Ja vrijedim, ja zaslužujem

Jesi se ikad našla u situaciji da se istinski bojiš svog partnera? Je li ti ikad prijetio, povisivao ton ili bio fizički nasilan? Jesi li još uvijek u takvoj vezi?

Jesi se ikad pogledala u ogledalo i zamijetila pogrbljenu siluetu sada već slomljene žene koja je nekoć bila snažna, svoja, slobodna i pitala se gdje je nestala?…

Zašto nije otišla

Često čujemo komentare sa strane: „Kako je mogla dopustiti da se tako što dogodi?“, „Zašto nije pokupila stvari i otišla, nego je trpjela budalu godinama?“, „Baš je jadna, ja sebi to nikad ne bih dopustila“… I ja sam jednom davno to činila. Nisu mi bile jasne žene koje se nađu u ulozi žrtve, osuđivala sam ih – sve dok jednog dana to i sama nisam postala. Ni okrenula se nisam, a već sam bila na podu slomljena duha. Trebalo mi je gotovo šest godina da se izvučem iz ralja boli, prijetnji, tuge, straha…pakla na zemlji u vlastita četiri zida.

Narcis i ja

Razlog zašto žena, koja može imati pozadinu svih vrsta (visoko školovana ili manje, bogata ili siromašna, mršavija ili nešto oblija…) odabire muškarca koji će je eventualno slomiti, proizlazi iz davnih dana prošlosti. Ako si sama gledala kao mala djevojčica kako se tata/skrbnik odnosi prema ženskoj figuri koja ti je uzor – a to je uključivalo grubosti, viku ili nasilje bilo koje vrste, nažalost je velika vjerojatnost da ćeš i ti kroz život na ljubav gledati kroz neki oblik grubosti. Podsvjesno ćeš nečiju žustru reakciju tumačiti kao iskaz ljubavi, iako će ti razum govoriti da to nije istina.

Često će ti normalni mirni momci biti dosadni, a privlačit će te onaj jedan koji je drugačiji, možda britak na jeziku, emotivno nedostupan ili kako sam ga ja znala nazivati „mističan“. Ali svaki pokušaj povezivanja s tako jednim će završavati dramatično, bolno i slomljena srca.

Takvi muškarci su jako često na početku najdivnija stvorenja, fokus im je samo na ženi koju su „odabrali“, zbog čega se konačno osjećaš voljeno i prihvaćeno (što nikad nisi bila kako zaslužuješ). Voli te najviše na svijetu i to ti jasno daje do znanja, sve je u superlativima i intenzivno, kao u pravoj bajci. Ali onda se odjednom dogodi neki preokret. Osjetiš da nije dobre volje, da mu smeta tvoj govor, pokret, disanje, što god da napraviš ne valja. Možda to na prvu ne izgovara, ali ti osjećaš neku napetost u zraku. Tu pasivno agresivnu težinu koja lebdi prostorom.

Skida mi ružičaste naočale

Odjednom dođe i dan kada više ne šuti, kada izgovara sve što mu smeta. Jako često su takvi muškarci ovisni o nečemu (sport, alkohol, cigarete, posao…), a to povećava napetost unutar četiri zida. Ili je radio previše pa je živčan, ili je popio previše pa je grub, ili ne stiže na sport kojim inače razbija vlastitu napetost pa je još teži nego inače… A ti si mu u tim trenucima savršena meta da izbaci van sve što ga smeta i tišti, jer zna da može, da ćeš izdržati, pretrpjeti, popustiti i oprostiti. A znaš zašto se to događa? Jer te nitko nikad nije naučio što su vlastite granice. A za to ti nisi kriva.

Dani tako postaju sve mučniji, ako si ikad i bila glasna i izgovarala svoje mišljenje, sada ga sve češće čuvaš za sebe, jer znaš da bi to moglo probuditi demona u njemu s kojim se ne želiš suočiti u četiri oka. Ne govoriš više ni prijateljima o problemima, jer ti je neugodno priznati da je opet bio „loš“ prema tebi. Znaš da će ti reći da ga ostaviš, a ti ne znaš kako. Voliš ga i potajno se i dalje nadaš da će se uz svu tvoju ljubav i razumijevanje koje mu daješ primiriti…možda čak i promijeniti.

Ali da ti odmah pomognem s istinom: NEĆE. Ti ćeš uvijek biti kriva za sve i on će uvijek biti neshvaćen. I taj ukleti krug se nikad neće promijeniti, jer on vidi samo sebe. Tvoje potrebe su uvijek u drugom planu i tako će i ostati. Zauvijek. Dok vas smrt ili njegov završni udarac ne rastavi.

Što sad?

Ako si došla do ruba, ako osjećaš da više nemaš snage, vrijeme je da ga uistinu ostaviš. Ja sam uspjela dva puta. Za prvi put mi je trebalo gotovo šest godina. Za drugi, koji se dogodio nakon sedam godina rada na sebi, samovanja, iscjeljenja i buđenja – svega nekoliko mjeseci.

Ponovnim susretom s još jednim nasilnikom shvatila sam da je velika vjerojatnost da ćemo sve mi, koje smo odrasle uz određene obrasce zbog kojih se hvatamo za „gadne“ muškarce, ponovno naletjeti na iste ili slične dok ne iscijelimo izranjavane dijelove unutar sebe, ali važno je da shvatiš da ti NISI žrtva, da nisi ništa kriva i da UVIJEK postoji izlaz! Također osvijesti da bez vlastite, ali i obavezne stručne pomoći i truda nema napretka.

Ja sam bila na dnu i na vrhu. Tako nedavno opet, ali ovaj put sam jako brzo shvatila da sam u opasnosti i pobrinula se za sebe i svoje potrebe, što prvi put nisam znala ni umjela. Iako možda nemaš novca, vjeruj mi da se uvijek nađe rješenje. Ja sam bila podstanar, financirala sebe, psa, automobil, digla kredit da bih si mogla priuštiti terapije te jela po tjedan dana glavicu kelja s krumpirom. Sila te natjera pa postaneš i kreativan genije u kuhinji, što nije nimalo loše, jer sada kuham kao profesionalka. Sve je uz tvoj trud i pozitivu izvedivo i sve će se posložiti!

Nikad nije kraj, ali prognoza je vedrija

Nisam ni ja do kraja izliječila svoju prošlost, to je cjeloživotni proces, i znam da će biti novih padova, ali sam puno snažnija i odlučnija te sam na dobrom putu da postanem žena koja se uistinu bezuvjetno poštuje i voli, jer zna da to zaslužuje te da vrijedi neopisivo puno, kao i svaka od vas koja čita ove retke. Također sam naučila one „gadne“ nanjušiti puno brže, što je velika stvar i napredak.

Probudi lavicu u sebi, uživaj koliko možeš u svom životnom filmu i ne daj nikome da te zaj…..! Ako se i dogodi opet loša veza, nema veze, udahni duboko, pokupi prnje i idi! Svugdje je bolje nego u gadnom društvu. Ni jedan muškarac nije toga vrijedan, a ja znam da postoji još onih divnih koji će te voljeti baš onakvu kakva jesi, bez ALI! Samo zapamti, bez svih se može, ali bez sebe nikako.

Foto: Unsplash