Nije li vrijeme da prestanemo izdržavati?

 

Ma dobro, mogu nekako. A ide. Izdržat ću. Samo da prođe još ovo… i onda će biti bolje.

Kada ujutro zazvoni alarm, a ti si u svom udobnom krevetu i teško ti je ustati, odgodiš ga. Mame često nemaju tu opciju kada dijete skoči na njih ujutro i vikne: Mama, probudi se! iako bi nekada rado odgodile dan pred sobom.

Pozivi za buđenje nisu samo alarm ili dijete koji te pozivaju da iskoristiš dan, nego dolaze i u ovim oblicima – kronično nezadovoljstvo, iritabilnost, bolovi i simptomi, sindromi… i vraćaju se ma koliko puta ih odgodiš za kasnije.

Život u žurbi, pritisak da ništa ne stižeš. Isključivanje ispred TV-a ili mobitela. Iscrpljenost, tjeskoba, osjećaj da si “na rubu” – sve su to stvari s kojima živimo kao da su normalne, a zapravo su znakovi da smo u survivalu – načinu preživljavanja koji nas košta energije, zdravlja i životne radosti.

U svojem radu nisam još sjedila nasuprot žene koja nije imala neki čekić moranja iznad svoje glave, koja nije bila u škripcu između ispunjenja svojih (često osnovnih) potreba i onoga što misli da drugima mora dati.

Kad ih pitam zašto nisu namirile sebe, odgovor je: Ne mogu, zbog djece / obitelji / posla…

Jesmo li sebične majke?

Ovo je zalogaj koji nije lako sažvakati:⁣
⁣
Kada živiš svoj život tako da si sebi prioritet, da ispunjavaš svoje potrebe i želje, radiš to zbog sebe.⁣ Isto tako, kad živiš svoj život podređena drugima, stavljajući sebe na drugo ili posljednje mjesto, radiš to zbog sebe.⁣

Ako si uskraćuješ neke stvari “zbog djece”, u redu je, ali možda će te osloboditi shvaćanje da to također radiš zbog sebe.⁣
⁣
⁣Nagledala sam se požrtvovnih žena u svojem odrastanju i ono što znam je da je iza takvih odabira jedan kratki spoj gdje se osjećaj vlastite vrijednosti poistovjećuje s onim što možemo dati drugima: ⁣Ja vrijedim ako dajem. ⁣

To je potreba koja traži ispunjenje. Istinsko davanje je ono bez tereta koje dolazi iz tvojeg ispunjenja i zadovoljstva.

Osloboditi se tereta prošlosti i moranja

Ne osuđujem nikoga, pogotovo ne naše majke ni bake, sve mi radimo najbolje što možemo s onim što imamo i znamo.⁣ Nekada su majke zbilja morale birati koga će nahraniti i mi to generacijsko sjećanje nosimo u sebi.

Okolnosti su se promijenile, a mi i dalje biramo ili oni ili ja, i dalje preživljavamo, umjesto da živimo.

Nosimo sebe, svoju djecu, svoje pretke, ponekad i svoje partnere.

Nosimo svijest koju oni prije nas nisu imali i želju da napravimo drugačije.

Nosimo toliko informacija i moranja, ali najteže od svega – uvjerenje da tako treba biti, da nam to na neki način daje potvrdu uspjeha ili vrijednosti, da možemo ili moramo sami, da je jedini način stisnuti zube i čekati da prođe.

Nije li ironično da u današnjem vremenu kada – povijesno govoreći – nikad nije bilo toliko izobilja i mogućnosti, žene i dalje jedva drže glavu iznad vode?

Da, neizvjesnost i krize i dalje postoje, a mi imamo nešto što naši preci nisu imali – 24/7 pristup lošim vijestima koje se slijevaju iz svih krajeva svijeta i stvaraju dojam neizbježne katastrofe. Nije čudo da živimo pod stalnim naponom i na izmaku snaga.

Mnogi se pitaju: Dokle tako, gdje je kraj?

Radi se o tome da trka ne staje, ti si ta koja treba prestati trčati i izaći iz začaranog kruga preopterećenja i preplavljenosti.

Ako je “izdržavanje” tvoja stvarnost već neko vrijeme, vjerojatno ti se čini daleko ili čak nemoguće da za tebe postoji nešto drugačije. A opet… istovremeno znaš da to nije to. Mora postojati bolje. I postoji.

Znam što znači kad se osjećaš nespremno mijenjati. Kad se čvrsto držiš za ono što znaš u nadi da će postati bolje i lakše, kada ti je previše misli i obaveza u glavi da uopće smisliš što ćeš sad osim IZDRŽATI ovaj dan.

Ali nije li došlo vrijeme da prestaneš izdržavati?

Da prestaneš čekati da djeca zaspu ili da se makneš, a da onda osjećaš grižnju savjesti.

Da ne tražiš odobrenje izvana da uzmeš predah. Da prestaneš biti zadnja rupa na svirali pod izlikom da se na taj način brineš o drugima. Da ne čekaš da prođe ova faza… jer će tada postati lakše.

Kad alarm opet zazvoni, na tebi je da ga odgodiš ili ustaneš. Tvoj život te zove.

Pridruži se besplatnom predavanju Prestani izdržavati, počni živjeti (https://subscribepage.io/rasteretise) na kojem ću podijeliti kako da se rasteretiš i prestaneš stalno biti preplavljena.

 

Više o temama roditeljstva možete pročitati u našoj rubrici SVJESNO RODITELJSTVO. 

Više o temama trudnoće i majčinstva možete pročitati u našoj rubrici INTIMNOST, TRUDNOĆA & POSTPARTUM.

 

 

Jasmina Brković

– Nakon dva poziva za buđenje, prvi ranih dvadesetih u obliku bolesti endometrioze, a drugi par godina kasnije s izazovnim početkom majčinstva, posvetila sam se razrješavanju traumatskih obrazaca i stvaranju lakoće u svojem životu. Kao doula, edukatorica i somatski terapeut u edukaciji (Somatic Experiencing®) pomažem ženama da lakše plove kroz emocionalne izazove majčinstva.

IG, YouTube @tvojapricasporoda

 

Foto: Pexels