Luna Džidić: Priroda nam omogućuje da se vratimo u osjećaj protočnosti i lakoće

 

Luna Džidić je biologinja (magistra eksperimentalne biologije) koja se bavi kulinarstvom, kreiranjem “plant-based” recepata, izradom menija te konzultacijama i edukacijom o prehrani i biljkama, kao i dizajnom keramičkog posuđa i metalnog nakita.

Sve što dotakne pretvara u ljepotu koje se ne možemo nauživati. Poželjeli smo saznati tko je zapravo Luna, gdje pronalazi inspiraciju, postoji li zajednička priča u svemu tome… Inspirativni razgovor Lune i Indire Juratek pročitajte u nastavku.

Nemoguće je predstaviti te u jednoj riječi, iako bi najbliže bilo svestrana biologinja. Molim te upoznaj naše čitatelje s Lunom.

Iako na prvu možda ne zvuči tako, skoro svi poslovi kojima se bavim zapravo imaju veze s mojom strukom, botanikom. Bavim se cjelovitom prehranom baziranom na biljkama, ali na način gdje je fokus na razumijevanju namirnica i njihovog djelovanja na ljudsko tijelo i zdravlje, kao i prikladnim načinima obrade (primjerice namakanje, klijanje, fermentacija, razni načini termičke obrade) kojima će se sačuvati njihova nutritivna vrijednost, a nutrijenti učiniti dostupnijima za apsorpciju.
U keramici mi je glavni fokus na procesu, eksperimentu i upoznavanju materijala s kojima radim. Znanje iz kemije koje sam stekla još za vrijeme studija mi je zaista od velike pomoći u cijeloj priči, budući da u radu s glinom samostalno istražujem i učim kako bih dobro razumjela proces nastanka keramičkog predmeta. U izradi glazura koristim biljke, ali i okside metala koje dobivam od ostataka iz radione kada izrađujem metalni nakit.

Kod izrade glazura od biljaka korisno je imati neki uvid u kemizam njihove građe, budući da prisutnost određenih elemenata određuje, primjerice, boju ili teksturu finalnog rezultata/proizvoda.

Također se bavim ljekovitim biljem, izradom prirodne kozmetike i raznih preparata od biljaka, kao i edukacijom o svemu tome. Volim dijeliti s ljudima znanja o tome kako živjeti na prirodniji i održiviji način, kako koristiti biljke u svakodnevnom životu i kako živjeti bez umjetnih proizvoda, industrijskih kemikalija i općenito štetnih tvari koje su postale uobičajenim dijelom ljudske svakodnevice pa se često niti ne propitkuje jesu li nam zaista potrebne. Meni je donijelo toliko lakoće, jednostavnosti i radosti, kada sam promijenila životne navike i okrenula se prirodi. Sada već desetak godina ne koristim nikakvu kozmetiku iz trgovina, pastu za zube, šampon za kosu, sredstva za čišćenje i slične proizvode – sve izrađujem sama, od jednostavnih i prirodnih sastojaka koji nisu štetni (za ljudsko tijelo i okoliš).

Isto vrijedi i za prehranu, ne unosim u svoje tijelo ono od čega ću se dugoročno osjećati loše, već samo prirodne, nutritivno bogate namirnice. Suprotno popularnom mišljenju, ovakav stil života može biti mnogo jednostavniji i jeftiniji od “normalnog”. Budući da mi je sve to zaista podiglo kvalitetu života i pomoglo da dođem do zdravlja na prirodan način, ali i pomoglo izgraditi samopouzdanje i doći do nekog “mindseta” gdje mi je prirodno stanje da znam da će sve biti okej – uvijek mi bude drago kada mogu i drugima prenijeti barem dio tih saznanja. Možda nekome baš to bude motivacija za promjenu koja mu treba, ali ne zna odakle krenuti.

Vješta si u izradi prekrasnih predmeta od keramike, jednako tako i divnog nakita, ali si vješta i u kuhanju i fotografiji? Kako hendlaš sve to, gdje nalaziš inspiraciju, je li ti nešto draže ili te sve jednako veseli i ispunjava?

Često mi ljudi kažu da sve to što radim na fotkama izgleda tako “zen” i ugodno. Istina je da obožavam svoj posao i drago mi je ako se to vidi, ali neću lagati – ponekad zna biti i stresno ili barem iscrpljujuće, raditi na više različitih projekata istovremeno. Nije uvijek lako držati balans i priznati si da možda nije najpametnija ideja prihvatiti još jedan užasno primamljiv posao, jer to znači da idućih mjesec dana nećeš spavati više od nekoliko sati dnevno. Iskreno, još uvijek učim kako hendlati to sve bez da se s vremena na vrijeme osjećam kao da ću malo “pregorjeti”. Ali, recimo, svaki dan uzmem pola sata za sebe, za meditaciju i trudim se napraviti vremena da barem svaki drugi dan odem u šetnju šumom. Tamo najčešće nalazim inspiraciju – u prirodi. Dok šetam šumom, dolaze mi ideje i to one najkvalitetnije, nekako svježe i iskrene. Također dobivam ideje u snovima. Jako živopisno sanjam i često kada trebam rješenje za neku situaciju, odgovor mi dođe u snu. Tako mi dođu i neke odlične ideje, primjerice za neko jelo ili novi pothvat u keramici.

Mislim da ne bih mogla izabrati što mi je (naj)draže od svega čime se bavim. Sve mi je podjednako drago, ali je dobra stvar to što je sve moguće međusobno povezati. Svjesna sam da je kvalitetnu hranu potrebno i kvalitetno prezentirati kako bi ljudi mogli već sa slike vidjeti da se radi o nečemu što je ukusno i zdravo. Zato izrađujem keramičko posuđe koje će upotpuniti doživljaj ukusnog obroka, a kroz fotografiju se trudim da to sve skupa što bolje predstavim.

Koliko ti znači priroda?

Puno! U prirodi osjećam baš istinski mir i to mi je jako važno. Mislim da nikome ne paše cijelo vrijeme biti u užurbanom ritmu gradskog života jer se na taj način s vremenom čovjek malo udalji od sebe. Priroda nam omogućuje da se vratimo u neki osjećaj protočnosti i lakoće, da predahnemo i sjetimo se da je najvažnije biti dobro sam sa sobom. Kada imamo svoje fizičko i mentalno zdravlje u svojim rukama, ostale stvari će lakše doći i moći ćemo zaista uživati u njima.

Kako je počela tvoja priča s prehranom?

Što se tiče priče s hranom, ona je počela promjenom prehrane kroz koju sam sama riješila mnoge zdravstvene probleme i došla do zdravlja, stekla sigurnost u sebe i povjerenje u svoje tijelo. Izbacila sam iz prehrane svu prerađenu hranu, godinu dana jela samo sirovu hranu pa postepeno došla do cjelovite “plant-based” prehrane. O svemu tome sam pisala na blogu kako bih podijelila svoja iskustva i uvide, budući da je mnoge ljude zanimalo kako sam uz pomoć prehrane došla do zdravlja i kako pripremiti zdrave i ukusne obroke. Prvi blog sam pokrenula dok sam još studirala, nisam tada bila upućena u koncept “food-bloganja”, ali sam upravo na temelju tog bloga odmah nakon diplome dobila posao veganske kuharice u jednom restoranu. Za vrijeme studija sam radila neke posliće u struci, ali kuhanje mi je bilo velika ljubav i na kraju sam više godina ostala u toj industriji.

Nekoliko sam godina radila full-time kao veganska kuharica u restoranima u Hrvatskoj i Norveškoj te imala priliku kreirati recepte i menije za restorane. Jako sam zahvalna na tim iskustvima i prilikama, jer sam iz njih puno naučila. Čak možda ne toliko o samom kuhanju, budući da je moj način pripreme hrane uvijek bio malo drugačiji od konvencionalnog – fokus mi je primarno na tome da namirnice budu pripremljene na način na koji će se najbolje očuvati njihova nutritivna vrijednost te na pripremi cjelovitih i smislenih obroka; to je osnova, a uz to je, naravno, bitno da hrana bude ukusna, okusi i teksture dobro izbalansirani, a prezentacija lijepa i primamljiva. Rad u restoranima bio je odlična vježba za ispitati kako to sve izgleda u praksi kada uvjeti nisu niti blizu laki i opušteni kao kod kuće te predstaviti ovakav stil prehrane široj publici. Bilo je odlično dobiti toliko povratnih informacija i vidjeti kako ljudi ne samo da prihvaćaju ovakav stil prehrane, već nerijetko uživaju u takvim jelima čak i više nego u standardnom stilu prehrane. Kada dobiješ tako dobar feedback, onda znaš da ono što radiš ima smisla. Za mene je hrana – hrana; čak ne volim previše tu podjelu gdje se nešto označava kao zdravo, jer implicira na to da je normalna hrana nezdrava. Danas su ljudi navikli koristiti prerađene namirnice i provjerene recepte bez razmišljanja što unose u svoje tijelo. No zaista će se vrlo rijetko dogoditi da netko ima negativnu reakciju na ukusan obrok pripremljen od kvalitetnih, cjelovitih namirnica, čak i ako obično ne jede tako.

Drago mi je da sam kroz svoj rad uspjela predstaviti cjelovitu prehranu većem broju ljudi i time dati barem mali doprinos promjeni načina razmišljanja u prehrani, možda ponekad i razbiti neki od popularnih mitova da je zdrava/prava hrana dosadna ili komplicirana.

Još jedna od lekcija iz kuharskih dana je ona o radu s drugim ljudima. Posao u kuhinji nije kao uredski posao, ovdje cijele dane moraš s kolegama funkcionirati kao jedno i ponekad je izazov odbaciti ponos i osobne nesuglasice i fokusirati se na cilj koji je u tom trenu jedini važan – da gostima serviraš kvalitetno jelo pripremljeno s ljubavlju. Drugačije nema smisla, i ako bih nakon nekog vremena na radnom mjestu vidjela da mi ponestaje motivacije za to, znala bih da je vrijeme za ići dalje.

Danas mi posao uglavnom uključuje kreiranje recepata i menija, i time sam baš zadovoljna. Dio recepata, kao i mnoge savjete vezane uz prehranu, namirnice, i održiviji način života dijelim na blogu Sunberry Jam (www.sunberryjam.com).

Kako je nastao brend Plavetna? Koje materijale koristiš? Gdje se može kupiti?

Brend Plavetna nastao je iz potrebe da sebi i svojim prijateljima izradim kvalitetne uporabne predmete od prirodnih materijala, kada tako nešto nismo mogli naći u trgovinama. Počelo je prije desetak godina, s vunenim kapama, ručno oslikanim torbama od neobrađenog pamuka i jednostavnim odjevnim predmetima obojenim bojama dobivenim iz biljaka. Nije mi neki cilj bio prodati te stvari, radila sam ih više za sebe i prijatelje, ali su se ljudi počeli interesirati pa je zapravo cijelo vrijeme taj mali brend postojao kao neki hobi sa strane. Tek sam se u zadnjih godinu-dvije uspjela malo više posvetiti tome da i brend Plavetna krene lagano prerastati u još jedan posao koji prati moj životni stil. Ideja o korištenju kvalitetnih, dugovječnih, prirodnih materijala za izradu predmeta koji će godinama nekome uljepšavati svakodnevicu je i dalje tu, samo se tip proizvoda promijenio. Sada imam u ponudi uglavnom nakit od mjedi i ručno oblikovano keramičko posuđe. Keramika mi je posebno draga, jer mislim da je jako lijepo kada ručno izrađeni predmet dobije svrhu da nekome uljepšava svakodnevne male “rituale” kao što su ispijanje kave ili čaja.

Često sama radim keramičke glazure od prirodnih i recikliranih materijala, a sakupljam i divlju glinu u prirodi. I ostatke metala iz radione koristim za dobivanje oksida, tako da u radioni nemam gotovo ništa otpada, sve se upotrijebi i na neki način zatvori krug.

Keramičko posuđe se može kupiti u Proljeće mini marketu u Zagrebu, a kada imam priliku, izlažem i na sajmovima.

Misliš li da je globalno važno okrenuti se lokalnom i podržavati kreativce, small bussinesse itd…?

Mislim da je to jako važno, jer podržavanjem malih poduzetnika doprinosim stvaranju stvarnosti u kojoj je moguće i poželjno raditi ono što voliš, a ne samo odrađivati posao kako bismo preživjeli. Šteta je da danas toliko ljudi radi poslove koji ih uopće ne zanimaju i ostaje godinama na radnim mjestima na kojima su nesretni, jer se boje pokušati započeti nešto svoje. Na svijetu ima toliko ljudi s toliko različitih interesa, afiniteta i talenata, i najljepše je vidjeti da se netko bavi upravo onime što voli, stvara kvalitetne proizvode ili pruža izvrsnu uslugu jer radi svoj posao s ljubavlju.

Što za tebe znači biti dobro?

Biti dobro za mene znači uživati u svakom trenutku, osjećati se sretno i neopterećeno. Naravno da je život prepun svakakvih situacija koje nas mogu s vremena na vrijeme “prodrmati”, ali je važno da naučimo svako teško iskustvo uzeti kao lekciju i ići dalje osjećajući se bogatije. Svaka neugodna situacija može biti prilika za biti kreativan/snalažljiv i shvatiti da trebamo preuzeti odgovornost za svoj život i kako se nosimo s osjećajima, umjesto da bude izlika za gunđanje kako je sve teško i loše. Za mene je to prava sloboda, shvatiti da je tvoj život tvoja odgovornost. A biti slobodan znači biti dobro. Kada sve što radimo radimo svjesno i prisutno, puno je lakše uživati u svemu što nam život donosi, ali i pomoći drugim ljudima da se osjećaju bolje i sretnije.

 

Indira Juratek

 

Foto: Luna Džidić @plavetna_