Majka u porodu prelazi na drugu stranu kako bi donijela dijete na svijet

Stara izreka kaže kako majka u porodu mora prijeći na “drugu stranu” i dovesti svoje dijete na ovaj svijet. I kod nas se još uvijek kaže: “donijela je dijete na svijet”, ali govorimo to pomalo nesvjesno koliko je taj izraz zapravo mističan i dubok.

Istina je da u porodu lučimo endorfine – prirodne opijate, slične morfinu i heroinu, koji nam ublažavaju bol, ali i otvaraju nam vrata nekog međusvijeta u kojem je sve što se realno događa “s ove strane” malo mutno. Svjesni smo tih događaja, a istovremeno i nismo. Ponekad imamo dvije verzije poroda – jednu s ove strane, dobivenu od drugih prisutnih kasnije – i jednu našu, iz našeg međusvijeta u kojem je sve isto i ništa nije isto.

Koktel hormona koji nas lupi u porodu je toliko jak da nije rijetkost da kad odemo na drugu stranu po svoje dijete, natrag dovedemo i novu sebe. Kao da je ona stara ostala tamo negdje, s one strane poroda. Kao i drugi veliki životni događaji, porod krije priliku za osobnu transformaciju. Hormonalni koktel nikako nije jedini faktor u njenom odvijanju, ali ju potencira. A da bi se hormoni razvili u svojoj punoj moći za početak nam treba oksitocin.

To drugim riječima znači da nam treba sigurnost, ljubav, toplina, mrak, prigušeni, niski zvukovi, ljubljenje, maženje, topla voda, slatko, slobodni mekani pokreti. Ukratko, sve što ti paše pri vođenju ljubavi treba ti i za porod. A u centru svega je duboki, potpuni osjećaj sigurnosti.

Neke od nas najsigurnije se osjećaju u bolnici, okružene stručnim osobama koje mogu uskočiti u slučaju potrebe i spasiti nas i našu bebu. Neke se sigurnije osjećaju daleko od bolnice, okružene samo osobama s kojima smo duboko emocionalno povezane. Gdje se osjećamo sigurnije ovisi o našem osnovnom stavu o porodu. Smatramo li da je porod nešto što moramo kontrolirati da bi bio siguran? Smatramo li da porod ikad može biti sasvim siguran? Bi li trebao biti? Velika pitanja, u koja često nismo spremne ući. Pratnje u porodu, kuće za porode i kućni porodi uz stručnu pratnju pokušaj su da se povežu te dvije krajnosti: bolničkog, kontroliranog poroda i izvanbolničkog, fiziološkog. Divno je kad imamo taj izbor, ali to nije uvijek realnost.

Istina je da je da bi žene trebale rađati u oblaku oksitocina i endorfina – gdje god bilo to mjesto i koji god bili ti ljudi koji će nam dati sigurnost potrebnu da u njega uđemo.

Više o sličnim temama čitajte u rubrici TRUDNOĆA & PORODNIŠTVO. 

Ivana Lovrić 

– Radom na tijelu bavim se posljednjih osam godina. Kombinirajući svoje dvije profesije – psihologiju i shiatsu, radim na fizičkim (poput bolnih leđa, dismenoreje, babinja…) i psihičkim stanjima (traume, poremećaji prehrane, nesanica…). U shiatsu metodi najviše cijenim pristup podrške: shiatsu praktičar, kao i psiholog, samo je podrška i pomoć osobi u procesu samoizliječenja.

Foto: Unsplash