Mikroplastika iz mora na našem tanjuru

Plastika nas okružuje i utkana je u sve pore ljudskog života i djelovanja. Moderni čovjek je toliko ovisan o tom materijalu da je onečišćenje plastikom doseglo alarmantne razmjere – mikro i nanoplastika pronađene su u svakom pa i najzabačenijem kutku našeg planeta, poput Marijanske brazde i na vrhu švicarskih Alpi. Plastiku svakodnevno udišemo, pijemo i jedemo.

Mikro i nanoplastika su sitni komadići plastike i plastičnih vlakana koji su pronađeni u pitkoj vodi, oblacima, snijegu, kiši, tlu, ali i u ljudskom tijelu – u arterijskom plaku, krvi, placenti trudnica, majčinom mlijeku i prema najnovijem istraživanju u testisima muškaraca.

Što su mikro i nanoplastika?

Mikroplastika su plastične čestice veličine od 0,001 do 5 mm, a dijeli se na primarnu i sekundarnu mikroplastiku.

Primarnu čine sitne čestice plastike koje se koriste u kozmetičkoj i tekstilnoj industriji, a dodaju se kozmetičkim preparatima radi svojih abrazivnih svojstava.

Sekundarna mikroplastika nastaje usitnjavanjem većih komada plastike pod djelovanjem vanjskih utjecaja – valova, sunca ili vjetra.

Treći izvor plastike u vodama su plastična vlakna od sintetičkih materijala, odjeće i ostalih materijala na bazi fosilnih goriva koje koristimo u svakodnevnom životu.

Sitna vlakna se otpuštaju tijekom nošenja i pranja sintetičkih materijala, a u okolišu završavaju jer ih postojeći sustavi za filtraciju ne mogu zaustaviti.

Jednom kad mikroplastika završi u okolišu s vremenom se raspada na još manje komadiće plastike, a morske životinje ih lako mogu zamijeniti za hranu.

Plastika na našem tanjuru

Različiti su načini na koje unosimo plastiku u svoje tijelo, a zastrašujuća je činjenica da na tjednoj razini pojedemo 5 grama plastike, što je ekvivalent kreditnoj kartici.

Većina se izluči iz tijela, ali je posebno problematična nanoplastika koja je toliko sitna da može ući u ljudska tkiva.

Istraživanja utjecaja plastike na ljudsko zdravlje se počinju intenzivirati, a već je dokazano da plastika negativno utječe na hormonalni, probavni i respiratorni sustav dok kemikalije koje se koriste za proizvodnju plastike izazivaju pretilost, srčane bolesti, dijabetes, neplodnost i rak.

Plastično more

Odlazak na more često podrazumijeva i češću konzumaciju morskih životinja poput školjaka, glavonožaca, ljuskavaca te riba.

Ranija istraživanja su dokazala postojanje sitnih plastičnih čestica u probavnom traktu mnogih morskih životinja koji se uklanja prije konzumacije. Međutim, recentna saznanja pokazuju da plastika u probavnom sustavu otpušta otrovne kemikalije, koje se koriste tijekom proizvodnje, a mogu proći kroz crijevnu barijeru te ući u tijelo ribe. Pronađeni su plastifikatori poput bisfenola A i ftalata koji mogu izazivati hormonalne poremećaje, genske mutacije i rak.

Nažalost, plastika se popela na vrh hranidbenog lanca pa je neizbježno da uz škampe na buzaru pojedete i određenu količinu plastike.

Najsigurnije je ne konzumirati ili svesti na minimum konzumaciju ribe ili se okrenuti manjim vrstama ribe poput srdela dok bi školjke trebalo izbjegavati u potpunosti jer jedemo cijelu životinju.

Ako pušite, nikako nemojte baciti opušak u more ili ga ostaviti na plaži. Opušci su napravljeni od vrste plastike koji će se raspasti na mikroplastiku, a istovremeno sadrže kemikalije poput arsena, amonijaka, benzena, kadmija, formaldehida i olova što je iznimno štetan ili čak smrtonosan kemijski koktel za neke stanovnike mora.

Loša je vijest da je i u morskoj soli pronađena mikroplastika, zbog kontaminacije mora pa se sve više preporučuje korištenje kamenih soli.

Za ponijeti sa sobom

Plastika ne pripada u more pa uklonite plastični otpad s plaže ili mora, ako ste u mogućnosti. To je akcija koja neće riješiti uzrok onečišćenja, ali će spriječiti dodatno onečišćenje mora. Uživanje u morskim plodovima je prije bilo preporučljivo zbog zdravstvenih benefita, ali razmislite o smanjenju unosa plodova mora, ako ne želite unijeti (još) više plastike u svoj organizam.

Foto: Pexels, Freepik