Maja Ramola: Mnoga znanja koja dobivamo moraju biti podijeljena i dostupna drugima

Maja Ramola je žena koja na svijet gleda holistički – u svom djelovanju objedinjuje tijelo, um i duh, a pri tome misli i na naš planet. Rekli bismo prava Budi Dobro žena.

Ona je učiteljica joge, regresoterapeut, studentica Somatic Experiencing trauma treninga, a započela je i put prema psihoterapeutskom zvanju. Sama kaže kako je oduvijek privučena stranim zemljama, raznim učenjima koja ju dovode bliže sebi, planinama i morem.

Trenutno se educira za terapeuta, radi grupne i individualne satove joge, osobne terapije, online programe i gradi mali ekološki brend LaPia putem kojeg izrađuje pamučne menstrualne uloške.

Maja je i nova Budi Dobro autorica te smo vas kroz ovaj razgovor željeli upoznati s njom. Što nam je sve otkrila pročitajte u nastavku u razgovoru Maje i naše urednice Indire Juratek, a Majin rad pronađite na www.majaramola.com, @maja.ramola i @lapiapad.

Već više od desetljeća traje tvoj spiritualni put. Što se dogodilo da si krenula tim putem?

Moj ulazak u dvadesete godine bio je obilježen s poprilično puno izazova. Ozbiljna preispitivanja odabranog fakulteta i dugogodišnji odnos koji je polako išao prema kraju pokrenula su lavinu velikih životnih pitanja poput: “Tko sam ja?”, “Što želim u životu?” i “Koja je moja svrha i moj put?”. Kao dvadesetogodišnjakinja kojoj su se sve dotad čvrsto izgrađene strukture počele urušavati, a nove spoznaje i novi unutarnji svjetovi otvarati, počela sam tragati za odgovorima koji bi mi mogli pomoći da uistinu nađem sebe po prvi puta.

U to vrijeme, odgovori su mi došli u dva oblika – putem joge i putem knjige “Moć sadašnjeg trenutka” (E. Tolle). Joga me je naučila proći kroz oluju emocija i misli kroz koje sam svakodnevno prolazila. Naučila me da bez obzira na mrak koji me okruživao mogu naći svjetlo u sebi i ostati s njime kada mi je to najpotrebnije. Konačno, naučila me pronaći put natrag prema sebi. S druge strane, knjiga “Moć sadašnjeg trenutka” mi je otvorila vrata svijesti i neprekinute prisutnosti. Čim sam otvorila knjigu, počela sam upijati svaku riječ i riječ se pretvorila u dubinsko, u isto vrijeme nadljudsko iskustvo. Teško je usporediti to s bilo čime jer dotiče ono “riječima neopisivo” gdje um ne postoji.

Sjećam se, svaki dan bih, vraćajući se doma s fakulteta, čitala knjigu u vlaku i hodala istim putem kojem poznajem svaki kamenčić, svaki kutak. Na prvu je sve izgledalo isto, no zapravo, ništa nije bilo isto. Po prvi puta sam osjetila svaki svoj korak, svaki svoj dah, svoje cijelo tijelo i sve njegove funkcije. Primjećivala sam povjetarac na koži i miris cvijeća po putu. Tada sam zastala i uistinu pogledala ruže pored kojih sam inače prolazila svaki dan. Gledajući u te ruže osjetila sam kako me preplavljuje njihova ljepota i njihovo nenametljivo postojanje. U tom trenutku sam shvatila da sam ušla korak dublje u postojanje. To je bio početak mog puta samo otkrivanja koji traje i trajat će dok god sam u ovom ljudskom obliku.

Danas se baviš energetskim radom kroz regresiju, ali i tjelesno orijentirane terapije – jogu i Somatic Experiencing? Koliko je po tebi važno ono duhovno osjetiti u tijelu i znati to proraditi i u konačnici otpustiti iz tijela?

Mislim da je spuštanje spoznaja u tijelo i osjećanje cijelog spektra emocija iznimno važno, čak nezaobilazno na duhovnom putu. Jedna moja iznimno draga prijateljica i suputnica je podijelila sa mnom citat koji me se jako dojmio. Citat glasi: “Duhovnost koja ne vodi u svakodnevicu je stranputica.”

Ukoliko ne nađemo način da utjelovimo duhovna znanja i naučimo kako ih primijeniti u svakodnevnom životu, vrlo lako možemo izgubiti tlo pod nogama. Potrebno je osjetiti da imamo oko sebe nešto opipljivo što nas može vratiti u sada i ovdje. Zato su tu tijelo i dah kao izravna veza s prisutnošću. Nakon što nađemo dovoljno kapaciteta osjetiti sve što jest u tom trenutku, najizazovnije je ostati s time. Zato u somatskom radu primjenjujemo titraciju kojom izgrađujemo otpornost našeg živčanog sustava kako bismo mogli ostati sa svime što jest i dopustiti da se unutar nas dovrši proces koji započeo. I naravno, ne moramo kroz to ići sami.

Imati prisutnog svjedoka koji nam drži prostor i podržava nas u procesu ostajanja, dopuštanja i otpuštanja je iznimno iscjeljujuće.

U zadnje vrijeme se dosta govori o Somatic Experience treningu i osobno znam barem 10 ljudi koji su krenuli tim putem. Što je tebe privuklo toj metodi?

Nakon što sam prošla kroz određene energetske prakse i certificirala regresoterapiju, otvorio mi se kapacitet za daljnje educiranje u terapeutskom smjeru. Osjetila sam veliku glad za znanjem, učenjem novih tehnika i načina kako pomoći ljudima. Raspitivala sam se kod mnogih i istraživala što bih mogla upisati, a s čime bi moj duh stvarno rezonirao. U tom sam periodu dobila informaciju od tadašnjeg terapeuta koji je već prošao Somatic Experiencing da uskoro kreću upisi u novu generaciju polaznika.

S obzirom na moje dugogodišnje iskustvo kao joga učiteljice, osjetila sam kako bi to mogla biti jako dobra nadogradnja na moje dosadašnje poznavanje tijela. Odlučila sam prisustvovati na SE iskustvenoj radionici koja mi je donijela jedan potpuno nov način gledanja na stvarnost i na naše unutarnje procese. Shvatila sam kako s ovim učenjem uistinu mogu produbiti sve što sam dosad naučila, ali i ići dalje terapeutskim putem pomaganja drugima. To je bilo dovoljno da se zbilja i odlučim na tu edukaciju.

Zanimljivo je da mi je Somatic Experiencing edukacija otvorila još veći apetit za učenjem i daljnjom edukacijom, tako da sam u međuvremenu upisala još jednu terapeutsku edukaciju o kojoj ću više pisati kada dođe vrijeme za to.

Ljude dosta privlači regresija. Je li po tebi ona za svakoga? Za naše čitatelje koje zanima ova metoda, molim te objasni postoje li mogućnosti da nešto krene po krivu? Koja je prednost regresije u odnosu na slične metode?

Iako smo svi u svom ritmu i na svoj način pozvani na unutarnji rad i osobni razvoj, mislim da nisu sve tehnike za svakoga. Zato je jako dobro da ima pregršt opcija i načina rada koji rezoniraju s nama, kao i onih koji ne rezoniraju. Stoga je važno osjetiti u sebi privlači li nas neka vrsta rada iz srca i duha i onda pratiti taj glas. Često mi klijenti koji su zainteresirani za regresiju kažu kako su jednostavno osjetili da moraju doći i da im sve u njima govori da žele proći kroz taj proces. To je drugim riječima “full body yes”.

No, ponekad iz razgovora s potencijalnim klijentima koji nisu sigurni žele li regresiju ili neku drugu vrstu rada, savjetujem da pričekaju i vide hoće li im unutarnji glas biti nešto jasniji nakon nekog vremena. Također, ljudima koji su duboko u svom traumatskom vorteksu i jedva uspijevaju proći kroz dan radi toga, ne savjetujem regresiju jer im je ipak potrebniji sporiji, titriraniji pristup s kojim će polako izgrađivati unutarnji kapacitet za suočavanje i otpuštanje.

Sam proces regresije je iznimno siguran. Metoda koju koristim je nježna i s puno pažnje na trenutnom stanju klijenta. Omogućuje nam da u bilo kojem trenutku prekinemo proces ako klijentu postane nešto ili previše ili preintenzivno. Moram reći da još nisam imala terapiju u kojoj se to dogodilo jer je cijeli session pomno izgrađen kako bi popratio sve klijentove potrebe. No, ponekad naglasim tu mogućnost ako će to pomoći klijentu da se još više opusti.

Rekla bih da je prednost regresije ta što s njome vrlo brzo ulazimo u korijen samog izazova. Regresija se, između ostalog, temelji i na postavci da smo iznimno kompleksna bića i da u nama postoje svi zapisi od svega što nam se ikad dogodilo. Ukoliko ne osvijestimo programe i uvjerenja koji često operiraju iz podsvijesti, osjećat ćemo kao da netko drugi upravlja našim životima. Zato nam je namjera doći do srži određenog dijela našeg bića, osvijestiti nepodržavajuća uvjerenja iz podsvijesti i raskrčiti put prema njihovom otpuštanju i mijenjanju.

Ono što mene iznova uvjeri u ljepotu ove metode je činjenica da pred kraj regresije, skoro svi klijenti dođu do spoznaje kako svi odgovori leže u ljubavi – onoj istinskoj, bezuvjetnoj i neograničenoj.

Njeguješ ženskost i ženski princip kroz svoj rad i život. Čvrsto vjerujem da će svijet biti to bolje mjesto o kojem sanjamo kada iscijelimo kolektivni ženski princip. Što za tebe znači balansiranje ženske energije u nama?

Ženska energija je za mene povratak sporosti, primanju, dopuštanju, mudrosti, plesu, zaigranosti, cikličnosti i povjerenju u život. Međutim kako bi ženski aspekt bio dovoljno siguran da raširi svoja krila, važno je njegovati i muški princip strukture, rješavanja problema, zaštite, stalnosti, stabilnosti i dosljednosti. Spoj muškog i ženskog daje ravnotežu i kreira istinsku uniju u nama pa posljedično i izvan nas.

Kako i sama rastem i neprestano učim, primjećujem kako se učenje o muško-ženskoj ravnoteži stalno mijenja i dobiva nove, istančanije verzije unutar mene. Nastojanje da osvijestim i uravnotežim ta dva pola unutar sebe je promijenilo mnogo toga u mom životu.

Prije svega, naučila sam kako iscijeliti svoj neredoviti menstrualni ciklus tako što sam detektirala što sam radila kroz mjesec, a što me izbacivalo iz centra i uvelike umanjivalo moj ženski aspekt. Također, naučila sam kako pristupiti svojim satovima joge i općenito pokretu, u kojem sam cijeli život, na jedan nježniji i suptilniji način. Osvijestila sam kako sve asane sadrže u sebi jedan čarobni ples muško-ženskog principa. Mišići i kostur nam daju potrebnu strukturu, a dah i opuštanje u pozi omogućuju protočnost i cikličnost. Sam Somatic Experiencing mi je dao uvid u to kako mogu sporije i svjesnije dočekivati sebe i svoje dubine svaki dan. Kako se mogu čuti s više razumijevanja i kako s povjerenjem otpustiti ono što mi više ne služi. Na putu sam učenja kako uistinu biti receptivna, nježna i zaigrana žena u odnosu s mojim partnerom.

Imaš i brend pamučnih uložaka za žene. Zanima me sve. Otkud ta ideja, gdje i kako se mogu nabaviti, koliko ih je potrebno za jedan ciklus, kako se peru, koliko zadržavaju?

Ideja za LaPia uloške mi je zapravo došla kao rezultat učenja o ciklusu i balansiranju ženske energije. Kada sam shvatila da se mogu bolje odnositi prema sebi, svom tijelu i svom ciklusu, odlučila sam da više neću koristiti plastične uloške. Oni su isto tako bili jedan od faktora koji su me odvajali od mog bića i mog tijela jer su mi omogućavali da nastavim “trčati” kroz dan istom brzinom.

Nekoliko mjeseci sam koristila obične pamučne gaze, baš kakve su i naše mame i bake koristile. Osjetila sam kako sam se tako i s njima dodatno povezala. No, nakon nekog vremena sam shvatila kako bi mogla sašiti nekoliko uložaka da budu malo stabilniji. Proučila sam što mi sve treba od materijala i tada sam, po prvi puta, sjela za šivaću mašinu. Prvi primjerci su bili zaista nereprezentativni, ali s vremenom sam naučila kako ih sašiti da budu zaista lijepi izgledom i vjerujem da sam to i postigla. Tako sam krenula i s idejom da ih počnem izrađivati i za druge žene.

Ulošci se trenutno mogu nabaviti putem Instagram stranice @lapiapad ili direktno putem moje webstranice. Na Instagram profilu i putem newslettera objavljujem sve dostupne materijale, sniženja i ponude.

Broj i veličina uložaka koji su potrebni za jedan cijeli ciklus dosta ovisi o obilnosti i trajanju krvarenja. Ukoliko krvarenje traje 4 dana, rekla bih ugrubo da je dovoljno 7-10 uložaka. Međutim ako je krvarenje obilnije i dulje, treba i više od toga. Ulošci se održavaju vrlo jednostavno. Nakon korištenja uloške treba staviti u hladnu vodu preko noći i pričekati da krv ode iz materijala. Ponekad krv neće u potpunosti otići ako ulošci nisu odmah bili stavljeni u vodu. Može se staviti i malo sode bikarbone ili deterdženta u tu vodu kako bi se pospješilo uklanjanje krvi. Zatim operemo uloške u mašini na 60 ili 90 stupnjeva zajedno s ostalim rubljem.

Tijekom mog dvogodišnjeg rada s ulošcima, nekoliko žena koje koriste moje uloške je reklo da im je uložak propustio kod obilnog krvarenja. Slušajući njihova mišljenja i iskustva prilagodila sam uložak tako da nepropusni sloj sada pokriva cijelu površinu. Ta preinaka je omogućila da uložak zadrži prosječnu količinu krvi. Za obilno krvarenja i postpartum, osmislila sam drugačiji oblik uloška s malim proširenjem na kraju uloška za pokrivanje veće površine gaćica. Ta vrsta uloška ima dupli sloj za upijanje i dupli sloj koji ne propušta. Žene koje ih koriste su rekle da im uložak nije nimalo procurio, tako da mislim da sam našla uspješno rješenje.

Što želiš prenijeti čitateljicama portala u tekstovima koje ćeš pisati?

Voljela bih dijeliti svoje spoznaje i dosadašnja učenja o raznim područjima kojima se bavim. Pisat ću o raznim aspektima tijela, uma, duha, pokreta, učenjima kroz terapeutski rad, balansiranju unutarnjih energija, načinima vraćanja sebi, ali i mom putu iscjeljenja.

Vjerujem da mnoga znanja koja dobivamo moraju biti podijeljena i dostupna drugima. Na taj način širimo mrežu između svih nas i podižemo razinu svijesti na kolektivnoj razini.

I za kraj, što za tebe znači biti dobro?

Za mene biti dobro znači biti u intimnoj i iskrenoj vezi sa sobom bez obzira na vanjske faktore. Biti svjesna svega što jesam, prihvatiti sve svoje dijelove, pogotovo kada je teško. Osvijestiti da sam dobro u svakom trenutku i dopustiti da ta spoznaja djeluje kao usidrenje i umirenje.

 

Razgovarala Indira Juratek.

 

Foto: Marina Ćosić