SPORAZUMI i udovoljavanje ljudima kojima ionako nije stalo do nas kao kolektivni program ne samo roditelja već i društva hrani čovjekovu propast, jer želi pripadati plemenu ili društvu. Ako želite promjenu, onda se držite te promjene. Primjerice, netko kaže ja sam pokušao meditirati i osjetio sam malo mira, a onda me nešto počelo boljeti, nisam se mogao smiriti - ali zašto? Zato jer je um govorio, izađi iz meditacije to ti je loše, vidiš da te boli, noga ti se trese, ne možeš mirno sjediti, daj si pogledaj film, nazovi nekog, da to vrijedi i drugi bi to radili.
Koliko vam se to puta dogodilo, odnosno htjeli smo promjenu, ali na starim metodama, a da su one funkcionalne već bi se nešto promijenilo u našem životu. Mnogi misle da je problem u tome što nemaju novaca i da je to glavna zapreka, ali isto tako ne vidimo mnoge koji su riješili svoj problem. Promjene nema, jer su nam razmišljanja kao stari Fićo, prepuni sporazuma i programa, gdje ne vidimo da mala pukotina u našim mislima neprestano stvara propuh od kojeg neprestano padamo u tugu, bol, nerazumijevanje. Dakle, mislimo, a sijemo sjeme straha kojeg prihvaćamo kao stvarnost.
Zar ne vidimo svijet pun straha oko sebe? Mi na Zapadu imamo većinu stvari, a bojimo se više od siromašnih ljudi. Jeste li bili negdje drugdje i vidjeli da se siromašni smiju deset puta više od nas, a mi imamo toliko i tako smo zabrinuti. Dakle, misli sporazuma straha dominiraju životima ljudima, ali pojedinačno svi imamo šansu mijenjati se u sebi. Kao civilizacija imamo, a što činimo, bojimo se, a racionalno, realno, koliko imamo mogućnosti.
Karmička događanja i isporuke ustvari su naši podsvjesni strahovi i ljutnje koje dobivaju svoj oblik. Čuđenje naspram tih događaja ustvari je neznanje koje nastaje zbog Ahamkare ili ega koji se vezuje za vanjski svijet i njemu daje važnost. Vanjski svijet se sastoji od polariteta dobra i zla i planete su podijeljene na dobre ili loše. Momentalna događanja su frustracije nastale neostvarenim željama i vjerom da će vanjski svijet ispuniti očekivanja.
1 Comment
Znaci, roditelji ne treba da prenose svoje iskusvo deci nego treba da ih puste da rastu divlje pri tom iskuse sve pogresne postupke.
Sem toga, pripadnost grupi je pojedincu draze nego slobodna samoca.