Familijari – Duhovne životinje, asistenti u rastu i životni suputnici
Prije dvije godine (skoro pa točno u dan), svojoj sam obitelji obznanila da trebamo udomiti psa.
Iako smo tada (preminula je lani) imali seniorku retrivericu i nismo imali ni najmanju naznaku da itko od nas želi ili razmišlja o novom ljubimcu – i mene je zatekla vijest koja je sama od sebe izašla iz mojih usta. Trebam udomiti odraslog psa, ženku, staru cca dvije godine, blond (prilično specifično, zar ne?)
Nakon što sam odbila sve obiteljske argumente protiv i pregledala sve azile u Zagrebu, otvorila sam oglasnik, upisala parametre pretrage, a njena slika je bila prva – plava dvogodišnja psica s tragom ruža, crvenih usana na vrhu glave. Njena adresa: Bjelovar.
Nešto logike posjedujem i sama pa sam se uvjerila kako je suludo pored toliko pasa u Zagrebu, otići po jednog u Bjelovar. Otvorila sam idućih 5-6 oglasa, od čega su mi 3 bila na manje od kilometar udaljenosti od kuće…no ipak, njen oglas nisam ugasila.
Iz dana u dan sam micala jedan po jedan oglas (bez da sam iti probala nazvati ijedan broj), dok njena slika s crvenim usnama na vrhu glave, nije zauzela cijeli moj ekran, kompjuter i srce.
Sutradan smo bili na putu za Bjelovar.
Bila je na privremenom čuvanju kod trenera pasa, u kući s konkretno velikim dvorištem (i još većim pasjim društvom u dvorištu i kući).
„Uđite, otvorite kapiju“ – jedva sam ga čula, koliko su ulazna vrata bila udaljene od dvorišne kapije.
Ja sam otvorila kapiju, on ju je pustio s uzice, a ona je svom snagom potrčala, skočila mi u krilo, polizala po licu i naslonila mi glavu na rame.
Kasnije će do mene doći video i poruka kako je rekao da u svojih 18 godina karijene nije vidio da pas tako ide potpuno nepoznatoj osobi, kao da „ide svojoj mami doma“.
Ljetos, na kavi s prijateljicom, pričala sam joj o nekim svojim iskustvima regresije i rješavanja trauma koje su bile iznimno bolne i duboke, pune „tame“. Plastično se sjećam da sam osjetila kako mi se teška i sumorna energija penje uz kičmu i kako jedva dovršavam rečenicu, koliko mi je bilo teško pričati o tim iskustvima. Misha, koja je mirno spavala ispod stola, u tom se trenu ustala, stala između nas dvije i povratila.
Nisam tome pridavala nikakvu pažnju, dok to nije ponovila u jednoj od mojih budućih regresija, kada je klijentica upravo otpustila golemu energetsku blokadu.
Nije pravilo, ali i danas često povrati kada netko s kim radim oslobodi veliku količinu energije.
S obzirom da su moja osobna energetska čišćenja nakon rada s ljudima puno lakša otkad je Misha u mom životu, logično mi je zaključiti kako je ona preuzela ulogu čistaća moje energije i pružanja zaštite.
Često kada ju gledam, imam osjećaj da je između mene i tog divnog dlakavog tijela, nekakva ženska prisutnost koju ne mogu opisati osim da mi želi dobro i da je tu kako bih ja lakše koračala svojim putem (kakav god on bio, bez obzira znam li ga ili ne).
Ovo je priča o tome kako je Misha mene odabrala, kako mi je ušla u život i kako me svojim postojanjem približila ovome o čemu pišem danas.
Tko su familijari?
Povijesno gledano, koncept familijara opisivan je u tekstovima kao što je Malleus Maleficarum kao način identifikacije i progona vještica tijekom srednjeg vijeka. Familijari su vještičji asistenti koji su najčešće demonizirani, a vještice, odnosno žene, spaljivane (često zajedno sa svojim familijarima).
Kada su služili vješticama, familijare su smatrali zlonamjernima, ali kada su radili za lukave ljude smatrali su ih dobronamjernima.
Vaš kućni ljubimac nije nužno familijar (može biti, ali vjerojatno nije).
Familijar ne mora biti stereotip poput crne mačke, sove ili žabe… familijar može biti bilo koja životinja.
Familijar ne mora biti fizička životinja, može biti vaš familijar u duhovnom svijetu.
Familijari su duhovno povezani s vještom ženom/vještim ljudima i dolaze nam u život kada ih najmanje očekujemo ili kada su nam najpotrebniji za rast i novu fazu života.
Mnoge vješte žene vjeruju kako familijari biraju njih, za suživot i zajednički rad.
Svoje familijare često opisuju kao rekonekciju, odnosno kao nekoga koga poznaju iz prošlih života.
Neki će ljudi imati osjećaj da svoje familijare čekaju dekadama, a neki neće biti ni spremni, ni u mogućnosti ostvariti suživot sa životinjom – no svejedno će im zajednički biti osjećaj da im je ta konekcija i partnerstvo suđeno.
Dok duhovni vodiči u životinjskom obliku pružaju smjernice i savjet, familijar asistira vještici u magičnim i duhovnim radnjama u astralnom području.
Životinjski duhovni vodiči često će imati više komunikacijske inteligencije u smislu misli, govora i jezika, dok su familijarii čvršće povezani sa svojim životinjskim instinktima i prirodom.
Familijari više govore jednostavnim idejama, govorom tijela na isti način na koji komunicira fizički ljubimac ili životinja.
Kako prepoznati familijara
• Jednostavno znate da je vaša životinja familijar
• Potpuno ste svjesni da je životinja odabrala vas i mnogo toga u vezi tog odnosa vam je nejasno, ali naprosto osjećate i znate da je tako moralo biti i da je sve u redu.
• Često imate osjećaj da prepoznajete svoju životinju otprije, iz nekog drugog života/vremena/prostora.
• Imate snažan intuitivni osjećaj da je vaša životinja drukčija od drugih i posebna (ne posebna kao što je svaki ljubac poseban svom čovjeku, već nekako „drukčije“ posebna, najčešće potpuno neobjašnjivo)
• Vaša životinja je iznimno vezana za vas i rijetko vas ispušta iz vida
• Imate ili osjećaj ili fizičke dokaze da vaša životinja „čisti“ vaš energetski prostor
• Vaša životinja s radošću sudjeluje u ritualima, meditacijama, praksi joge i sl.
• Imate osjećaj da vaša životinja vidi/čuje i osjeća ono što je vama nevidljivo i da vas štiti od negativnog
• Instinkt vaše životinje toliko je istančan da osjeti opasnost i reagira unaprijed (upozorava)
Kako brinuti o svom familijaru?
Pričajte sa svojom životinjom. Čak i kada vam se čini da ste potpuno skrenuli s uma jer gledate životinju u oči i pričate joj, nemojte joj uskraćivati komunikaciju i verbalnu ljubav. Vaš familijar (ili vaš ljubimac a i bilo koja životinja) želi čuti kako se osjećate, želi čuti što osjećate prema njemu/njoj, želi se povezati s vama na ovaj način.
Poštujte svoju životinju. Poštujte njenu autonomiju, njene granice, prostor, želje i mogućnosti. Ako vaš familijar nije raspoložen za druženje ili sudjelovanje u ritualima, poštujte tu odluku i ne forsirajte. Iako ste formalno vlasnici životinje, duhovno niste vlasnici nikoga ni ičega i ono što želite za sebe, omogućite i onima koje volite.
Dozvolite svom familijaru da radi ono za što vam je došao/la u život. Ako je misija vašeg familijara pogurnuti vas u osobni rast, dublje u duhovnost ili u neku konkretnu fazu vašeg života, ne ignorirajte ta nastojanja i ne opirite se procesu. Familijar koji ne može živjeti svoju svrhu, jednako kao i čovjek, propada i vene. Prepustite se i svojoj i njegovoj intuiciji.
Meditirajte zajedno. Vježbajte zajedno. Igrajte se. Volite se. Prepustite se mudrosti jedno drugog .
Namaste.
Maja Mačković
– Regresoterapeutkinja i trenerica mindfulnessa, hiper kreativka sa zlatnim rukama. Svoje traume i boli sam pretvorila u iskustva pomoću kojih danas vodim žene na put samoiscjeljenja i ljubavi prema sebi. Njegujem menstrualnu mudrost, ženske cikluse, živim svoju slobodu i obožavam život.
Foto: UNsplash, Maja Mačković
POST COMMENT