Kako nam mindfulness pomaže u procesuiranju emocija

Razumom protiv emocija? Razumom se ne može boriti protiv emocija, dapače, protiv emocija se ne možete boriti uopće, jer je svaka borba protiv emocija unaprijed izgubljena.

Odmalena smo okruženi nezdravim odnosom prema emocijama, u kompetitivnoj kulturi koja njeguje kritiku, analizu i osudu. U našoj zapadnjačkoj civilizaciji/kulturi, odrastamo cijeneći razmišljanje i analizu, a ne osjećanje i emocije.

I upravo zato što tako živi cijelo naše društvo, sve smo više i konkretnije odvojeni od svojih vlastitih bića te se privatno osjećamo još više izolirani (i luđi, kada nešto zaista i osjećamo).

No, sve smo svjesniji i sve nam je jasnije da se emocije moraju isprocesirati. Ako ih ne osjetimo, ne shvatimo i ne naučimo, njihova se energija taloži u našem tijelu i vremenom se manifestira kroz fizičke tegobe i akutna stanja koja u konačnici mogu dovesti do kroničnih bolesti i stanja iz kojih nema povratka.

Mindfulness nas bivanjem u trenutku uči i kako osvijestiti, shvatiti, prihvatiti i pozabaviti se emocijama i stanjima u koje nas emocije dovode.
No prije svega, uči nas kako na emocije gledati s odmakom, kao na nešto što nam se dešava i što imamo, za razliku od identifikacije s emocijama i idejom da mi jesmo dotična emocija. Iz ovakve perspektive, neusporedivo je lakše biti objektivan i poduzimati korake za rješenje „problema“, ukoliko problem opće postoji.

Faze procesiranja emocija:

1. Gle, emocija (primjećivanje/osvještavanje)

Očito, prije no što išta učinimo, moramo primjetiti i osvijestiti da se nešto dešava.
Mindfulness je tehnika koja nam uvelike pomaže probuditi svoje emotivno tijelo, postati svjesnima svojih emocija.
Kroz mindfulness vježbe učimo primijetiti misao, emociju i fizičke senzacije te postajemo svjesni razlike između „osjećam tugu/ljutnju/ apatiju“ i „tužna sam/ljuta/ apatična“.
Mindfulness nas uči da se ne identificiramo s mislima/emocijama/stanjima, nego da ih imamo.

2. Emocijo, kako se zoveš? (imenovanje)

U radu s emocijama, važno je znati „s čim imamo posla“, odnosno kako se opće ta emocija koju osjećamo, zove.
Zatvori oči, osjeti ju, ispituj, istražuj…odaberi točnu riječ za svoju emociju iz palete riječi i sinonima (ako ti je lakše i više ti odgovara riječ na nekom drugom jeziku, ne ustručavaj se, daj joj njeno ime).
Gdje u tijelu osjećaš ovu emociju, što još o njoj možeš reći (ima li boju, oblik, nekakve dodatne karakteristike)?

3. U redu, tu si. Daj da te upoznam (prihvaćanje, dozvola)

U kontekstu emotivnog procesa „obrade emocija“, ono što najčešće nedostaje je upravo dozvola i prihvaćanje emocije kao takve.
Život koji živimo je toliko ubrzan, krut i nemilosrdan, da se emocije uglavnom doživljavaju kao slabosti ili greške u organizmu pa je naš response najčešće bijeg; potpuni prekid osjećanja emocije, ignoriranje ili guranje pod tepih, minoriziranje i trivijalizacija emocija – sve iz naučenih obrazaca da su emocije nešto čime se ne bavi i što je gubitak vremena.
Prvi impuls koji smo ovakvom dugogodišnjom praksom razvili jest – distrakcija.
Napuštanje emocija, odnosno bijeg i prekid iskustva da bi se prepustili distrakciji jest ono što kreira napaja (mentalne) ovisnosti i kompulzivno ponašanje.
(Jeste li ikad bili pod stresom koji ste „riješili“ čokoladom ili ste tugu utopili u čipsu, bol u alkoholu i sl.?)
Rješenje je dozvoliti emociji da bude. Prihvatiti da je tu i dozvoliti si osjetiti ju. Ovo će uglavnom podrazumijevati uranjanje u sebe, suočavanje s onim što je pred nama, davanje vremena i prostora emotivnim iskustvima.
Samo je na nama odabrati hoćemo li od emocija bježati ili ćemo im dozvoliti da nas nečemu nauče.

4. Što ću s tobom? (akcija, djelovanje, rješavanje)

U konačnici, nakon što smo ju vidjeli, identificirali i dozvolili joj da se udomaći kod nas, možda ćemo poželjeti poduzeti neke akcije u vezi emocija, naročito ako nas posjećuju češće.

Na primjer, ako pred javnim nastupima, prezentacijama na poslu ili opće komunikaciji svoje istine osjećate sumnju, strah, nemir ili anksioznost, neće biti dovoljno samo iskusiti i osjetiti svu puninu emocije, već poraditi na tome da takve emocije imate što rjeđe, a to ćete učiniti vježbanjem raznih tehnika disanja, govora, poslušati savjete iskusnijih komunikatora ili sl.

Kako procesirate svoje emocije ovisi o stanju vašeg organizma i bića, o vašoj prirodi i o mindsetu.
Način na koji najčešće procesiramo emocije su jedna od ili kombinacija sljedećih stvari:

• Odvajanje/disocijacija od emocije – uopće ju ne priznajemo i ne želimo ništa s njom
• Prežvakavanje/pretjerana analiza – nešto možda i osjećamo, ali toliko razmišljamo o njima da smo i doslovno definicija „borbe s emocijama“
• Ovisnost o emocijama – podsvijesno smo ovisni o drami/problemu/nemogućnosti izlaska pa (nesvjesno) tražimo još takvih iskustava
• Projiciranje emocija – nekih emocija nismo svjesni u sebi, ali ih primjećujemo (i reagiramo na njih) u drugima
• Skrivene i lažne emocije – ponekad nas obuzme „lažna“ emocija koja skriva pravu emociju (koju iz nekog razloga nismo u stanju osjetiti, najčešće iz straha), npr. kada osjećamo ljutnju, a zapravo smo tužni ili osjećamo bijes i frustraciju, a zapravo smo uplašeni.

Mindfulness nam pomaže u identifikaciji naših emocija i boljem shvaćanju, otkrivanju onih emocija koje su nam problematične i koje traže našu pažnju.

Jedan od najjednostavnijih načina, odnosno tehnika je vježba skeniranja tijela koju možete činiti koliko god puta želite, koliko god često želite. Dapače, ono što preporučam jest redovito skeniranje tijela (naročito u emotivnim i stresnim situacijama) te vođenje dnevnika i bilježenje vlastitog napretka.

Jedna od glavnih premisa mindfulnessa je prihvaćanje, ljubaznost prema sebi i razuman odnos prema situaciji koja nam se dešava. To znači da situaciju treba percipirati, prihvatiti, razumjeti i svjesno odlučiti koji su idući koraci, bez kritike i osude prema sebi (na koju smo možda navikli), s ljubavlju i nježnošću, čak i kada nam se čini da su emocije toliko velike, snažne i neugodne, da nam je od njih najlakše pobjeći.

Želim ti puno sreće u mindful procesiranju emocija, a ukoliko trebaš savjet ili pomoć, slobodno se javi.

Namaste.

Maja Mačković

mindfullmind.eu

Foto: Unsplash, Pexels