Ova je pomrčina idealna za erupciju svjetla iz mraka: svjesni imaju milost u njoj vidjeti najveće karmičke spletove i raznijeti ih u paramparčad. To je prilika za raznijeti stare stupove zaštite – koncepte sigurnosti, reda, načina oplođivanja. Skupa s tim, raznijeti odnose sa sobom ispletene oko njih, a time i drugima. Odnose ovisnosti zamijeniti odnosima slobode: vezanost pročistiti u povezanost.
Priča se najviše odnosi na karme vezanosti – scenarij, primjerice, u kojem su žena i muškarac zapravo u odnosu roditelj i dijete i nikako da ga se oslobode, evoluiraju odnosom do prijateljstva, ali ipak... svjetlo među njima nije potpuno, jedna strana nekako dominira. Ravnoteža se uspostavlja uništenjem stupa oko kojeg su se okupljali i kuhali – s tim da stupa ne znači braka, odnos, ili doma, nego energetske osovine oko koje se to izgradilo. Nije lako izvesti to i proces je spor. Zato je ova energetska prilika milost. Za hrabre - one koji se usude viknuti i zaurlati kako neće staro, ali učiniti to mirno, ne iz bijesa nego jednostavno dovoljno gromoglasno da čuju sami sebe. Svemir i Život čuju i šapat, ali Čovjek sam sebi nekad treba pokazati svoje svjetlo tako da zabljesne njime. I na to ga, još uvijek, češće pokrene protresanje nego uljuljkano druženje.
Osovina rušenja koja je stara – je stari mehanizam. On iako strši i svima je vidljiv, čovjeku kojeg kači je u pozadini jer se toliko navikao na njega da ga ne primjećuje, srastao je s njim. Baš onako vražji mehanizam, kad čovjek misli da je neka stvarnost – datost – jedina moguća. Digresija oko Vraga: ovdje je prikazan kao žena koja rađa, mater koja materijalizira. Vrag se inače smatra majstorom materijalizacije, a time i zavodnikom koji – ako podlegnemo njegovim čarima – čini da se percepcija svede na „u se, na se i poda se“ razinu, ovo materijalno uglavnom sa čime se ljudi identificiraju i na što se love (status, predmeti koji ga potvrđuju, pohlepa za još, itd..). Na povijesnim Tarot kartama, Vrag se prikazuje s licem na mjestu spolnih organa. Ako razmisliš logički – kad čovjekovi spolni organi postanu lice? Kad kroz njih prolazi glava djeteta: znači kad žena rađa. O, da, žena je vražja, ali najviše sebi kada se veže za to što je rodila. To su sve one situacije kada su žene patološki vezane za „svoju“ djecu – fizičku, kreativnu. A zapravo su vezane za iskustvo božanskog u tom trenu – obojano i golemim fizičkim naporom porođajnih boli, psihičkim ekstremima silnog uzbuđenja, strasti i straha. Nastave li, kao ovisnik drogu, tražiti to iskustvo opet i opet... u drugim oblicima, odnosima koji na taj način trzaju ova stanja... razvoj će jedino pokrenuti viša sila – duša koja udarom munje ruši stari psihički poligon stvaranja.
Eksploziju rušenja um ne doživljava ugodnom kao eksploziju stvaranja. No zapravo su dio istog ciklusa – točka gdje krug počinje i završava. A postoje načini na koje kružimo: nekad kao hrčak u kavezu, zapravo i ne mrdamo s točke uhvaćeni u inerciju. To je zato što su niti koje smo ispleli jake i šarene, ali i dalje su to petlje koje nas drže – karmički snopovi. Neke smo isplele kao djevojke, neke kao majke, neke čak i kao starice i pridale im značenje, ponavljajući priču životima, misleći da je drugačija jer je u različitim bojama, ulogama, ali snopovi su snopovi: na njima se može i izvisiti. Da se to ne dogodi, ili okonča ako već jeste - treba pustiti da se drvo na kojem vise sruši.
Stoga, priprema za pomrčinu (najjaču sutra u 6 ujutro) jest promotriti odnose: sebe sa svojim muškim principom (najlakše kroz braću, očeve, muške pretke). Vidjeti kakve su energetski niti koje nas povezuju - recimo prepoznaš da si od oca preuzimaš autodestruktivnost, ali čak u tome imaš objašnjenje jer "tata je heroj, pa zato radi to i to" - idealna veza za razoriti sad. I takvi mehanizmi. Uglavnom, osvijestiš ih. Obasjaš svjetlom svijesti, što znači neke spržiti u eksploziji. Znači da smo zreli pustiti. I na tom mjestu ostaviti čistu bijelu svjetlost, za slobodu puštanja i ljubavi.
Foto: Unsplash, Pexels
