Da, to je značajno pitanje, ali ne mora mrvu govoriti o tome je li vam „suđen“ ljubavni odnos koji traje ili nije. Vidi primjer: njegova glavna karmička uloga – znači kumulativ iskustava koje ima u razmjenama s tobom, gledan kroz omjer zrelosti duša i/ili dominanto iskustvo koje imate, a ostalo je neuravnoteženo (ono, u smislu „imam ti za vratiti to i to, tako i tako jer si me tada i tada spasio“) može biti, recimo, uloga djeteta. To ne skužiš iz prve. Kliknete se, zaljubite, sve super. Tek kad krenete u odnos, pa on i potraje jer stvarno se volite (normalno, majka i dijete se vole ;) ) shvatiš da ga nekako previše učiš, odgajaš, cijelo vrijeme nadzireš i nervira te to, a ne možeš ga ostaviti jer osjećaš da „ima pogona“ i posla za dalje...
Bjesniš jer kužiš da ako je to dominantna uloga, onda je ljubavni odnos potpuno ugrožen jer nema seksualne strasti između roditelja i djeteta, a u obliku ljubavnih partnera to znači velika rupa, moguć kraj. Ali, recimo, nije kraj. To je samo karmička uloga. Jer presudnu riječ u tome igra - dharmička uloga. To je uloga koju smo dogovorili da OSTVARIMO ZAJEDNO u ovofizičkom trenu postojanja. I, recimo, da je muškarcu, čija je glavna karmička uloga da je tvoje dijete, dharmička uloga da bude – u trenutnoj inkarnaciji – otac tvog djeteta. Aha! Koja kozmička matematika.... Da, zato ga ne možeš ni ostaviti kada te tisuću puta iznervira time što te stavlja u ulogu roditelja njemu... Ali, to nije stalno, pa se seksate i hopla – dobijete dijete. Tu sad počinje pravo ostvarenje: dijete njega tjera da odraste, da se makne iz uloge djeteta tebi – jer mora postati roditelj svome djetetu. Posljedično, tebi postaje sve više i sve bolji partner.