Ljutnja i bijes u postpartumu i majčinstvu

 

Jesi li ljuta? Nisam. Tihi tretman. Gutanje onog što ti dođe da kažeš. Brojanje do 10. Duboko disanje.

Ljutnja je nešto što puštamo da “kuha” u nama, a onda kada proključa, eruptira na van ili se okrene protiv nas.

Ljutnja je za žene komplicirana emocija. Ne zato sama po sebi teža od drugih, nego zato što mnogo žena ima “zabranu” na ljutnju koju implicitno ili eksplicitno dobiva cijeli život – da ljutnja nije “ženstvena”, a ljute žene nisu svidljive.

A nemoj se ljutiti.
Ružna si kad se ljutiš / Ljepša si kad se smiješ.
Što si tako živčana.

Posljedica svih kazna i timeout-ova koje smo kao djeca dobili kada smo ispoljavali svoju ljutnju, naučila su nas da se dobre djevojčice ne ljute. Sada kad su te djevojčice i same postale majke koje žele napraviti bolje od svojih roditelja, suočavaju se s izazovom da ne znaju prepoznati ili konstruktivno usmjeriti svoju ljutnju.

Ljutnja i bijes u postpartumu i majčinstvu

Mnogo žena će se potruditi pokazati kako nisu ljute, a poslije osjećati nemir, iritabilnost, razdražljivost i zamjeranje.

Kad pritisak postane kritičan, neke žene će eksplodirati: izgubiti živce, početi vikati ili plakati, imati izljev bijesa, a onda će ih preplaviti krivnja. Druge će implodirati: pokušati se regulirati uz pomoć hrane, kupovine ili mobitela, a nerijetko će početi osjećati neke tjelesne simptome i bolove.

Prva asocijacija na postpartum kad govorimo o neugodnim emocijama su uglavnom tuga i depresija, ali ljutnje ima barem toliko, ako ne i više i to s razlogom.
Iako se čini da su razlozi za ljutnju specifični i individualni: dijete koje ne sluša, partner koji ne sudjeluje ili savjeti koje nisi tražila…, postoje puno dublji okidači ljutnje koji su gotovo univerzalni u razdoblju nakon poroda.

U nastavku dijelim (ne)očekivane okidače bijesa i kako si pomoći.

#1 Preplavljena si

Možeš voljeti svoju djecu beskonačno, ali tvoj kapacitet nije beskonačan.

Ako cijeli dan (ako ne i cijeli život) gutaš i upijaš pritisak bez da ga otpuštaš, tvoje će kazaljke prije ili kasnije otići “u crveno”. Nema veze što želiš ne poludjeti kada stoti put ponoviš jedno te isto, ako je pritisak postao kritičan, para će krenuti van.

Tvoj emocionalni kapacitet ima svoj limit. Ako je svaka obaveza i opterećenje u danu jedna kapljica, do kraja dana tvoja će čaša biti puna (ne u dobrom smislu) i velike su šanse da će npr. uspavljivanje djeteta koje traje duže no što si željela biti ona kap koja prelije čašu… i onda ti pukne film.

Kada se nalaziš u stanju disregulacije ne možeš ništa napraviti za druge. Kad ne možeš pomoći sebi, ne možeš pomoći ni svojem pobješnjelom dvogodišnjaku.
Ako je preplavljenost tvoja stvarnost i ne znaš odakle započeti, prijavi se na besplatnu seriju Majčinstvo bez preplavljenosti.

#2 Osjećaj da nemaš kontrolu

Već u trudnoći, a posebno u majčinstvu događa se izvjestan gubitak kontrole koji nije lako podnijeti. Ispunjavati potrebe djeteta može nas vrlo lako dovesti do toga da se osjećamo kao da više ne upravljamo vlastitim životom. Izostanak rutine i neuredno spavanje djeluje izrazito destabilizirajuće, a pogotovo kada djetetovu potrebu za bliskosti većinom ispunjava samo jedna osoba – majka.

Iako je frustrirajuće stalno ispočetka ponavljati djetetu da nešto treba ili ne treba napraviti, vrlo često je pravi razlog zašto nas to čini bijesnima taj što se zapravo osjećamo bespomoćno. Ljutnja i bijes pojavljuju se kao obrana od vrlo ranjivog osjećaja da se osjećamo nemoćno i nezaštićeno.

Shvati svoju ljutnju kao signal da ti je potrebna podrška i predvidljivost u tvojem rasporedu.

#3 Tvoja prošlost

Uobičajene situacije u majčinstvu kao npr. dijete koje “ne sluša” bit će okidač samo ako to sjeda kao ključ u bravu nekog tvojeg traumatičnog sjećanja. Roditelji će uz svoju djecu ponovno proživljavati neke faze vlastitog odrastanja i to može biti duboko uznemirujuće.

Ako si ti npr. dobila batine kad bi nešto razbila, vrlo je moguće da će za tebe biti okidač kada tvoje dijete napravi isto jer se na tjelesnoj razini prisjećaš nesigurnosti i ugroženosti koju si onda osjećala. To može potaknuti burnu ljutnju koja te “štiti” od prijetnje. Tvoje dijete nije opasno, ali kada reagiraš instinktivno ne možeš u trenutku razlučiti da dijete koje stoji pred tobom nije prijetnja za odraslu tebe.

Paralele i situacije iz tvojeg djetinjstva neće uvijek biti tako očite, ali kada na neku svakodnevnu situaciju reagiraš burno, vrijeme je da se zapitaš: Na što me ovo podsjeća?

Bijes je reakcija na povredu ili na nešto što mislimo da bi nas moglo povrijediti. Što je veća ugroženost – stvarna ili percipirana – veći je bijes.

Što ti tvoj bijes poručuje?

Sada kad si pročitala sve ovo, što ti tvoja ljutnja poručuje?

Koja je to nezadovoljena potreba, koja je to povreda koja te čini ljutom?

Tvoja ljutnja nije neprijatelj nego iskra tvoje pokretačke energije. Usmjerena, ona ima snagu zaštititi te i promijeniti nepovoljne okolnosti u kojima se nalaziš. Neukroćena, tvoja ljutnja postaje plamen koji sagorijeva sve pred sobom, destruktivna sila koja narušava odnose s bliskim ljudima, ali i tvoje zdravlje.

 

Više o temama roditeljstva možete pročitati u našoj rubrici SVJESNO RODITELJSTVO. 

 

Jasmina Brković

– porođajna edukatorica, Birth story listener® i somatski terapeut u edukaciji (Somatic Experiencing®) koja pomaže ženama da zacijele nakon poroda i lakše plove kroz emocionalne izazove majčinstva.

IG, YouTube @tvojapricasporoda

 

Foto: Pexels

POST COMMENT

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.