Ni koraka više – štivo za one koji razmišljaju o vlastitom hodočašću i otvaranju za sve što će im ono donijeti u život

U trenutku kada joj se bliži pedeseti rođendan Alenka Ziherl se suočava sa sestrinom teškom dijagnozom i željom da, umjesto nje, krene na hodočašće po Putu svetog Jakova, poznatijem kao El Camino. Već tri desetljeća Alenka izbjegava živjeti osjećajući gubitak i krivnju zbog tragične nesreće u kojoj je poginuo njen tadašnji dečko Ambrož. S njegovim nenadanim odlaskom kao da je i ona odlučila postati nevidljiva. Zaokupila se poslom u turističkoj agenciji koju vodi zajedno sa sestrom Damjanom i izolirala od ljudi. Njezina sestra, svjesna da su joj dani odbrojani, ali i Alenkinog odbijanja da živi svoj život, nagovara je da za nju prehoda El Camino i možda na taj način doprinese njezinu ozdravljenju. Zapravo, znajući da joj samoj više nema pomoći, želi potaknuti sestru da učini nešto sa svojim životom.

Ni koraka više, Janja Vidmar

Jedna od najčitanijih suvremenih slovenskih književnica Janja Vidmar u svom romanu „Ni koraka više“ (Naklada Ljevak, 2023.; prijevod Anite Peti-Stantić) opisuje dva Alenkina putovanja: prvo po dionici El Camina od Saint Jean Pled de Porta do Burgosa poznatom i kao Francuski put ili Camino Frances i drugo koje se paralelno događa u njenoj nutrini.

Camino me tek učio prihvatiti sebe kao osobu kakva sam bila u prošlosti. A prokleto se teško pomiriti s tim da si čovjek koji kod drugih izaziva otpor i odvratnost. Camino je bio sve to i više od toga. Od jutra do večeri hod tijekom kojeg ti je na raspolaganju sve vrijeme ovoga svijeta za samomučenje. Noge melju put, glava melje životni ciklus. Camino je pomak u čovjekovu psihu. Ne radi se o mističnom, neobjašnjivom utjecaju Puta svetog Jakova na čovjeka, nego o prelasku uma u stanje koje mu je u svakodnevici, zbog brzog načina života, uglavnom nedostupno.

Kako odmiču dani i kilometri, Alenki postaje jasno da nije na hodočašću zbog sestre već i zbog same sebe. Pokušavajući spasiti Damjanu, zapravo spašava sebe vraćajući se u mladost, ponovno proživljavajući Ambroževu nesreću i svoju ulogu u njoj, suočavajući se s emocijama boli i krivnje kojih se grčevito drži, ali ih istodobno i potiskuje pokušavajući zadržati svoj život u nekom zaleđenom stanju. Međutim, potpuni izlazak iz svakodnevne rutine i upoznavanje novih ljudi po putu, prevelik su izazov za njene uhodane obrambene mehanizme te poput žuljeva na stopalima, probijaju i nezacijeljene rane na duši. Tek na hodočašću uspijeva sagledati svoj život s odmakom i zapitati se je li to ono što doista želi. Nove spoznaje sa sobom nužno otvaraju mogućnost nekih novih izbora, a na njoj je da odluči hoće li ih uvažiti ili neće. J. Vidmar je radnju romana obogatila i mnogim činjenicama i zanimljivostima vezanima uz Put svetog Jakova što ga čini svojevrsnim geografsko-duhovnim putopisom te dodatno privlačnim štivom za one koji razmišljaju o vlastitom hodočašću i otvaranju za sve što će im ono donijeti u život.

Foto: PR, Freepik