Kako svjesnije komunicirati s djecom: 5 alata svjesne komunikacije s djecom

Imate li trenutno neke izazove u odnosima s djecom? Je li roditeljstvo postalo svakodnevni izvor stresa? Tražite li neka nova rješenja koja funkcioniraju? Želite li unijeti promjene u svoj obiteljski život s ciljem uživanja u skladnoj i pozitivnoj komunikaciji? Jeste li čuli za svjesno roditeljstvo?

Svjesni smo da je komunikacija osnova svakog odnosa te utječe na njegovu kvalitetu i ravnotežu. Također nam je jasno da je pozitivna i otvorena komunikacija jedna od ključnih vještina roditeljstva kojim otvaramo vrata skladnog odnosa s djecom. Pritom moramo biti izrazito fleksibilni i imati sposobnosti kameleona, brzo se prilagoditi svakoj fazi, situaciji, djetetu, starosti, raspoloženju i karakteru i bilo kojem drugom detalju s beskrajno duge liste.

Već sigurno imate neke recepte koje funkcioniraju u određenim izazovnim situacijama, no vjerojatno postoje i neke situacije u kojima još ne plivate najbolje ili se poskliznete opet, i opet, i opet. I opet. Pogotovo ako je jedno ili više djece u tinejdžerskoj dobi ili u nekoj drugoj nezgodnoj fazi, tada komunikacija postaje prilično izazovna i na momente nas može izbaciti iz takta. To je trenutak u kojem se preporučuje da se malo dublje upoznate s temom svjesnog roditeljstva odnosno svjesne komunikacije.

Svjesna komunikacija podrazumijeva svjesnost o svim aspektima komunikacije i primjenu alata koji nas vode prema skladnom i kvalitetnom odnosu. Postajemo više svjesni sebe (svojih misli i osjećaja, ponašanja i obrazaca), svjesniji smo druge osobe, svjesniji smo kako komunikacija funkcionira te znamo kako postići pozitivnu, otvorenu i skladnu atmosferu unutar obitelji. Slijede neki od alata koji vam u tome mogu pomoći.

Osvijestite način izražavanja

Osnovni cilj komunikacije je prenošenje poruke pri čemu se poruka sastoji od verbalnog i neverbalnog dijela. S tim da istraživanja pokazuju da ovaj drugi ima veći utjecaj. Naime, riječi su samo 7% poruke, glas 38%, mimike, geste, energija i okolina 55%. To znači da ako su pozitivne riječi ubačene u negativni način neverbalnog izražavanja, poruka koja je poslana ima negativan predznak. Ako želimo prenijeti jasnu i jednoznačnu poruku, verbalni i neverbalni dio moraju biti usklađeni. To je jedan od bitnih kamena spoticanja u svakom odnosu.

Zbog toga dijete iznimno lako osjeti ako jedno govorimo, a drugo mislimo odnosno kada ne govorimo istinu. Npr. dijete vas pita Mama, jesi li ljuta na mene?, a vi kažete Ne iako iz svake stanice vašega tijela isijava ljutnja. Kakvu poruku smo time prenijeli djetetu? Što će iz toga dijete naučiti?

Također, prisjetite se situacije u kojoj vas dijete ne sluša ili pruža otpor te osvijestite svoj način izražavanja u toj situaciji. Jesu li neverbalni znakovi i energija vašeg tijela u skladu s riječima? Ako vas dijete ne sluša kada postavljate granice odnosno ne shvaća vas ozbiljno, vjerojatno u vašem glasu i držanju tijela osjeća nesigurnost. Dijete jednostavno osjeća kada ne mislite ozbiljno ili ste nesigurni ili niste prisutni ili si mislite kako to nema smisla jer vas ne sluša, i ono to koristi, bez greške, svakoga dana i svake minute. O izazovu postavljanja granica u odnosu s djecom ću vjerojatno pisati u nekom od sljedećih članaka.

Isti princip vrijedi i u drugom smjeru. Naime, bilo bi dobro da tinejdžer koji je u fazi otpora i prkosa osvijesti koju poruku šalje ako kaže Dobro, budem! I pritom se drži kao da su mu sve lađe potonule, uzdiše, puše i koluta očima 🙂 I to sve nakon što ste svoju molbu ponovili više desetaka puta 🙂 Razmišljam početi slati sms-ove ili mailove otkada sam pročitala najnovije istraživanje da tinejdžeri prestaju “čuti” mamin glas oko trinaeste godine zbog lakše socijalizacije.

Osvijestite princip ogledala

Također, važno je osvijestiti da dijete ne sluša naše riječi nego kopira naša djela. Ako želite da usvoji neku novu naviku, pokažite mu kako. Ako želite da se smiri, ne vičite Smiri se! jer će se tako dijete samo više uzrujati preuzimajući i našu nervozu. Uzrujano dijete možete smiriti samo ako ste i vi potpuno smireni. Ovu činjenicu roditelji zaboravljaju iskoristiti u pozitivnom kontekstu. Davanjem pozitivnog primjera kako se ponaša, razgovara, izražava emocije, sluša i surađuje najlakše ćete promijeniti obrasce vašeg djeteta.

Ako po cijele dane djetetu govorite što da radi, a ono vas uopće ne sluša, možda se trebate upitati: Volite li vi da vam netko stalno govori što da radite? Ja definitivno ne. I zato treba djetetu ostaviti što više stvari na izbor (ovisno o dobi), ostaviti im prostora da oni donose neke odluke i organiziraju svoje obaveze. Što ih prije naučite da preuzmu odgovornost za sebe, to će se prije osamostaliti. Izaberite dio koji vam je bitan, a ostalo pustite … samo pustite barem na neko vrijeme. Naravno, prije toga odradite razgovor s djetetom da je to sada njegova odgovornost pa promatrajte što se događa. Moramo ih nekada pustiti da griješe kako bi naučili. Budite strpljivi.

Smanjiti upotrebu negativnih obrazaca u komunikaciji

Često upotrebljavamo negativne obrasce u komunikaciji, nekih smo svjesni, nekih baš i ne. Svako ponašanje koje ne uvažava osjećaje druge osobe, ne pristupa joj s poštovanjem i razumijevanjem te izaziva negativne emocije i stres, možemo okarakterizirati kao negativno. Također, princip ogledala se može jasnije uočiti kada dijete preuzme naše negativne obrasce. Odjednom se nađemo na drugom kraju, ne osjećamo se nimalo ugodno i pitamo se zašto se dijete tako ponaša.

U trenutku kada djetetu naša komunikacija postaje izvor stresa, ono reagira na tri moguća načina: borbom, bijegom i paralizom. Borba znači da uzvraća napadom, bijeg da odlazi u svoju sobu ili vas izbjegava, a paraliza da sjedi i šuti, predalo se i osjeća se bespomoćno. Pitanje je želite li takav odnos? Želite li da se vaše dijete tako osjeća? Ako već neko vrijeme vaši razgovori završavaju na ovaj način, to je znak da je vrijeme za promjene.

Svjesno slušanje

Svjesno slušanje je slušanje za vrijeme kojeg ste prisutni, pozorno slušate, ali i promatrate govor tijela i mimiku sugovornika. Primate cjelokupnu poruku, i verbalnu i neverbalnu. Pokušavate ne prosuđivati, ni etiketirati niti kritizirati ono što čujete. Također ne omalovažavate tuđe osjećaje, nego ste prisutni i dajete prostor djetetu da slobodno i bez straha izrazi sebe, svoje misli i osjećaje. Možete cijelo vrijeme šutjeti, ali ako baš želite nešto reći, najbolje je da samo tu i tamo ponovite ono što je dijete reklo, ali na podržavajući način.

Nemojte odmah davati savjete i pokušavati riješiti djetetov problem, samo budite prisutni i prihvatite djetetove misli i osjećaje kakvi jesu bez potrebe da ih mijenjate. Dajte mu prostor da sam pronađe rješenje, ako ima potrebu za tim. Često im samo treba da ih poslušamo, podržimo i pokažemo da smo na njihovoj strani, da smo tu za njih.

Otvorena komunikacija

Roditelji se često žale da je dijete zatvoreno i da ne želi s njima dijeliti svoje misli, emocije i stavove. Razmislite imate li otvorenu komunikaciju s djetetom odnosno dijelite li vi svoja iskustva, misli i emocije. Kvalitetna komunikacija je obostrana, povjerenje je obostrano, otvorenost i prihvaćanje je obostrano, razumijevanje je obostrano. Sve se zrcali!

Kada dođu iz škole, obično su umorni i iscrpljeni i vjerojatno nisu raspoloženi za razgovor. Umjesto našeg dosadnog pitanja Kako je bilo u školi?, počnite vi prvi pričati kakav ste imali dan. Podijelite nešto smiješno ili zanimljivo što se vama dogodilo. I tako nekoliko dana za redom. Ako vi dijelite svoja iskustva bez straha od prosuđivanja, onda će dijete steći povjerenje u vas i počet će se otvarati. Imajte strpljenja.

Ako mislite da imate problem u komunikaciji s vašim djetetom, pokušajte otvoreno i iskreno porazgovarati s njime: U čemu je problem? Zašto više ne možemo normalno razgovarati? Radim li nešto krivo? Je li možemo zajedno naći rješenje? Objasnite svoje želje i potrebe, pitajte ih za njihove. Objasnite što želite da oni preuzmu na sebe, zašto i što tako uče. Razgovarati mirno, staloženo, prisutno i svjesno. Također, nemojte se zaboraviti ispričati djetetu ako ste pogriješili u nekoj reakciji ili procjeni situacije. Ili ako ste se miješali, a niste trebali. Ili ako ste preuzeli kontrolu, a niste trebali. Ili ako ste viknuli, a niste trebali. Budite otvoreni i iskreni te prihvatite osjećaje i mišljenje djeteta.

Kao što ste vidjeli, postoje različiti načini kako se djetetu možete približiti i ojačati međusobnu povezanost. Na kraju priče, dijete se treba osjećati sigurno i prihvaćeno, mora imati povjerenje, osjećati da ga vidimo i slušamo, poštujemo njegove želje i potrebe, prihvaćamo njegovo mišljenje i stavove te osjećati da ga volimo bez obzira na sve, baš takvo kakvo je. Tada će se polako vratiti djetetova želja za suradnjom koja im je svima urođena. Osim toga, ponekad zaboravimo da je za bolju povezanost i bliskost preporučljivo provoditi kvalitetno vrijeme sa svakim djetetom posebno. Posebno zajedničko vrijeme u kojem ćemo raditi nešto što oboje volimo i jače se povezati kroz igru, zabavu i smijeh.

Svjesno roditeljstvo: sve što ste željeli znati o svjesnom roditeljstvu

Ako vas zanima više tema o roditeljstvu posjetite našu rubriku SVJESNO RODITELJSTVO.

Lana Horvat Dmitrović

– svjesna mama dvije tinejdžerice, edukatorica u području svjesnog roditeljstva, svjesnog obrazovanja, svjesnog učenja i svjesne matematike, trenerica Relax Kids, Just Relax programa i mindfulness meditacije (www.teach2heal.com.hr)

Foto: Unsplash, Pexels