Karmela Kiš: Kako je permakultura promijenila moj život

Ne postoji niti jedna osoba na ovom svijetu koja zna sve. Potpuno svjesna te činjenice znam da (premda se praktično bavim permakuturom 18 godina) ne znam odgovore na sva pitanja.

Priroda je toliko raznovrsna, u neprestanom mijenjanju i kreiranju, neprestano podučava one voljne novog znanja.
Praksa permakulture i svijet prirode su doživotni učitelji. Jednom kad krenete primjenjivati permakulturna načela, otkrit ćete kako ista načela možete primjenjivati i u svakodnevnom životu.

Svako mjesto na ovom planetu je različito i generalizirati je kontraproduktivno u svakom slučaju (čak i moj mali vrt od 500 m2 nije isti u svim dijelovima). Mislim da je važno da svatko od nas osjeti i spozna činjenicu da smo mi (ljudi) samo jedna vrsta od mnogih na ovoj prekrasnoj planeti. Naše ponašanje se destruktivno odnosi na našu vrstu i sve druge vrste.

Permakultura – učenje kako živjeti po načelima prirode

Permakultura se ne odnosi na zarađivanje novca već na učenje i primjenjivanje kako živjeti po načelima prirode (iskreno mislim da vrlo malo znamo o toj temi). Priroda je samoodrživa (najbolji primjer je šuma koja živi od energije mjesta gdje se nalazi). Mi (ljudi, pogotovo stanovnici gradova) nismo niti održivi, pogotovo ne samoodrživi. Gradovi ne žive od energije mjesta gdje se nalaze. Po nekim statistikama u svijetu je oko 60 % stanovništva u velikim gradovima ovisno o transportu energija izvan mjesta gdje žive.

Stanovnici gradova nisu uravnoteženi s energijama mjesta, jer ih nema u gradovima. Hrana, energija, materijalne stvari dolaze iz dalekih krajeva. Užurban život, pohlepa za novcem, potrošačko društvo, neprestano gomilanje materijalnog, podsjeća na osobu koja reže granu na kojoj sjedi. Novac i zlato ne možete jesti, no možete početi proizvoditi svoju hranu.
U 18 godina nisam srela osobu iz permakulturnog svijeta koja je bogata novčano (žao mi je da vas moram razočarati), no ti ljudi imaju bogatstvo koje je nemjerljvo (zdravlje, kvalitetu života, zdravu hranu, opuštenost života, boravak u prirodi itd). Ukoliko težite za promjenom, rad u vrtu će vas promijeniti, a onda će se i vaš život promijenti. Budite svjesni da ćete raditi, koji mjesec i više nego mislite, no imat ćete najduže praznike nego u bilo kojem poslu. Rad u vrtu je terapeutski za vaše tijelo, um i dušu. Bit ćete povezani s prirodnim ciklusima, a ne zahtjevima vaših poslodavaca. Nema novca koji će vam povratiti narušeno zdravlje uzrokovano gradskim načinom života.

Nikad nije kasno za promjene

Nikad nije kasno za promjene. Moj susret s permakulturom je bio nakon mog 50-og rođendana. Nikad nisam požalila što sam ušla u tu promjenu. Ako jedna osoba može, mogu i drugi ukoliko požele. Ljudi ne vole promjene, no bitne su u životu i bolje je da sami inicirate promjene nego da vam ih život nametne. Tada više “boli”. Da mi je netko rekao prije 30 god da ću se baviti i fokusirati na uzgoj vlastite hrane, raditi vrt, proglasila bih to nemogućim. Sada uživam u toj promjeni. Za to treba želja, odluka, malo ludosti i hrabrosti.

Sada radim na nečem što zovem “vrtek” u usporedbi s vrtovima koje smo (suprug i ja) kreirali i radili. Najveći je bio od 1 ha. Naravno da je lakše bilo uzgojiti više raznovrsnosti i više hrane. No, i s ovim sam zadovoljna. Krenuli smo od samog početka, primjenjivali teoriju u praksu. Uz puno početničkih grešaka (a tako se najbolje uči) došli smo u dvije sezone do zadovoljavajućih rezultata. Budite svjesni da svaka greška košta nešto novca, vremena i frustracije. Ujedno smo kompletno uredili ruševnu kuću koju smo kupili. Puno posla, puno učenja, puno kreativnosti.

Znam da će svatko tko god krene putem permakulture imati različita iskustva. Svatko doživljava na svoj način i tako tumači. Također ovisi u kojem ste klimatkom području.

Nešto novca će vam biti potrebno, jer nećete proizvoditi sve što mislite da vam je potrebno (toalet papir, ulje, gorivo za auto itd). Novac nije loš, to je čovjekov izum, energija koja kola kroz društvo , no staviti novac na prvo mjesto kao mjerilo nečije vrijednosti je nešto što bi trebalo promijeniti. Žurimo u utrci, a ne znamo kuda žurimo. Usporite, usporite, smanjite.

Ono što će vam najviše trebati je zdrav razum, koji imate, no nekako ste ga pogubili kroz odrastanje i život. Sve što naučite, primjenite, provjerite, eksperimentirajte, uzgajajte svoju hranu. Ako ste početnik, krenite od malog. Kad steknete samopouzdanje, lako je povećati veličinu vrta i količinu biljaka koje želite uzgajati.

Karmela Kiš

– Permakultura je cjeloživotno školovanje, a ujedno i konstantna unutarnja promjena bazirana na promatranju prirode, radu u prirodi, uzgajanju hrane i društvenim kontaktima. Na tom putu prolazim kroz veliki ružičnjak koji je prirodno pun trnja. Za sebe volim reći da sam ona koja sluša vrt.

Foto: Pexels, Unsplash