parallax background

Jadranka Lacković ojoMAGico: Sjetite se čuvati svoje svjetlo i u mračnim trenucima

aditivi i alergije
Vrste prehrambenih aditiva i alergije koje uzrokuju
studeni 20, 2021
unutarnje vodstvo
ZEN tarot – Unutarnje vodstvo
studeni 21, 2021

 

Jadranka Lacković je riječka umjetnica koja djeluje pod umjetničkim imenom ojoMAGico. Iako je ojoMAGico optička iluzija, mi smo se uvjerili kako je Jadranka vrlo stvarna, ali nadasve magična žena.

Tanka je ta linija između jave i sna pa dok smo plovili njenim morem umjetničkog izražavanja, na momente nam se činilo da smo otputovali na “drugu stranu.” Jadranka vješto more i sol pretvara u djela koja će vas očarati, s jednakom lakoćom oslikat će i najveće zidove, a razgovor s njom je prava terapija. Baš kao i grad u kojem je rođena, Jadranka ima karizmu kojoj je teško odoljeti. Razgovarali smo o Rijeci, umjetnosti, art terapiji, razumijevanju svijeta i sebe unutar njega te o pregršt drugih zanimljivih stvari. Što nam je Jadranka sve otkrila pročitajte u nastavku u njenom razgovoru s Indirom Juratek.

Rođena si u Rijeci u kojoj i živiš. Sigurno se možemo složiti da je Rijeka oduvijek imala i ima nešto drugačije, nešto posebno, da je grad kulture, urbanog života, uvijek svoja i posebna – baš poput tebe. Što je za tebe Rijeka? Zašto voliš grad koji teče? Koliko te Rijeka oblikovala kao umjetnicu?

Rijeku neizmjerno volim iako smo u našem odnosu imali uspone i padove. Već sam par puta pomislila kako je vrijeme da naprosto pokupim stvari i odem ća, ali još uvijek nisam pronašla grad koji bi mi je uspješno zamijenio. Kako sam krenula intenzivnije putovati to sam više pronalazila razloge za vratiti se i ostati. Puno je tu stvari koje bi promijenila, puno je prepreka, ali nisam digla ruke, trudim se poboljšati stvari na koje mogu utjecati. Volim riječki mentalitet, geografsku poziciju, činjenicu što mi je sve blizu – otoci, šuma, planine. Zagreb, Trst, Ljubljana… sve je “odmah tu”. Putujem često, ali tu se uvijek vraćam sa željom da doživljeno i naučeno podijelim s lokalnom ekipom. Mislim da je ono što me je najviše oblikovalo činjenica da sam “trećemajsko dijete”. Odrasla sam u zgradi koja se krajem 80ih godina gradila za radnike brodogradilišta 3. Maj. Povijest će pokazati kako je to bila zadnja zgrada, a moja sestra je bila prva beba te zgrade. Odrasla sam okružena radnicima koji su gradili identitet ovoga grada, odrasla sam okružena ljudima iz svih dijelova bivše Jugoslavije. Slavili smo i “naše” blagdane i pravoslavne, muslimanske.. .otkad znam za sebe prihvaćanje ljudi različitih nacionalnosti i vjeroispovijesti mi je najnormalnija stvar na svijetu. Kao što bi i trebalo biti ali eto, nije. Sretna sam što sam od najranije dobi bila okružena različitim kulturama i to se ponajviše vidi u ilustracijama koje sam u početku stvarala pod imenom ojoMAGico.

jadranka lacković ojomagico

Završila si Srednju školu za primijenjenu umjetnost i dizajn, smjer industrijski dizajn. Akademiju primijenjenih umjetnosti upisala si kao grafičar, da bi se kasnije prebacila na smjer primijenjenog slikarstva. Diplomski rad radila si u sklopu kolegija Kostimografija i moda. Staž si odradila u Gradskom kazalištu lutaka. Sviđa mi se tvoje „lutanje“. Kako sama gledaš na svestranost raznih umjetničkih izričaja koji te privlače?

Meni je to lutanje jako prirodno i produkt je slušanja sebe. Ponekad sam slijedila želju da naučim nešto novo, a ponekad mi se pružila prilika da učinim nešto i pristala sam bez obzira na nesigurnost i misao kako neću biti dobra u tome. Kostimografija mi je dugo bila ‘’dream job’’ sve dok nisam iskusila kako izgleda rad u kazalištu/filmu i zaključila da to definitivno nije za mene, s druge strane nikada se nisam mogla niti zamisliti kao osoba koja bi nekoga učila slikati pa evo, već 6 godina u ArtMašini podučavam ljude crtanju i slikarstvu i sudeći po reakcijama to mi dobro ide. Najveći mi je izazov kada mi dođu srednjoškolci na pripremu za akademiju, to radim isključivo u radu jedan na jedan. Imala sam dvije situacije gdje sam radila s ljudima bez apsolutno ikakve likovne ‘’podloge’’ i ‘’upisali smo’’, nakon intenzivnog rada, i modni dizajn i akademiju! Sjećam se prve djevojke na pripremi, mučila se jako i tehnički i psihički i nikako nisam uspijevala doprijeti do nje. Naposljetku sam ju pitala je li trenirala ikada išta, rekla je da trenira plivanje. Ni danas mi nije jasno zašto sam ju to pitala, ali to je bio prijelomni trenutak, plivanje! Sportaši imaju disciplinu i zapravo ih je jako lako naučiti crtati, samo trebaš znati iz kojeg kuta pristupiti. Nisam educirani pedagog, ali osjetim kako doprijeti do ljudi. Što se tiče mog osobnog stvaranja, iskreno najviše mi leži grafičko slikarstvo, da mislim da bi to najbolje tako opisala. Kada slikam zapravo crtam kistom i bojama. Grafika me je uvijek privlačila, ali već tijekom prve godine shvatila sam da mene kod grafike privlači način izrade matrice i da mi je apsolutno nebitno otiskivanje i multipliciranje motiva. To tiskanje mi je uvijek bila kompletna tlaka i nakon druge godina otišla sam na slikarstvo gdje mi je tadašnji profesor rekao kako sam hodajuća kontradikcija – “Slikate kao grafičar, fotografirate kao slikar, a rođeni ste kipar.”

jadranka lacković ojomagico

Kada bi nas ugostila u svom ateljeu što bismo tamo našli? Živiš li u kreativnom neredu ili voliš red? S koji materijalima najčešće radiš?

Red u kreativnom neredu! Mnogima moj radni prostor vjerojatno djeluje konfuzno, ali ja točno znam gdje se što nalazi. Nisam minimalist, daleko od toga, imam faze sakupljanja, ali i faze čišćenja onoga što više ne služi svrsi. Najčešće materijal i sakupljene stvari doniram dalje i veseli me vidjeti kako taj jednostavan čin prosljeđivanja omogući predmetu da zaživi novim životom! Atelje u kojem stvaram je ujedno i prostor u kojem vodim tečajeve slikarstva i crtanja stoga imam stvarno puno materijala, ali od toga najčešće koristim: ugljen, tuš, crni i bijeli akril i crnu i bijelu uljenu boju. Boje trenutno jako rijetko koristim. Uglavnom plavu, ponekad žutu. I crvenu. Dosta primarno.

jadranka lacković ojomagico

Koje je tvoje prvo sjećanje vezano uz slikarstvo i boju?

Kada sam bila mala imali smo jedan smeđi tabure u kojemu sam izbušila rupicu i unutra ubacivala svoje omiljene bojice. To je bila moja ušteđevina bitnih stvari. Iskreno ne sjećam se koliko sam to dugo radila, ali kada smo ga bacali, jer je već stvarno bio u lošem stanju, otvorila sam ga da spasim svoje blago i unutra sam pronašla sve moguće nijanse – plave.

Osobno smatram da je kreativna energija najveća pokretačka sila u Svemiru. Kako ju ti doživljavaš?

Zatekla si me u trenutnu kada sam stala. Jesen je obično trenutak kada rezimiram odrađenu sezonu, a unazad par mjeseci uistinu mi je bio turbo tempo. Dugo mi je trebalo da shvatim kako je odmor bitan dio rada. Imala sam gadan burnout prije 2 godine i obećala sam sama sebi da si to više nikada neću napraviti stoga se trenutno držim one – stani da bi ponovno krenuo.

jadranka lacković ojomagico

Dolazi li ti inspiracija sama ili imaš neki ritualni proces kako lakše kanalizirati svoj dar?

Često sam sama i jako dobro znam slušati sebe. Prirodno mi dolazi da konstantno upijam energiju oko sebe. Dugo sam se mučila s time da shvatim što je moje, a što sam putem pokupila. Pozitivna strana je što dok crtam nekako osjetim boju mjesta. Do sada sam imala tu sreću da su svi naručitelji bili ok s time da mijenjam skicu tijekom izrade i uvijek na kraju kažu kako se savršeno stopilo s okolinom. E sad, kada su u pitanju osobni radovi crtam/slikam tek kada imam potrebu izbaciti nešto iz sebe, to bude frustrirajuće, iscrpljujuće, ali istodobno i oslobađajuće. Pred 4 godine otac mi je preminuo od karcinoma gušterače. U tom period ruke me uopće nisu slušale. Poslove sam doslovce odrađivala. I onda sam uslijed ”onog burnout-a’’, u krajnjem stupnju nemoći počela sama sebi zadavati tehničke vježbe, slikala bi desnom rukom (lijevak sam), nanosila sam boje, gradirala sam plavu…I nakon par mjeseci se nakupilo tih papira koje mi je bilo žao baciti. Onda sam se sjetila kako sam na akademiji eksperimentirala s grattageom i premazala sam sve voskom, pa crnim akrilom i odjednom sam imala ispred sebe gomilu crnih papira na kojima sam krenula raditi portrete tate. Kada sam loše nesvjesno se krenem češati/grebati i ovo je bio način da grebem o nešto drugo. A i sama ta činjenica da iz crnila izvlačiš poznato lice, lice kojeg više nema….ne znam, trebalo mi je to. I dalje ne znam kako sam ih točno napravila, ali jesam i ne bi ih uspjela ponoviti. Haha ajme, mislim da je ovo bio najduži način na svijetu da ti kažem kako mi – inspiracija dolazi sama.

jadranka lacković ojomagico

Kada sam se prvi put upoznala s tvojim umjetničkim radom bilo je tu mnogo simbola, znakova, orijentalnih simbola… U zadnje vrijeme uočavam više morskih motiva, poput riba. Jesu li to neki tvoji unutrašnji procesi ili više svjesni interesi i odabiri?

Kombinacija. Ilustracije koje spominješ nastale su pred 10ak godina. U to vrijeme tek sam diplomirala na akademiji i tražila sam posao. Imala sam jako puno vremena koje sam kratila crtanjem. Stvari koje sam nekada crtala na zadnjoj stranici školskih bilježnica tada sam počela komponirati u priče. Nikada to nisam pretjerano ozbiljno shvaćala, to je bila vrsta igre i ‘’pražnjenja glave’’. Ni dan danas mi nije jasno kako se točno moje igranje pretvorilo u to da ljudi znaju za ojoMAGico i da dajem intervjue portalima koje i sama redovito čitam i čiji rad iznimno cijenim. MAG u ojoMAGico je prvi lik kojeg sam crtala krajem 2010. godine, početkom 2011. To sam zapravo crtala sebe s bradom, ali iz nekog razloga danas ljudi misle da je to Božo Vrećo. Uvijek me to nasmije kad čujem! Što sam pričala? Ah da, koristila sam jako puno simbola, jer je to bio način da ispričam priču unutar jednog papira. Ribe koje danas crtam rezultat su igre nastale krajem 2019. godine na Palmižani. Povukla sam se na 2 mjeseca biti sama i vrijeme sam provodila hodajući po otoku. U jednoj od šetnji vidjela sam omot od sardina na podu, podigla sam ih i krenula baciti, ali budući da sam imala papire i tuš sa sobom pomislila sam da bi bila ok vježba nacrtati ih. Jedan barba je rekao da su super ali ‘’dal znan nacrtat šanpjera’’, pa sam nacrtala i njega! I tako smo kroz međusobnu šalu svaki dan razvijali seriju dalje. E sad, što god da crtam ja se volim s motivom poigrati na razne načine pa sam vođena mišlju kako bi to bilo stvarati morske motive morem – krenula crtati morskom vodom i soli! Prilikom crtanja koristim akrilni tuš koji jednom kada se osuši postaje vodootporan pa mi to omogućuje da radim sloj preko sloja. A i sama činjenica da more i sol naprave efekt koji zapravo ne možeš u potpunosti kontrolirati daje mi opet osjećaj igre, samo što se ovaj put igram s morem.

jadranka lacković ojomagico

jadranka lacković ojomagico

Što misliš o umjetnosti kao terapiji? Koliko je po tebi kreativno izražavanje važno za ukupni wellbeing čovjeka i upoznavanje sebe samog?

Koliko ovo zvučalo kao apsolutni klišej, crtanje me izvlačilo s dna čak i kada toga nisam bila svjesna. I kroz tatinu bolest i vrijeme provedeno na onkologiji te kroz rad u ateljeu osobno sam se nebrojeno puta uvjerila koliko umjetnost može pomoći ljudima da se lakše izraze u vrijeme kada riječima ne mogu izreći problem ili da lakše podnesu tešku situaciju. Ali isto tako sam više puta vidjela objave na facebooku ili čula priče gdje su ljudi potrošili silne novce na apsolutno prodavanje magle na raznim ”art therapy” radionicama. Iz svakog atoma svoga bića se gnušam ljudi koji tuđu nesreću koriste za vlastitu materijalnu dobit i zbog kojih oni koji iskreno rade svoj posao dođu na loš glas.

Ljetos si imala samostalnu izložbu Tuš, sol i more na otoku Krku. Što nam možeš reći o njoj? Mogu li se radovi još uvijek (i gdje) vidjeti i kupiti?

Radovi su se uglavnom prodali. Mislim da su ostala još 2 ili 3 od cijele serije i moguće ih je pogledati u mom ateljeu u Rijeci. Nastali su tijekom lipnja i srpnja, a kolovoz su proveli na Krku. Reakcije ljudi su bile divne. Tuš mi oduvijek “leži”, pogotovo lavirani. Oduvijek mi je bio srodan analognoj fotografiji. Možda čudno zvuči, ali zapravo stvarno jesu slične, koliko god bio vješt uvijek postoji dio koji ne možeš u potpunosti kontrolirati. Kod fotografije svoju riječ ima kemija, a kod laviranog tuša način na koji će se tuš razliti. U svijetu ”instant svega” uzbudljivo mi je zastati i dopustiti radovima da naprosto samo budu takvi kakvi će biti. A i iskreno jako volim tu seriju radova, omogućila mi je da upoznam ‘’morske ljude’’ bez obzira na to gdje žive. Recimo morski konjic je otišao za Novi Sad, šanpjer se smjestio ispod Krčkog mosta, srdele su u Zagrebu…ali svima je poveznica što su kod ljudi koji vole more i mimo kolovoza. Rekla je jedna gospođa kada joj je stigao crtež kako ju podsjeća na neveru i miris vjetra. Kada sam to čula znala sam da je rad otišao u prave ruke!

jadranka lacković ojomagico

jadranka lacković ojomagico

jadranka lacković ojomagicoNedavno je u Sisku osvanuo divan mural na Osnovnoj školi Viktorovac koju sam pohađala kao dijete, a koji si izradila s Janom Danilović. Mural je nastao u sklopu projekta Re:Think the Future of Living – promišljanje budućnosti življenja u Sisku. Kako vidiš budućnost Siska? Koja je poruka murala?

Mural u Sisku nastao je s takvom lakoćom i u super atmosferi i vjerojatno se to i osjeti, jer već mjesec dana ne prestaju pristizati pozitivne reakcije ljudi! Najdraži mi je bio komentar jedne djevojčice koja je izjavila kako sada jedva čeka doći u školu! Ovo je prvi put da smo Jana i ja zajedno radile i za taj spoj je zaslužna Dahna Omar Peco. (Hvala joj na tome!)

Ime murala je ”Priroda i društvo” i u njemu smo prikazali djevojku koja promatra svijet oko sebe. Ja uvijek kroz svoje radove želim potaknuti ljude da zastanu i pogledaju detalje, često smo okruženi lijepim stvarima, ali ih nismo svjesni, jer uvijek negdje žurimo. Sisak nažalost nisam imala prilike bolje upoznati, iako sam bila tamo dva puta vrijeme sam provodila “na zidu”. Ali imam divna iskustva i s organizatorima ‘’Re:Think festivala’’ i susjedima i učenicima/djelatnicima škole! Ukoliko se ukaže prilika rado ću se vratiti!

jadranka lacković ojomagico

Foto: reTHINK Sisak

Ove godine oslikala si i fasadu jedne zgrade u glavnom belgijskom gradu – Bruxellesu, kojom sada plove tvoje ribe. Koliko je zahtjevno napraviti mural te veličine? Događaju li se ikada pogreške s obzirom na veličinu prostora koji se oslikava? Smišljaš li kompoziciju unaprijed strogo definirano ili se ona rađa kroz okolinu u kojoj izvodiš murale?

Naravno da se dogode pogreške. Štoviše moja pogreška u Belgiji je ovjekovječena na kameri! Fulala sam najveću ribu i tek sam ju točno skicirala iz jedno 5og pokušaja! Mural smo morali mijenjati, jer su mi nakon poslanih skica ponudili bolju lokaciju, u samom centru grada. Bila je to divna potvrda povjerenja i želje da rad vidi što veći broj ljudi, ali ponuđeni je zid bio čista cigla I to u poprilično lošem stanju tako da sam morala poprilično prilagoditi motiv. Mnogo sam toga naučila u tom periodu, imam osjećaj da sam imala kompresirano godinu dana radnog iskustva u 10 dana. Da sam ranije znala koliko ću se namučiti i koliki ću kompromis morati napraviti možda bi odustala, ali onda ne bi ni naučila sve ovo što sada znam.

Rijetko kada strogo definiram stvari i to uvijek napomenem naručitelju. U poslu mi je jako bitna komunikacija i kada odlučim dodati ili promijeniti nešto uvijek imam valjan razlog za to i uvijek ga prezentiram/objasnim prije nego krenem raditi dalje u tom novom smjeru.

jadranka lacković ojomagico

Koja je po tebi razlika između murala i slikarstva (pri tome ne mislim na veličinu)?

Meni su murali posao, naravno da ih radim u svom stilu, ali to nisu osobni radovi. Slikarstvo je osobno i Jadranku Lacković kao slikaricu javnost ne zna. Fali mi slikarstvo stoga mi je u planu sljedeću godinu posvetiti se upravo tom dijelu sebe. Okupila sam divan tim ljudi i u siječnju krećemo s radom na mom novom projektu vezanim uz brodogradilište 3. maj. Tebi prvoj govorim i to je sve što mogu reći za sada. Obećajem, 2023. pričati ćemo detaljnije o tome.

Djeluješ pod umjetničkim imenom ojoMAGico (optička iluzija). Koliko su po tebi slikarstvo i fotografija kojom se također izražavaš iluzije ovog svijeta ili vrata u neki drugi, magični svijet, ne baš svakom oku vidljiv i razumljiv?

Ti si prva osoba koja je povezala u cjelinu moje slikarstvo i fotografiju. Ne razumijem kako su svi do sada to promatrali kao odvojene stvari. Da, ova dva medija glavni su način mog izražavanja s tim da sam kod fotografije ja promatrač i bilježim slike kojih se želim sjećati. Fotografija mi dopušta da to učinim brzo. Fotografija dolazi izvana, slikarstvo izlazi iz mene. U slikarstvu rijetko kada bilježim stvarnost, motiv mi je bitan, ali više je u službi toga da emocija dobije oblik. Pokušala sam i kroz apstrakciju, ali nema mi istu moć. U ovom trenutku još uvijek trebam figuraciju.

I za kraj, što za tebe znači biti dobro?

Ne dopustiti da ugasne svjetlo, koliko god se ponekad činilo slabašno. Lako je biti dobro kada si dobro. Sjetite se čuvati svoje svjetlo i u mračnim trenucima.

 

 

Indira Juratek

 

Foto: Tanja Kanazir

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.