Kako promijeniti obrasce ponašanja u odnosu s djecom
Ako obrazac ponašanja roditelja u odnosu s djecom ne funkcionira i ne vodi prema rješenju nego se situacija ponavlja iznova i iznova te su svi sudionici nezadovoljni i frustrirani, možda je vrijeme za promjenu pristupa, preispitivanje sebe i svojih obrazaca te dublju analizu izazova s kojima se susrećete.
Izazovi u svakom odnosu pa tako i u odnosu s djecom, se ponavljaju sve dok ne nađemo prikladno rješenje te naučimo nešto novo o sebi, drugoj osobi i odnosu kao takvom. Želite li promijeniti odnos s djetetom, počnite s preuzimanjem odgovornosti za svoju ulogu u odnosu. Jedino promjenom sebe možete utjecati na promjenu bilo kakvog odnosa. Potrebno je naučiti što i kako promijeniti te u procesu promjene biti svjestan, strpljiv i posvećen cilju. S vremenom, kako se mi mijenjamo tako se i svi naši odnosi mijenjaju, pune mirom i skladom te vraćaju u ravnotežu.
Svaka izazovnija situacija u odnosu s djecom s kojom se ne znamo nositi je samo posljedica, ali ne i uzrok problema. Kako bi mogli uspješno i dugoročno razriješiti situaciju na najbolji mogući način za sve uključene, potrebno je pronaći pravi uzrok problema koji je obično skriven u pozadini i u pravilu ga nismo svjesni. Potragu počinjemo osvještavanjem trenutne situacije te analizom svojih i djetetovih obrazaca ponašanja uz traženje odgovora na pitanja Kako se osjećam? i Zašto?
Zašto me neka situacija izbacuje iz takta?
Kada u odnosu s djecom situacija izmakne kontroli, roditelji su skloni tražiti krivca u djetetu. No u tom odnosu roditelj je odrasla osoba i njegova je odgovornost biti svjestan sebe te znati regulirati svoje osjećaje kako bi mogli smireno i jasno komunicirati s djetetom. Odgovornost je prvenstveno na roditelju. Ako roditelj uspije promijeniti svoje obrasce, dijete će se brzo prilagoditi i situacija smiriti.
Dakle, ako nas djeca često mogu izbaciti iz takta, to nema veze s njima nego s nama. To samo znači da smo mi preplavljeni emocijama i nemamo razvijene alate samoregulacije. Zbog toga na svaki dodatni podražaj ne možemo reagirati smireno, staloženo i konstruktivno nego nam se pokrene automatska stresna reakcija koja obično ima svoje dublje razloge negdje u našoj podsvijesti te vjerojatno korijene vuče iz našeg djetinjstva.
Automatska stresna reakcija je reakcija u kojoj nismo svjesni svojih misli i emocija te nemamo kontrolu nad svojim tijelom i ponašanjem koje iz svega toga slijedi. Drugim riječima, kada nam se upali crvena lampica, pomrači nam se um i gubimo kontrolu! Pritom zaboravljamo da je to naša crvena lampica što znači da je to naš problem te ga samo mi možemo i riješiti. Polako, korak po korak možemo pretvoriti crvenu u narančastu, a na kraju i u zelenu lampicu.
Ono što nam pritom može pomoći su vještine samoregulacije te principi svjesnog roditeljstva. Podizanjem svjesnosti o takvim situacijama i našim obrascima te procesom regulacije emocija i upotrebom alata svjesnog roditeljstva, možemo pronaći put k mirnijem i skladnijem obiteljskom životu. Pitanje je samo jeste li spremni za život bez crvenih lampica? Put do njega može biti malo trnovit, ali trud će se višestruko isplatiti u svakom trenutku u kojem osjetite mir i spokoj u sebi i svojoj djeci.
Što su ustvari obrasci ponašanja
Obrazac ponašanja je određeni način sveukupne reakcije osobe na neku situaciju koji se najčešće pokreće nesvjesno i automatski. Obrazac čine sve misli, emocije, uvjerenja, tjelesni osjeti i ponašanje osobe vezano uz određenu situaciju. Dakle, svaki put kada se pred nama pojavi slična situacija, automatski se pokreće isti obrazac. Možemo ga vizualizirati kao utabani put u mozgu koji je obično nastao u prošlosti, najčešće u djetinjstvu, a kojim često prolazimo ni sami ne znajući zašto.
Obrasci nas pokreću na nesvjesnoj razini te se većina ljudi nikada ni ne zapita je li im neki obrazac koristan ili nije, je li ga žele imati ili ne. Misle da svoje ponašanje ne mogu mijenjati te se pomire s time da su jednostavno takvi. No kada otvorimo oči i postanemo svjesniji, shvatimo da je realnost potpuno drugačija. Izbor je u našim rukama – želimo li promjenu ili ipak ne?
Svjesno roditeljstvo nas uči da osvijestimo svoje obrasce kako bi mogli izabrati koje obrasce uopće želimo u svom životu. S vremena na vrijeme treba napraviti čišćenje obrazaca, zadržati pozitivne i korisne, a odbaciti negativne i beskorisne. Tako ćemo smanjiti broj nesvjesnih negativnih automatskih reakcija koje ometaju naše uživanje u svakodnevnom životu. Upravo to nas vodi prema skladnijim i opuštenijim obiteljskim odnosima.
Kako promijeniti obrasce ponašanja
Prvi korak u promjeni obrazaca je osvijestiti izazovne situacije. Zatim je potrebno osvijestiti svoje i djetetove obrasce u tim situacijama te procijeniti je li pojedini obrazac poželjan odnosno pridonosi li rješavanju problema tako da se svi sudionici osjećaju prihvaćeno i poštovano. Slijedi donošenje odluke želite li ga promijeniti ili zadržati. Ako je obrazac negativnog predznaka, poželjno je razmisliti zašto imate navedeni obrazac kako bi ga lakše mogli razumjeti i otpustiti. I na kraju prilagodite obrazac ili ga potpuno izmijenite u skladu sa željenim ishodom situacije.
Pogledajmo primjer jednog takvog obrasca. Npr. situacija u kojoj dijete zaboravi učiniti nešto unatoč tome što smo ga nekoliko puta opomenuli. Nije nas poslušalo te dolazi do konflikta i na kraju nam se upali crvena lampica, počnemo vikati iz svega glasa i situacija totalno izmakne kontroli!
Prvo osvijestite koje misli i emocije su se u vama probudile u tom trenutku. Npr. mislite li: mene nitko ne sluša, ja nisam važna, nemam kontrolu ili nitko me ne poštuje? Osjećate li se bespomoćno, nevažno ili frustrirano? Zatim se zapitajte zašto tako reagirate? Zašto se osjećate tako? Kada ste se prvi put tako osjećali? Zašto ste frustrirani kada nemate kontrolu?
To su sve misli i emocije koje su u vama već duže vrijeme, a dijete ih je svojim postupkom samo poguralo na površinu kako bi ih roditelji vidjeli i učinili nešto po tom pitanju. Prihvatite taj izazov bez straha i osjećaja krivnje, razriješite tu situaciju unutar sebe te, ako je došlo vrijeme, otpustite sve misli i emocije koje su isplivale. Tako otvarate prostor za nove misli i emocije te na kraju i za promjenu samog obrasca ponašanja. Na kraju razmislite kako bi sve mogli reagirati u toj situaciji, a da reakcija pridonosi rješavanju izazova na način iz kojeg dijete može naučiti lekciju, a pritom se osjećati prihvaćeno i uvažavano.
Kada lampica više ne bude crvena, tada djetetove riječi i postupci više neće na vas djelovati tako intenzivno i nećete sve shvaćati osobno. Kada sve shvaćamo osobno, često smo povrijeđeni i skloniji smo koristiti strategiju napada jer napad je najbolja obrana. Dugoročno gledano, odnos u kojem obje strane neprestano napadaju jedna drugu ostane zaglavljen u tom začaranom krugu na duže vrijeme. Ako želite, možete ga prekinuti sada i ovdje!
Kako negativni obrasci ponašanja roditelja utječu na djecu
Glavna motivacija za promjenu vlastitih obrazaca je svakako trenutak kada osvijestimo kako naše ponašanje utječe na naše dijete. Kako bi to mogli lakše osvijestiti, stavite se u poziciju djeteta. Zamislite da imate 5,10 ili 15 godina i probajte si predočiti kako se osjećate, što vjerujete o sebi i svijetu i što mislite u određenim izazovnim situacijama kod kuće. U tome nam može pomoći i princip ogledala. Naime, ako se mi osjećamo bespomoćno, ljuto ili frustrirano, vjerojatno se i dijete tako osjeća. Ako mi imamo potrebu da nas se sluša i uvažavaju naše emocije, vjerojatno tu potrebu ima i dijete.
Ako i dalje niste sigurni kako se dijete osjeća, pitajte ga, razgovarajte, dopustite mu da se izrazi i pružite mu podršku. Mirno mu objasnite svoju stranu priče te se ispričajte za sve trenutke kada ste ga povrijedili i za sve situacije u kojima ste koristili negativni obrazac ponašanja. Nakon dužeg razdoblja problema u komunikaciji, dijete izgubi osjećaj povjerenja i ne osjeća se ni sigurno niti voljeno te zbog toga obično pruža otpor i odbija suradnju ili nezadovoljstvo pokazuje kroz nepoželjne načine ponašanja.
Nadam se da je svima jasno kako dugoročna primjena nepoželjnog ponašanja prema djetetu ima ogromnog utjecaja na djetetovo samopoštovanje, samopouzdanje, samostalnost, izaziva negativne osjećaje, misli i uvjerenja, dijete se može osjećati neprihvaćeno, nepovezano, nevoljeno, itd. Znam da roditeljima to nije cilj no zato treba imati na umu kako umjesto nepoželjnih ubaciti što više podržavajućih obrazaca u odnos s djecom kao što su izražavanje nježnosti i ljubavi, razumijevanje i empatija, prihvaćanje i povezivanje, slušanje i uvažavanje, poštovanje i suradnja.
Princip ogledala u obrascima
Moj prvi obrazac koji sam promijenila u odnosu s djecom je vikanje. U svojoj izrazito stresnoj fazi života sam samo vikala na sve, bez cilja i konca, to mi je bila jedina strategija. Koristila sam je svakodnevno unatoč činjenici da uopće nije davala nikakve rezultate te da sam se poslije osjećala samo još gore.
Uskoro su svi ukućani počeli vikati jedni na druge i postalo je prilično bučno. Nitko nikoga nije slušao, svi smo samo vikali i postajali smo sve više frustrirani činjenicom da nas nitko ne sluša, ne čuje, ne vidi i ne razumije. No jednom kada sam ja čvrsto odlučila prestati vikati na članove svoje obitelji i uspjela počistiti svoje obrasce koji su me u tome sprječavali, s vremenom su se svi smirili i tišina se vratila u naš dom 🙂
Dakle, naše ponašanje prema djetetu će se preslikati na ponašanje djeteta prema sebi i/ili na ponašanje djeteta prema drugima. Npr. ako smo kritični prema djetetu u prevelikoj mjeri, tada će dijete usvojiti unutrašnji obrazac samokritike koji će ga pratiti cijeli život ili će biti pretjerano kritično prema vama i drugima. Ako stalno naređujete djetetu, vičete ili ga ispravljate, ono će se tako ponašati u odnosu s vama i prijateljima. Ako pružate otpor prema poslu i obavezama te često odugovlačite, primijetite je li taj obrazac ponašanja preuzelo i vaše dijete vezano uz školu ili druge obaveze.
Kada razriješimo sa sobom svoje obrasce ponašanja koji nam više ne služe te se naš odgovor na djetetovo izazovno ponašanje promijeni, situacija se rasprši u trenu. Ako smo još k tome i uspješno otpustili sve potisnute emocije i misli, dijete s vremenom prestaje stiskati naše gumbe jer se više ne crvene. I tako, nakon nekoliko promijenjenih obrazaca, sve smo bliže smirenoj, skladnoj i uravnoteženoj obitelji koja će nas sve usrećiti.
Ako niste do sada razmišljali tako, nadam se da se na kraju ovog članka slažete sa mnom kada kažem da su djeca pouzdan i nepogrješiv katalizator našeg osobnog rasta i promjene. Hvala im na tome 🙂
Svjesno roditeljstvo: sve što ste željeli znati o svjesnom roditeljstvu
Ako vas zanima više tema o roditeljstvu posjetite našu rubriku BITI RODITELJ.
Lana Horvat Dmitrović
– svjesna mama dvije tinejdžerice, edukatorica u području svjesnog roditeljstva, svjesnog obrazovanja, svjesnog učenja i svjesne matematike, trenerica Relax Kids, Just Relax programa i mindfulness meditacije (www.teach2heal.com.hr)
Foto: Unsplash, Pexels
POST COMMENT