Znači tren je dovoljan za zagnjuriti nosić u procvjetale krošnje i udahnuti bijelu svjetlost inicijacije duha - u sebe. Naći neku svoju bijelu mirisnu krošnju i udahnuti njene boje i mirise u svoju krunsku čakru - svoju krunu - i tako onoliko puta dok ne osjetimo kao se bijelozlatnom svjetlosti puni cijela naša aura, i sve veći sjaj isijava iz nas.
Proljeće je vrijeme kada je raj na zemlji zaista najjasniji, u mirisu najslađi, na oko najšareniji, u zanosu najopojniji. Pa je mudro i najobičniji prolaz parkom, makar kratko-slatko iskoristiti svjesno: udahnuti svjesno vibracije prirode.
Znam, radili smo to i zimi s bijelom svjetlošću, no ona je bila drugačija, vodena. A sada je eterska i toplija. Šireća. Ona koja pokreće rađanja iz duha; usklađenost nas s našom božanskom svrhom; našu lakoću ljepote. Vrlo duševne kvalitete, zapravo.
Stoga udah, izdah, zujanje zajedno s pčelicama koje oblijeću cvjetove - njihova muzika je koncert iscjeljenja. Miris naša aromaterapija. Proljeće - vrijeme uskrsnuća zdravih i obnovljenih nas. Koji djeluju na Zemlji vođeni jasnoćom duhovne vizije, kroz svoje bijele krune...
Foto: Unsplash
