Kad se dogodi pomrčina sunca u Ribama i spoji Sunce, Mjesec, Južni mjesečev čvor Neptun i Merkur i kad sve to prati i napeti aspekt kvadrata između sljubljenih Marsa i Urana u Ovnu i Plutona u Jarcu pa se umiješa i „ovnovska“ Venera, koja će za koji dan krenuti u „rikverc“, no prije toga i ona će ući u orbis aspekta kvadrata s Plutonom u Jarcu, e onda zaista imamo situaciju u kojoj težinu kardinalnog principa (Ovan/Jarac) može razriješiti samo drugačiji pogled na situacije koje naša svijest (ova zemaljska, linearna i dualna) doživljava vrlo isključivima, gotovo radikalnima. Kako osobna, tako i kolektivna svijest. Ta potreba za novim pristupom više nego ikad je naglašena današnjom pomrčinom Sunca koja će se dogoditi (po našem vremenu) u 16 sati i 58 minuta, egzaktno na 8 stupnjeva i 12 minuta Riba.
Simbolika Riba i njihovog vladara Neptuna, koji je i sam uključen u ovu pomrčinu, a u odnosu na sposobnost svake svijesti da se proširi izvan granica onog vidljivog i poznatog, može ići u smjeru potpunih zabluda i iluzija koje će samo pojačati i radikalizirati osobne i kolektivne podjele kao posljedice osjećaja odvojenosti ili s druge strane može ići u pravcu širenja i spoznajnog buđenja u kontekstu sve jasnije spoznaje kako „vanjski svijet“ i jest svojevrsna zabluda, sam po sebi, „igraonica“, projekcija i da u svojoj osnovi zapravo i zaista – nije stvaran.
To je ta „radikalna“ misao, koncept koji je već desetljećima poznat kvantnoj mehanici, Vedama i ostalim (pra)starim duhovnim tradicijama. Sve ostale zablude koje u osnovi uzimaju pojavni svijet kao polaznu točku „iz“ koje se odlazi na nekakva mjesta, poput „raja“ ili „pakla“, kolektivno uvjerenje o odvojenosti od vlastitog Kreatora, o pravilima nametnutima izvana, od strane autoriteta i institucija o kojima ovisi pojedinačna duhovna evolucija, lagano, ali sigurno, se raspada.
U nekim sredinama (državama, nacijama, narodima) kolektivno se stječe dojam kako energija Plutona pritišće do kraja, stavljajući iznova na „pijedestal“ zastarjele koncepte odvojenosti (vjerski fundamentalizam, nacionalizam i šovinizam, pritisak na slobodnu volju nekih skupina - žena, homoseksualaca) gotovo silom namećući ista „pravila“ za sve, pravila koja duboko nemaju veze sa slobodom izbora, onom slobodom koja nadilazi projekciju postojanja u ovoj simulaciji. Samo zato jer je Neptun prekrio svojim velom samu spoznaju o “realnosti” kao najvećoj iluziji od svih, o čemu smo već pisali.
Kvadrat Kirona u Ribama i Saturna u Strijelcu pojačava osjećaje ranjavanja, ali samo kako bi se iscjeljenje ubrzalo. Promjenjivi kvalitet (Ribe/Strijelac) traži novi pogled na istog „Vraga“, potpunu rekonstrukciju uvjerenja na kojima počiva doživljaj stvarnosti. Samo tako, na osobnoj i kolektivnoj razini, može doći i do rekonstrukcije stvarnosti kao takve. Ničim „izvana“, nikakvim vanjskim revolucijama, ratovima, pobunama. Već samo i isključivo unutrašnjim preustrojavanjem.
Osobnim izlaskom iz iluzije, svjesnim „raskrinkavanjem“ simulacije. Promjenom ugla gledanja, integriranjem novih misaonih koncepata s razine promatrača, a ne nesvjesnog sudionika, koji se osobno i kolektivno „hvata“ na kojekakve mamce iz pojavnog svijeta, osjećajući se s vremenom kako tom istom svijetu sve manje istinski pripada. Taj rakurs, u kojem pojedinac sebe stavlja „u“ svijet vodi u konačnici u fizičku bolest i fizičko poništavanje. Potpuno „poništavanje“ je dakako nemoguće.
Ugao gledanja u kojem pak pojedinac taj isti „vanjski svijet“ vidi kao vlastitu (svjesnu ili nesvjesnu) projekciju (možemo reći i – kreaciju) vodi u konačno buđenje iz sna. Svjesno (lucidno) sanjanje svakom „sanjaču“ daje priliku da istim tim snom „upravlja“ s razine osviještenog bića, onog koji se proširio onkraj samoga sna, do točke spoznaje onoga tko uistinu jeste. A u toj točki on zna da je svaki svijet njegov dom, jer ga u konačnici on sam i kreira.a.
I zato…nastaviš li „spavati“ količina „noćnih mora“ mogla bi progresivno rasti. Odlučiš li iskoristiti priliku za nov i drugačiji pogled na ono što zovemo realnost/vanjski svijet u nadolazeće „vrijeme“ (još jedna iluzija ) otvarat će ti se potpuno nove razine iskustva, koje bi uistinu moglo graničiti s čudima. To će ti samo potvrditi kako si središnja točka kreiranja vlastitog svijeta – ti sam/a, bez obzira što su te uvjerili drugačije. Prije ili kasnije, svi ćemo nadoći na to. Tako smo valjda i zamislili ovu iluziju. Njena uvjerljivost i počiva na temeljnoj postavki odvojenosti. A otuda kreću i svi ostali osobni i kolektivni „bug-ovi“ i distorzije. Sve je „u“ nama, i mi smo „u“ svemu. Zvuči poznato?
