parallax background

Dobro mjesto neobjavljene poezije: Marija Butirić

mladost film
Bogatstvo na ekranu – Filmovi iz kojih učimo o raskoši kreativnog procesa
lipanj 19, 2022
citati
(pro)budi se – „Do velikih se visina uspinjemo zavojitim stubama“
lipanj 20, 2022

 

Mi na Budi Dobro volimo i osjećamo jezik poezije te smo stoga odlučili pokrenuti novu rubriku – DOBRO MJESTO NEOBJAVLJENE POEZIJE – kojom ćemo dati priliku onima koji poeziju osjećaju, žive i pišu da se predstave širem čitateljstvu.

Danas vas upoznajemo s poezijom Marije Butirić. Marija Butirić, rođena je 1986. u Splitu. Završila je studij psihologije u Zagrebu, a njen poziv su glazba i pisanje, kako poezije, tako odnedavno i proze, konkretno priča za djecu. Poezija joj je objavljivana u bespućima interneta, ali i u časopisu Poezija HDP-a. Nema izdavača, ali zato ima napisane tri priče za djecu u stihu i skoro dvjesto pjesama. Mnoštvo pjesama našlo je svoje mjesto u glazbi, jer Mariju možda poznajete kao kantautoricu Mary May.  Osim kao Mary May, Marija je i dio tročlanog benda Willow Avenue. Uživajte!

mary may

ŠAKA U OKO

Danas je i lijepa riječ
šaka u oko.
Ljudi s masnicama
šetaju gradom,
prate ih sažalni pogledi,
uprti prsti.
Modre figure
neprepoznatljivih oblika,
natekle od udaraca,
uče nas da je
bolje šutjeti

kad već nemaš što

grubo za reći.

 

MI KAD ŠTIPAMO

Izbroji žireve, izbroji jabuke
kako su te učili u školi
A ono čemu ne znaš broj
zaboravi, ne spominji

Još gore ako ne možeš dati ime
tome što te drži
Pa nećemo valjda pogađati
u kojoj ruci skrivaš škare

Radije s njima potrči
uz i niz stepenice
sve dok ti obrazi
ne porumene

Jer mi kad štipamo
volimo da nam je
toplo za prste

mary may

DA IMAM GLASA

Da imam glasa
vrisnula bih za svoju majku
jer je dala više no što je imala

Od svoje osušene kože
zamijesila je kruh
i stavila ga na trpezu

A mi smo gladni i žedni,
halapljivi i prljavi
zagrizli duboko
dok krv nije potekla

Odlučila je ne plakati
da nam ne ometa tek
i obrisala nam obraze
svojom čistom haljinom / novom pregačom

Otišli smo od stola i
ostavili tanjure
„Hvala“ nije čula
pa je i to sama rekla

 

KADA DOĐU PO PLESAČE

Kada dođu po plesače
tek tad ćeš se zabrinuti

Jer voliš kad noga ide visoko
a ruka široko
pa se misli zapletu u
igri udova

Jer lijepo je kad se igraju
rade to s toliko šarma
s toliko nježnosti
da nismo ni primijetili
da su prije njih
došli i po muzičare

mary may

LJUDI SU LJUDI, MJESTA SU MJESTA

„Stavi prst u more i
oplovio si svijet“

Sve je na dohvat ruke

al` bilo bi lijepo vidjeti
Madagaskar, Šri Lanku,
Popocatepetl i Petru

Poslati razglednicu
jednog kraja svijeta drugom

A što ne znam o svijetu,
ne zna ni on o meni,
jer što ima da se zna?

Ljudi su ljudi,
mjesta su mjesta

Ako u njima ne živiš
privlačnija su, ljepša

I sve se čini milije
u izmaglici daljine

Ponekad se samo pitam
što se još ima naučiti o svijetu
a što nas već nisu
slagali u knjigama?

 

DOLAZIMO

Ne govori mi da je teško
Živjela sam bez tebe

Ne govori mi da je teško
Gledala sam te na fotografijama

Ne govori mi da je teško
Čekala sam da odrasteš, odbaciš staru kožu, uzgojiš novu, vidiš dal ti se sviđa, rastegneš je na rubovima, popeglaš nabore

Čekala sam kao kiša u nabreklim oblacima prepunim kapi koje ne smiju
Brojala sam svaki dan uzduž i poprijeko dok se sati ne bi rastočili u glavobolju
Čekala sam kao trudna žena porod koji se već trebao dogoditi
Čekala sam

Reci mi radije što ti je lako

Naš je život počeo odavno, samo to netko
treba napisati, crno na bijelom,
na tvrdom papiru, zakucati na zid,
redovito provjeravati, prostorije provjetravati,
neka svježeg zraka

U godinama smo kada se dolazi,
ulazi u kuće, ostavlja svoje stvari po svim uglovima,
kada se bacaju viškovi odjeće,
goli smo i nemamo srama,
osnivamo bendove i nove junačke družine,
tek počinjemo

Dolazimo

Nismo u godinama kad se boji
Ne više

 

SKUPLJAM SE

Skupljam se u staklenke
jer tečem po stolovima
prelijevam se s rumenih obraza
u kuteve usana koje ne govore,
ne više

Skupljam se u staklenke
da me negdje ostane

Sva agregatna stanja
jednako su vrijedna

 

VIVALDI

Proljetos sam mislila da znam
kako se zovem i koji šešir
najbolje pristaje mojoj glavi

Ljeta se ni ne sjećam
U smolu se zalijepilo sve
što sam sa sobom ponijela na more

Jesen mi je ištipala obraze,
otkrila da mi iz pleksusa raste
stablo jabuke, ali još dugo neće dati plodove

Zima je ono čemu se radujem
Rasedlat ću konje, otvoriti im vrata staje,
Nek se vrati samo onaj koji jedino iz moje ruke
može jesti

mary may

OPROST
posvećeno Josipu Reihl-Kiru

Hrabrost se ne testira na papiru
niti trpeći bol u tišini hladne crkve
Preozbiljno smo shvatili ovaj život
i koliko značimo u smjeni dana i noći

I bolji od nas su nas na nepravedan način napustili

To što ja odaberem, zrno je soli na
rubu usana što ostane usred jela
Nit slano nit slatko neće biti

Pa se sjetim hrabrosti i što ne bih probala
utrčati u hladnu rijeku, visoku travu,
zagrljaj ljutog neprijatelja?

Nije rat samo pucnjava, treba i metke izbjegavati,
vidati rane, preživjele grliti,
do iznemoglosti
dijeliti kapom
oprost

 

TOPLA TIJELA

Topla tijela
ugrijala su prostorije za čekanje
čuda, rata, jutra

Nije se znalo smije li se
smijati, potrčati
u zagrljaju nestati
izviriti samo ukoliko
dan ne razvije svoje crne
tonove i bodlje

Nije se znalo ni koliko
košta ono što nema cijenu,
a prodaje se u bescijenje
no svi su zveckali novčićima
u nadi da će zvuk gvožđa
zaglušiti tutnjavu
dislociranih kostiju

Topla tijela
ugrijala bi i same polove
polomila stolove
plešući u ritmu
svojih vrelih srca

Čin otpora koji ih
nitko nikada
nije trebao naučiti

 

Mariju možete pronaći i podržati i na sljedećim kanalima:

PATREON: www.patreon.com/marymay

WEBSITEwww.marymaymusic.com

YOUTUBE: www.youtube.com/channel/UCfU1Aqd_-rXVAqtvT-fwmmQ

FACEBOOKwww.facebook.com/MaryLovesYouMusic/

INSTAGRAM@mary_may_yay

LP ORDER ONLINEwww.passthehatrecords.com/artist/mary-may/

 

Foto: Barbara Radelja

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.