Moj put do sjaja

 

Sjajiš/sijaš – ovo je najčešći komentar i kompliment koji mi ljudi daju zadnjih par godina. I ne, nije samo do dobre skincare rutine i brige o koži. Vanjski glow dolazi duboko iznutra, iz sredine bića koje je zadovoljno, sretno i u ljubavi sa sobom.

U nastavku ću vam bez ikakvog kronološkog reda ili rasporeda, podijeliti promjene koje sam učinila i navike koje sam implementirala u svoj život tijekom zadnjih 10 godina koliko traje moj proces buđenja i osvještavanja (sebe i svijeta oko mene).

@bigmammamm

Život bez TV-a/novina/medija

Od 2009. ne gledamo televizijski program, od 2013. ne posjedujemo televiziju.
Gledamo serije i filmove online, lišeni reklama, vijesti, lošeg televizijskog sadržaja i medijske manipulacije. Novine ne čitamo, portale ne pratimo, a odavno smo naučili da vijesti koje moramo čuti, pronađu put do nas.

Zbogom toksični ljudi

Kada sam prvi put u životu kretala na ogromno putovanje osobnog rasta, prvo što mi se nametnulo bilo je omogućiti si prostor za taj proces – a taj prostor podrazumijevao je slobodu od kritike, nerazumijevanja i izostanka podrške i slobodu od emotivnih vampira i ljudi koji su difoltno „negativni“ i koji zaista crpe tuđu životnu energiju.

Nisam odjednom naučila da se nisam dužna nikome opravdavati ili polagati račune, ali ovim korakom sam se dovela do toga da danas tu lekciju učim s lakoćom.

Stop lošim navikama (koje crpe energiju)

Besciljno igranje igrica, bingewatchanje serija do iznemoglosti, jedenje iz dosade itd.

Nemojte me krivo shvatiti, povremeno su ove navike itekako dobrodošle i korisne, međutim ako su nam svakodnevica, onda konstantno gubimo velike količine vremena i energije koje zasigurno ipak želimo utrošiti u nešto produktivnije i smislenije.

Prestanak pušenja

Ovaj proces, od odluke do prestanka, trajao je skoro godinu dana jer sam si dozvolila da ga napravim zaista „kako treba“.
Pušila sam 23 godine po dvije kutije dnevno i bilo je sumanuto očekivati da će „baci ih u smeće i jednostavno prestani“ donijeti išta osim nove ovisnosti uz koju ću zavezati ono što sam kompenzirala pušenjem.

Trikovi koji su meni pomogli da ovo prođe prilično bezbolno:
-odlučila sam da ne prestajem pušiti nego postajem nepušač. Naočigled banalna razlika, ali na razini podsvijesti i reprogramiranja iznutra – upravo to je bilo ključno da sam ja danas zaista nepušač.
-dala sam si godinu dana i nisam se požurivala, smanjila sam prvo na 20, pa 15, pa 10 i onda na 5 cigareta dnevno
-prestala sam onda kada je tijelo jasno i glasno reklo „ok, to je to, ne treba nam više dim“

Uravnotežena prehrana / veg(etarij)anstvo i ispravan odnos prema hrani

Ono si što jedeš. Što više radim na sebi iznutra, to su mi selektivnije, jednostavnije i čišće prehrambene potrebe. Junk food, procesirana hrana, meso i većina životinjskih prozvoda već konkretno vrijeme nisu dio moje kuhinje i uistinu sam presretna što sam si to omogućila slušanjem tijela i njegovih potreba. Ukoliko moje tijelo ponekad poželi hranu životinjskog porijekla, biram etičke i humane načine proizvodnje/uzgoja umjesto industrijske proizvodnje i eksploatacije ljudi, životinja i prirodnih resursa.

Od početka godine jedem bez distrakcija (monitora i sl.) i tijekom svakog obroka se trudim osvijestiti odnos s onime što je na tanjuru ispred mene.

Odgovornost prema planeti i mjestu življenja

Ideja da mi kao pojedinci ne možemo puno, meni nikad nije držala vodu jer sam duboko svjesna da svaka promjena dolazi duboko iz nas samih, svakog pojedinca za sebe.

Razmišljala sam „ma što ću pisati o ovome, pa to svi znaju i rade“, ali sam se upravo vratila iz šetnje gdje je netko pored potoka istresao sadržaj kućne škrinje pune mesa i povrća, 10 metara dalje je netko bacio smeće, a u istoj šetnji sam naišla na 4 automobilske gume, 2 ormarića, wc školjku, 20-ak kondoma i bunt starih novina.
Na nama je odgovornost prema planeti.

Reciklaža, prenamjena starih predmeta, sharing is caring grupe u kojima naše smeće postaje nečije blago…

Već godinama ne kupujem odjeću kao prije u dućanima jer svjesno odbijam podupirati brzu modu koja je jedan od najvećih onečišćivača planete. Odjeću kupujem u second handovima, mijenjam se s frendicama, prekrajam, šivam i ono najvažnije (meni), robu nosim dok god mogu i stanem u nju.

U kućanstvu već nekoliko godina ne koristimo kemikalije i toksične deterdžente. Koristimo sapun, limun, sodu bikarbonu i jabučni ocat – i za nas i za kućanstvo i za odjeću.

Redovite self love prakse i briga o sebi

Ljubav prema sebi nije samo roza srce s gliterom i sjajni mjehurić sreće u kojem 24/7 mantramo koliko smo divne i koliko se volimo (iako, by all means…). Voljeti sebe znači dozvoliti sebi biti ono što jesmo u datom trenutku. A da bi dotle došli, potrebno je investirati u sebe i u prakse kojima razvijamo prisustvo u sadašnjosti i kultiviranje samoprihvaćanja i ljubavi.

Moje su redovite, skoro pa svakodnevne prakse:
– Boravak u prirodi
– Redoviti pokret/vježbanje/ples
– Redovite meditacije
– Journaling i pisanje ciljeva
– Vježbe disanja
– Svjesni dodir i zadovoljstvo
– Rad s menstrualnim ciklusom
– Redovite nove edukacije, znanja i investicija u razvoj vještina

Ovo se može doimati kao veoma radikalan način života koji zahtijeva puno vremena. Na početku sigurno, dok se ne posloži sve u rutinu i naviku. Nemam vremena za besciljne susrete, tračanje i trošenje energije na išta što mi ne pričinjava zadovoljstvo ili ne pomaže u rastu. Ali benefiti stavljanja sebe na prvo mjesto, stvarne brige o sebi u kojoj se brinemo o svom čitavom biću, ne samo kozmetici izvana – daje fantastične i vrlo vrijedne rezultate.

Spomenut ću samo jedan – zadnjih 7 godina nisam bila kod doktora, niti bolesnija od gripe i korone koje sam odmirovala, dopuštajući organizmu da radi ono za što je napravljen i ojačan onime čime se hranim, a što uključuje daleko više od samih namirnica.

Da ne pomislite da je ovo neki egotripaški članak o savršenstvu, neopisivo sam slaba na nachose i štapiće s kikirikijem (grickam ih i dok ovo pišem), a prošetati NewYorkerom mi dođe kao nekome odlazak u lunapark. Naravno da si kupim tu i tamo neki komad odjeće kojemu baš ne mogu odoljeti i naravno da ne odradim svaki dan sve prakse – upravo to je sve ovo o čemu pišem – razina života u kojoj smo toliko stabilni i u redu sa sobom da i one stvari koje smatramo slabostima i greškama, prihvaćamo s ljubavlju i veseljem, jer znamo da je sutra novi dan i da startamo svježi, odmorni i glowy 😉

 

Maja Mačković 

– Regresoterapeutkinja i trenerica mindfulnessa, hiper kreativka sa zlatnim rukama. Svoje traume i boli sam pretvorila u iskustva pomoću kojih danas vodim žene na put samoiscjeljenja i ljubavi prema sebi. Njegujem menstrualnu mudrost, ženske cikluse, živim svoju slobodu i obožavam život.

 

mindfulmind.eu

 

Foto: Pexels, Unsplash