Kad sam odlučila s tobom podijeliti što me naučio Mali princ, prvo sam, onako kako to odrasli rade, na internetu pronašla impozantne brojke o nakladi, prodavanosti, prijevodima… – Le Petit Prince - da ti pokažem važnost i veličinu ovog književnog djela.
Ali onda sam se sjetila da „odrasle osobe vole brojke. Kada im pričate o novom prijatelju, nikada vas ne ispituju o onome bitnome. Nikada vam ne kažu: „Kakav je zvuk njegova glasa? Koje igre najviše voli? Skuplja li leptire?“ Pitaju vas: „Koliko ima godina? Koliko ima braće? Koliko je težak? Koliko zarađuje njegov otac?“ I tek onda misle da ga poznaju.“
Nemoj mi zamjeriti, budi popustljiv, ovdje neće biti brojki, jer„naravno, mi koji razumijemo život, mi ne marimo za brojke!“ Ali marimo za neke druge važne stvari: zagonetke, pitanja, znatiželju, priče, bajke, istinu, sreću, tugu, ljubav, razumijevanje, prijatelje….
Marimo za vječne dječje mudrosti:
„Odrasli su uistinu čudni.“
„Djeca trebaju puno toga oprostiti odraslima.“
„Samo djeca znaju što traže.“
„Nije mi nikada odgovarao na pitanja, ali kad netko pocrveni to znači „da“, zar ne?“
„Žalosno je zaboraviti prijatelja.“
„Ako je riječ o korovu, treba ga odmah iščupati, čim ga prepoznamo.“
„Ljudi s tvoje planete, uzgajaju pet tisuća ruža samo u jednom vrtu i nisu u stanju da u njima nađu ono što traže. A ipak, ono što traže, može se naći u jednoj jedinoj ruži ili u malo vode.“
„Ono što krasi pustinju, to je što se u njoj negdje skriva bunar.“
„Ako netko voli jedan cvijet, jedinstven primjerak među milijunima i milijunima zvijezda, to mu je dovoljno da bude sretan.“
„Vrijeme koje si utrošio na svoju ružu, učinilo ju je toliko značajnom.“
„Čovjek samo srcem dobro vidi. Ono bitno, očima je nevidljivo.“
„Znam jedan planet na kojem živi neki grimizni gospodin. Nikad nije pomirisao cvijet. Nikad nije pogledao zvijezdu. Nikad nikoga nije volio. Nikad nije radio ništa drugo nego računao. I čitav dan ponavlja kao i ti: „Ja sam ozbiljan čovjek! Ja sam ozbiljan čovjek!“ i puca pritom od ponosa. Ali to nije čovjek, to je gljiva!“
„Bilo bi bolje da si došao u isto vrijeme — reče lisica. — Budeš li, na primjer, dolazio u četiri sata popodne, ja ću se početi osjećati sretnom već od tri sata. Što vrijeme bude dalje odmicalo, osjećat ću se sve sretnijom. U četiri sata bit ću već uzbuđena i uznemirena: otkrit ću cijenu sreće!“
„Ljudi više nemaju vremena bilo što upoznavati. Oni u trgovca kupuju već gotove stvari. Ali, kako nema trgovaca prijateljima, ljudi više nemaju prijatelja. Ako hoćeš prijatelja, pripitomi me!“
„Vi uopće ne ličite na moju ružu, vi još ništa ne značite. Nitko vas nije pripitomio, i vi niste nikoga pripitomile. Vi ste kao što je bila moja lisica. Bila je to obična lisica slična stotinama drugih. Ali ja sam od nje napravio svog prijatelja, i ona je sada jedinstvena na svijetu.“
„Upoznajemo samo ono što pripitomimo.“
„Čovjeku nikad nije po volji, ma gdje bio.“
„Govor je izvor svih nesporazuma.“
„Puno je teže suditi sebi samome nego drugima. Ako uspiješ sebi dobro suditi, znači da si pravi mudrac.“
„Moram podnijeti dvije – tri gusjenice, ako želim vidjeti leptire.“
„Ljudi nemaju mašte. Ponavljaju što im se kaže.“
„Ipak mi se on jedini ne čini smiješnim. Možda zato što se bavi nečim drugim, a ne samim sobom.“
„Kud te noge nose, neće te dovesti daleko.“
„Lijepe ste, ali ste prazne. Čovjek ne može umrijeti za vas.“
„Moglo bi se ugurati cijelo čovječanstvo na najmanji pacifički otok. Odrasli vam, naravno, neće povjerovati. Oni sebi utvaraju da zauzimaju mnogo mjesta.“
„Čovjek je osamljen i među ljudima.“
„Treba od svakoga zahtijevati, ono što može učiniti.“
„Izgledat će kao da sam umro, ali to neće biti istina.“
„I kada se utješiš (čovjek se uvijek utješi), bit će ti drago što si me upoznao.“
