Jungovo gledište o tome što znači susresti dušu i kako se to postiže

 

Jungova škola analitičke psihologije izrasla je iz intenzivnog osobnog i uzbudljivog procesa koji je Junga doveo do ruba njegove razumnosti. Rekli bismo: bez muke nema nauke.

Ipak, neke stvari dolaze k nama kao milost ili darovi od bogova ili boga, no, to nas neće spasiti od toga da se susretnemo sa svojom dušom. Nažalost, najveći dio kreativnog procesa je bolan, težak i zbunjujući put. Izražavate li kreativnost u pisanju romana, muzici, slikarstvu? Što dublje kopate, to je veće blago, ali samo ako se može izdržati pritisak dubine. U svojoj Crvenoj knjizi Jung piše: “Moja duša me vodi u pustinju, u pustinju vlastitog Ja. Nisam mislio da je moja duša pustinja, neplodna vruća pustinja, prašnjava i bez pića “. Kada mislimo o duši sigurno nismo mislili na nikakav susret s pustinjom. Jungova potraga za istinskim iskustvom njegove duše, dovodi ga u osamu, daleko od “ljudi i događaja”, “morate se odvojiti od svojih misli kako bi se mogli otvoriti životu duše.”

Misli su jako važna funkcija na Zapadu. Inače na nju se najviše oslanjamo i jedino ju vidimo u stvarnosti dok ne vidimo osjećaje kao funkciju ili intuitivnu funkciju. To su funkcije koje mi ne uzimamo toliko u obzir i manje su nam važne.

Ono što je ovdje bitno jest osloboditi se privitaka o sebi jer ona ometaju pravo viđenje sebe ili duše.
Ako zamislite u sebi činjenicu da imate za nešto smisla i da ga ostvarujete u ovom svijetu, stavljate sebe u drugačiju perspektivu, malo pomalo na bilo kakav način ćete ostvariti tu funkciju.

Ako pustite da razmišljate o toj radnji godinama i sebe vidite u tom smislenom hobiju ili poslu, on će postati dio vašeg identiteta. Što je taj smisao istinitiji, to ćete lakše kontaktirati svoju dušu. “Duša ima svoj osebujni svijet”, piše Jung.

Sada dolazimo do prepreke. Jung izražava tu svoju zbunjenost i razočaranje kada se susreće sa svijetom duše, jer to je svijet u kojem odustajemo od ego svijeta. Tada se duša doživljava kao suha i neplodna za stvaranje novog svijeta. Tu se ustvari susrećemo sa Saturnom koji proždire sina, jer on je ta pustinja, on vlada prekidima u vezama i on donosi taj strah od samoće zbog kojeg mnogi produžavaju loše veze kako se ne bi susreli sa samoćom. Astrologija smatra Saturna majstorom koji poučava o ograničenjima i dužnostima.

Često Saturnove pouke ne volimo i zovemo ga zlostavljačem, ali on nas podučava da budemo u službi duše. Slika u kojoj predaje svog sina odražava ideju oduzimanja onoga što je najdraže srcu. Što znači raditi na stvaranju kontakta s dušom ili životom? Nitko se ne može zaštiti od čekanja, većina neće moći podnijeti tu muku. Strpljivo čekati i tolerirati svoje osjećaje nije popularan pojam u mainstream psihologiji. Ipak, to je obilježje jungovskog djela. Sve ono što je ego stvarao u ovom slučaju pada u vodu pred svijetom duše i čekanja.

Jung sugerira da naše putovanje prema cjelovitosti mora proći kroz ovu unutarnju pustinju. Kada se prepustimo osjećajima nepoznatog, možemo susresti dušu u obliku drugog ili onoga tko smo i dijalog može započeti. U Jungovom smislu, tek tada smo zaista živi.

 

 

Nikola Žuvela

 

vedski-jyotish.net

 

Foto: Pexels

Psiholog, filozof, jyotish savjetnik i terapeut. Vodi stranicu vedski-jyotish.net

POST COMMENT

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.