Da, to je značajno pitanje, ali ne mora mrvu govoriti o tome je li vam „suđen“ ljubavni odnos koji traje ili nije. Vidi primjer: njegova glavna karmička uloga – znači kumulativ iskustava koje ima u razmjenama s tobom, gledan kroz omjer zrelosti duša i/ili dominanto iskustvo koje imate, a ostalo je neuravnoteženo (ono, u smislu „imam ti za vratiti to i to, tako i tako jer si me tada i tada spasio“) može biti, recimo, uloga djeteta. To ne skužiš iz prve. Kliknete se, zaljubite, sve super. Tek kad krenete u odnos, pa on i potraje jer stvarno se volite (normalno, majka i dijete se vole ;) ) shvatiš da ga nekako previše učiš, odgajaš, cijelo vrijeme nadzireš i nervira te to, a ne možeš ga ostaviti jer osjećaš da „ima pogona“ i posla za dalje...
Bjesniš jer kužiš da ako je to dominantna uloga, onda je ljubavni odnos potpuno ugrožen jer nema seksualne strasti između roditelja i djeteta, a u obliku ljubavnih partnera to znači velika rupa, moguć kraj. Ali, recimo, nije kraj. To je samo karmička uloga. Jer presudnu riječ u tome igra - dharmička uloga. To je uloga koju smo dogovorili da OSTVARIMO ZAJEDNO u ovofizičkom trenu postojanja. I, recimo, da je muškarcu, čija je glavna karmička uloga da je tvoje dijete, dharmička uloga da bude – u trenutnoj inkarnaciji – otac tvog djeteta. Aha! Koja kozmička matematika.... Da, zato ga ne možeš ni ostaviti kada te tisuću puta iznervira time što te stavlja u ulogu roditelja njemu... Ali, to nije stalno, pa se seksate i hopla – dobijete dijete. Tu sad počinje pravo ostvarenje: dijete njega tjera da odraste, da se makne iz uloge djeteta tebi – jer mora postati roditelj svome djetetu. Posljedično, tebi postaje sve više i sve bolji partner.
Tako uloge tranzitiraju. Može i u kraćem periodu: u jednom trenu neka duša ti – zbog vaših osobnih rezonancija – igra ulogu karmičkog oca. To ne znači da je on imao reinkarnaciju gdje ti je bio fizički otac, nego jednostavno da u datom trenu igra tu ulogu jer je u nekoj (ne svakoj) situaciji zreliji od tebe, kao duša, po nekom pitanju. Odigra ti tu ulogu da te pokrene i podrži pritom, a kada je odigrana, tranzitira u ulogu djeteta: zato ti se može učiniti da je netko u koga si se zaljubila bio divan i sav snažan i impresivan kada ste krenuli, no nakon nekog vremena odnosa postao kao beba koju čuvaš. Tranzicija se odigra kada se dogodi „povrat“, odnosno uravnoteženje.
Znam, reklo bi se „kada završi karma“, ali to nije baš najpreciznije zato što to nije kao klik kojim se pali i gasi svjetlo. Karmička i dharmička uloga se nekad podudaraju, ali nekad i ne. Podudaraju znači: karmički ste ljubavnici s nekom nezavršenom pričom, pa je sila toliko jaka da tako trajete i dalje. Ali, to ne mora biti tako – ako ste osviješteni, radili na nesvjesnom, na čišćenju/oslobođenju karme.... onda je njezin „uteg“ sve lakši i lakši, i „prevlači“ dharma. Što znači da možda uopće ne morate ponovo odigrati odnos jer je zapravo dharma da zajedno – radite, ili nešto skroz drugo. Samo ste se trebali „kliknuti“ da se pokrene energija, bez onog cijelog cirkusa /zaljubili smo se-prekinuli osovini (što obično obilježava jeku karmičku situaciju).
Uglavnom, usmjerenost na dharmu to je najvažnija stavka – samoostvarenje, odraz svoje prirode. Jer priroda je zakon. Priroda ptice je da pjeva, cvijeća da miriše. Ako odnose i ljubav uzmemo kao najveći pokretač – onda je najzdravije usmjeravati ih prema svrsi svog postojanja (odrazu svoje prirode), a to je kroz prizmu dharmičke uloge: u što ostvarujem sebe s tim i tim, što je naš zadatak za stvoriti, ostvariti u sebi... U tom smjeru je konstruktivno misliti...
Autorica Elemenata i najčitanija hrvatska spisateljica duhovne literature
Foto: Unsplash
