Lijek za narušen ego: kako izliječiti narušenu sliku o sebi

 

Najučinkovitija stvar koja će izliječiti našu, nerijetko narušenu sliku o sebi, isklesanu unutarnjim kritikama koliko i silama koje oblikuju uspone i padove na našem putovanju samospoznaje, jest rad.

Dok tražimo svoj put kroz proces samootkrivanja čvrsto je tlo ponekad teško opipati. Promjene kroz koje prolazimo razotkrivajući svoju prirodu i istražujući vlastiti potencijal naposljetku će nas ostaviti lišene našeg ˝starog ja˝, dok naša srž, percipirana kao ˝novo-ja˝, moguće plašljiva zbog preuzimanja odgovornosti, još nije u potpunosti dorasla prilici. Delikatno je to iskustvo koje vidim kao krizu razvijajućeg identiteta.

Razgovor koji sam svojevremeno vodila s poznanikom, nekadašnjim profesionalnm košarkašem, dao je ovoj praznini u potrazi za svrhom opipljiviji okvir. Zamislite da ste košarkaš otkad pamtite, a onda jednog dana to više niste. Iskustvo je, kako je sam kazao, dezorijentirajuće. Iako je sretno oženjen i ima sina kojemu je otac pun ljubavi, na kraju svoje profesionalne karijere u sportu osjećao se izgubljeno, bez svrhe ili nečega što bi oblikovalo njegovu stvarnost.

Ciijena koju smo spremni platiti

Njegova mi je priča bila itekako poznata. Iako sama imam jasan smjer u ostvarivanju svoje svrhe dok gradim život koji biram živjeti, doživljavam i prepreke kao dio tog puta. No, taj put dolazi s cijenom koju, iako sam spremna platiti, nisam uvijek jednako kapacitirana iznjeti. Postoje trenuci kada zaglavim u toj praznini u kojoj više nisam stara ja, ali nisam sasvim sigurna je li nova ja dorasla preuzeti. Danima se osjećam otuđeno od sebe, ogoljeno samo na osnove svog karaktera. Osjećam se ranjivo. Postajem uplašena i zastajkujem, popuštam pred unutarnjim narativom samokritike. I moj mi ego to zamjera.

Konstrukcija sebe koju gradimo kroz život obično je osmišljena kako bismo se osjećali dobro u svojoj koži, kako bismo se zaštitili. No, identiteti su krhki, nerijetko i nestalni entiteti. Kada se kojeg svojevoljno odreknemo, bilo prerastanjem ili drugom promjenom, kao da sa sebe skinemo zaštini sloj poznatog. A kada odlučimo uložiti napor da se uskladimo sa svojom svrhom, skidamo te zaštitne slojeve kako bismo izgubili dio težine koja nas drži na mjestu te otvorili put svjetlosti, što uzrokuje traumu za naš ego. Zbuni se pa stane na tom mjestu tražeći nešto novo za što će se uhvatiti. I nestrpljiv da čeka dok se potencijal vašeg ˝novog ja˝ ostvari, mogao bi se početi rekonstruirati gradeći ograde u tom prostoru između, usvajajući tu prazninu kao svoju novu stvarnost. A to može biti poražavajuće.

Mjesto s kojeg krećemo

Kako bi izbjegli pad u tu zečju rupu, valja nam djelovati prema ostvarenju svojih ciljeva. Bez obzira na to koliko su neki od njih veliki ili dalekosežni, ponekad zastrašujući, svi imaju jednu zajedničku stvar – mjesto s kojeg krećemo. Taj prvi, peti ili dvadeseti korak – gdje god da ste stali – tu jednu stvar koju trebate učiniti danas, a koja će dovesti do sljedećeg koraka pa sljedećeg i na kraju do ispunjenja tog cilja. Tako da u danima kada se osjećam osobito nesigurno radim svrhovit posao i hranim svoj ego tom supermoći. Pogotovo ako sam se do tada osjećala zaglavljeno, budući da mi kontinuirani napor nije jača strana; odgurnem se makar centimetar u željenom smjeru i u očima mog ugroženog ega to izgleda kao milja. I oboje smo sretni. Dakle, moj lijek za nemiran, narušen ego je – rad. Stavite kamen na hrpu koji će vam pomoći da se popnete kamo idete i postanete osoba koju će vaš ego željeti podržati, više nego zaštititi.

 

 

Tanja Giovanelli

– U fokusu mog interesa i prakse su briga o sebi i kreativna ekspresija. Najbolje se osjećam tamo gdje se to dvoje preklapa pa s takvom namjerom pristupam pisanju, fotografiji i odnedavno posebice akvarelima. Po struci sam novinarka te sam prije pet godina radila kao urednica kada me je iz tračnica izbacio sindrom izgaranja. Na valu iscjeljenja promijenila sam pristup svakodnevici otvarajući si više prilika za iskustva koje me oplemenjuju i doprinose mojoj dobrobiti. Na tom sam tragu nedavno napustila redakciju dnevnih novina te za sebe i svoju obitelj nastojim izgraditi život na vrijednostima u koje sam investirana. U želji da podijelim benefite takve perspektive te potaknem i druge na sličan doživljaj pokrenula sam i blog imena Salty nest, kao poziv na otvaranje više prostora dokolici te svjesnije uživanje u kreativnim procesima.

www.saltynest.com

Foto: @salty.nest

POST COMMENT

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.