Još malo pa potpuno “zatvaram” vrt što znači da su sve gredice pomalčirane. Više odavno ne pljevim, od kolovoza.
Trudim se pratiti prirodne cikluse, a istovremeno zadržati što više povrtnica i cvjetnica u vrtu. Povrtnice za mene, a cvijeće za insekte. Puno biljaka koje nazivamo korovom još cvate, a insekti su još vani i dobro im dođe hrana.
Sve što je prvi mraz uništio sam porezala. Mahunarke sam odrezala do zemlje, da korijenčići ostanu u zemlji i otpuste dušik.
Trajnice mediteranskog porijekla, koje ne podnose nisku temperaturu i mraz, sam porezala na oko 5 cm iznad zemlje i pomalčirala kako bi bile zaštićene od zimskih temperatura. Svu biomasu od rezanja sam upotrijebila kao malč (artičoke su jako dobrodošle).
Do sada mi je u vrlo hladnom klimatskom području gdje sam bila 5 godina sve uspijevalo dočekati proljeće. Ovdje je više vlage zbog rijeke pa čitajući krajolik svakodnevno pratim i te promjene.
Neveni su odlični za hladne periode jer dugo odolijevaju mrazu. Jedne zime sam vidjela nevene kako prekrivene snijegom i dalje cvatu. Impresivno.
Kao što sam prije navela, dosta je vlažno pa ću vidjeti kako će češnjak koji sam stavila u zemlju preživjeti. Luk ću saditi na proljeće, jer nekako mislim da bi mogao istrunuti u vrtu s puno vlage.
Sve je jedostavno, samo promatrati promjene, pratiti prirodu, bez ljudskog kompliciranja. Priroda zna što radi.
Na proljeće dolazi pljevljenje, prozračivanje pa opet ispočetka ciklus vrta, zemlje, vremena itd., itd.
