti kako se ne bi ponovno našli u istoj ili sličnoj situaciji koja će je pobuditi.

Postoji vrlo jednostavna, ali korisna vježba koju možete odraditi kad god osjetite potrebu. Osigurajte si malo vremena (svatko će za sebe najbolje procijeniti je li to petnaest minuta, pola sata ili sat vremena) bez vanjskih ometanja i odgovorite na pitanja u nastavku. Efekt ovog procesa će biti još bolji ako pitanja i odgovore zapišete na papir te ih imate pred sobom crno na bijelo, a možete ga sačuvati i kao podsjetnik kojem se uvijek možete vratiti.

Kako sam se osjećao(la) većinu vremena prošli tjedan, proteklih mjesec i godinu dana?

Kad (iskreno!) odgovorite na ovo pitanje, osvijestite koja je emocija prevladavala u vašem životu proteklih godinu dana. Je li ih možda bilo više pa su se nekako podjednako izmjenjivale u različitim razdobljima tijekom tih dvanaest mjeseci ili su funkcionirale u nekoj kohabitaciji jer su se odnosile na različite segmente života (radost u privatnom, a ljutnja u poslovnom okruženju ili obratno). Sjetite se Bijesa u Tuginoj odjeći i Tuge u Bijesovoj odjeći. Je li određena emocija ostala skrivena iza neke druge koja je naizgled vidljivija?

Koji su bili glavni okidači za pojavu tih emocija? U kojoj ste mjeri mogli utjecati na njih svojim djelovanjem?

Jesu li to bili ljudi, događaji, okolnosti…? Ako postoje, uočite obrasce i jasno definirajte uzročnike svojih ugodnih i neugodnih emocija. Ako ste na neke od okidača mogli utjecati, što ste poduzimali i koliko je to bilo uspješno? Zabilježite učinkovite taktike.

Kako možete u budućnosti aktivno djelovati na povećanje učestalosti uzročnika ugodnih, a smanjenje onih koji dovode do neugodnih emocija?

Osim dosadašnjih načina na koji se nosite s vlastitim emocijama razmislite ima li još prostora za vaše djelovanje i ako ga ima, popišite sve ideje koje vam padnu napamet bez procjenjivanja njihove izvedivosti i učinkovitosti („brejnstormajte“ bez zadrške). Kad ste iscrpili svoje kreativne resurse klasificirajte ih po tome u kojoj mjeri ih smatrate primjenjivima i korisnima u praksi po načelu uloženo/dobiveno. Naravno, sve što vam se pokazalo učinkovitim u prošlosti (i što ste zapisali pod prethodnim pitanjem) nastavite koristiti i ubuduće.

Što ćete od ideja s vašeg popisa prvo i odmah početi primjenjivati u praksi?

Izaberite nešto jednostavno što možete s lakoćom odmah implementirati i što će vas, kad zaživi, motivirati da se „bacite“ na realizaciju i ostalih zahtjevnijih „strategija“ reguliranja emocija.

Ako se želite kontinuirano posvetiti osvještavanju svojih emocija i stanja (a time i bolje čuti što vam imaju za reći), preporučujem vođenje „dnevnika emocija“ kojeg onda možete prelistavati ili scrollati ako ga vodite u bilješkama mobitela te tako pratiti promjene (ili njihov izostanak) kroz vrijeme. Poželjno ga je popunjavati povremeno u nekim pravilnim razmacima (tjedno ili mjesečno) ili možete odabrati varijantu da za njim posežete samo u slučajevima kad se dogodi neka „emotivna“ situacija koju smatrate važnom za zabilježiti. S obzirom da živimo brzo, dovoljno ga je voditi u natuknicama, a ako uživate u pisanju onda si dajte oduška. Ovakvom jednostavnom praksom postižemo veću svjesnost i jasnoću o emocijama koje doživljavamo i, s vremenom, ih možemo početi bolje regulirati. S jedne strane, djelujemo na način da si planski i namjerno kreiramo što više okolnosti za koje znamo da će nam pobuditi ugodne emocije, a s druge da sprječavamo i uklanjamo one za koje znamo ili pretpostavljamo iz prethodnog iskustva da će rezultirati neugodnim emocijama. Umijeće življenja, kada pričamo o emocijama, svodi se na vješto balansiranje između to dvoje, a svjesno reguliranje emocija čuva naše zdravlje i kvalitetu života.

 

Možda vas zanimaju slične teme:

Što su emocije i koju poruku donose one nagativne 

Emocije i unutarnji organi – kako su povezani 

 

 

Tihana Malenica Bilandžija

– psihologinja, sistemska konstelatorica, coach i trenerica u području osobnog i organizacijskog razvoja; autorica stranice Inspiracija.net

 

 

Foto: PR